Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u petak 25. studenoga, svečano misno slavlje u kapeli sv. Vinka Paulskog Opće bolnice "Dr. Ivo Pedišić u Sisku tijekom kojeg je i blagoslovio ovu obnovljenu kapelu i novo postavljeni reljef rad akad. slikara Ivana Novaka koji prikazuje Mariju pod križem kako u naručju drži Krista. U koncelebraciji bio je povjerenik za pastoral bolesnih i starijih preč. Saša Jozić, a blagoslovu su nazočili i župan sisačko-moslavački Ivo Žinić sa zamjenikom Romanom Rosavcem te ravnatelj bolnice dr. Tomislav Dujmenović.

Na početku sve okupljene pozdravio je dr. Dujmenović koji je istaknuo da je ova kapela mjesto svakodnevne molitve i utjehe bolesnika i osoblja te kako će nakon ove obnove ona postati još ugodnija za boravak. Ravnatelj Dujmenović je i zahvalio biskupu na vrijednoj donaciji respiratora koji je stigao u bolnicu u jeku pandemije, a poboljšava kvalitetu liječenja najugroženijih pacijenata.

U homiliji osvrnuvši se na Psalam 144 biskup je rekao kako nam Psalmista poručuje da je Gospodin naša hridina, tvrđava, izbavitelj i štit za kojim se sklanjamo. „To je ono prvotno shvaćanje biblijske riječi amen odnosno vjerujem. Tako da vjera nije, kao što mi shvaćamo u našim zapadnim civilizacijama, tek misao, već je to uistinu prebivanje na čvrstoj stijeni i pronađena sigurnost našeg života. Na što se oslanja ta sigurnost? Je li to Bog, jesu li to neki prolazni događaji i ljudi? Psalmista govori da je Bog njegova hridina, a tako bi trebao biti i naša. U Evanđelju čuli smo o tome što apostoli kažu tko je Isus Krist. Premda su ljudi svašta pričali i pričaju ,ipak je najvažnije što mi Crkva, apostoli i njegovi nasljednici, njegovi učenici i prijatelji ispovijedamo o njemu: ti si Krist pomazanik Božji, Mesija, Spasitelj svijeta koga je Otac poslao nama. U istom odlomku čujemo i kako Isus govori apostolima kako Sin čovječji treba mnogo da pretrpi, da bude odbačen i ubijen, ali i da će treći dan uskrsnuti. To je nagovještaj križa i muke koja je prikazana i na ovom reljefu iza mene. Zanimljivo, Isus ima otvorene oči, a Marija  zatvorene. Tako, premda je umro on je ovdje prikazan u nadi uskrsnuća i kao pobjednik na križu, a Mariju tu vidimo kao sućutnu majku zagledanu u tu njegovu bol i smrt. To je Marija koja je žalosna zbog njegove smrti, ali je i puna ljubavi zagrlivši ga svojim rukama te kao da želi reći: ja sam s tobom i ti si moj Gospodin, onaj koji je pobijedio smrt i otvorio život vječni“, ustvrdio je biskup.

Biskup je poručio i kako se iskreno raduje zbog obnove ove kapele u koju će dolaziti moliti prije svega bolesnici kojima je potrebna utjeha te kako će je moći pronaći upravo u Isusovoj Majci koja je imala sućuti i koja je gledala trpljenje svog Sina. „On je taj koji je umro ali i uskrsnuo,  pobijedio i smrt i svaku bol te koji po njezinim rukama i nas ozdravlja i daje nam snagu da trpimo vjerujući u uskrsnuće“,  rekao je biskup te poručio kako je uvijek uz tjelesno jednako bitno i duhovno zdravlje.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio i autor reljefa Novak zahvalivši na povjerenju svima koji su omogućili njegovo postavljanje u ovoj kapeli. Novak je rekao kako je za njega ovo bio velik izazov i duhovni put od sedam mjeseci. Nastojao je prikazati svoju verziju Piete na jedan univerzalni način tako da svatko tko se nađe u ovom prostoru u molitvi za svoje bližnje ili za sebe vidi i osjeti tu emociju dobrote i sigurnosti te da nije sam. „Upravo prikazana Marija i Isus tu su da mu olakšaju put na ovom svijetu da bi na kraju ugledao to svjetlo, nadu i utjehu kojoj svi težimo“, rekao je.

Premijera dokumentarnog filma scenaristice i redateljice Nade Prkačin „Smrtna kazna strijeljanjem“ održana je u četvrtak 24. rujna u atriju sisačkog Velikog Kaptola. Ovaj novi dokumentarni film u produkciji Laudato televizije govori o liječniku dr. Antunu Najžaru i svojevrsni je nastavak filma „Dječje prihvatilište Sisak“ te zajedno s njim rasvjetljava istinu i pokazuje što se uistinu događalo u Sisku 1942. godine. Kad je u studenom 1941. s obitelji stigao u Sisak, dr. Antun Najžar, podrijetlom Slovenac iz Ptuja, nije ni slutio da najteži dani njegova života tek slijede. Grad na Kupi u lipnju 1942. udomio je na stotine ratom traumatizirane i teško bolesne djece, koja su premještena iz područja ratnog djelovanja. Zdravstvenu skrb za tu djecu mjerodavne institucije NDH-a povjerile su pedijatru Antunu Najžaru. Unatoč golemoj brizi i nadljudskim naporima koje je kao šef Dječjeg prihvatilišta Sisak poduzimao kako bi im se pružila potrebna skrb, komunističke su ga vlasti optužile za nemar prema djeci, ali i logorašima koji su u vrijeme rata bili u Sisku. Istina je bila suprotna! Tomu svjedoče mnoga pisma potpore, koja su sudu slali udomitelji djece i bivši logoraši. U svibnju 1946., nakaradno ispisanom prvostupanjskom presudom Antun Najžar osuđen je na 20 godina zatvora. Drugostupanjska presuda bila je još teža i glasila je: Smrtna kazna strijeljanjem!

Uz sisačku publiku predstavljanju su nazočili i biskup Vlado Košić, producentica filma Ksenija Abramović, povjesničarka dr. sc. Vlatka Vukelić, publicist Igor Vukić, liječnik dr. Ilija Kuzman te obitelj dr. Najžara.

Pozdravivši sve okupljene autorica Nada Prkačin je istaknula da je svrha filma poticanje na raspravu o donošenju zakona po kojem bi se takvi, montirani sudski procesi, nakon tri desetljeća od pada komunizma, po što kraće mogućem postupku proglasili ništavnim. „Zahvaljujući požutjeloj gomili dokumenata načinjen je film 'Smrtna kazna strijeljanjem', koji gledatelje vodi montiranim sudskim procesom, kakvih je u komunističkoj Hrvatskoj nažalost bilo na stotine. Strašna kazna bešćutno je izvršena na nevino osuđenom čovjeku, a dokazi o načinu vođenja sudskog procesa prema Najžaru i brojna svjedočanstva u njegovu korist sačuvani su u sisačkom arhivu“, rekla je Prkačin.

Osvrnuvši se na riječi iz Ivanova Evanđelja: „Istina će vas osloboditi" (Iv 8, 32) producentica Abramović je rekla kako je svatko od nas pozvan zalagati se i govoriti istinu. „Dr. Antun Najžar nije bio krv. Jedino što je radio bila su djela milosrđa. Ovim filmom tom čovjeku želimo reći hvala i to ne samo njemu nego mnogim Antunima koji su krivo optuženi u montiranim procesima komunističkog sustava. Naša mala Laudato televizija velikog srca, daruje ovaj film svima koju žele čuti istinu“, ustvrdila je Abramović te pozvala okupljene na podršku Laudatu.

Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić koji je pozdravio goste te zahvalio autorici, producentici i Laudato televiziji na ovom novom filmu. Biskup je ustvrdio i kako dr. Najžaru treba zapravo podići spomenik. „On je osuđen i ubijen kako bi mogao poslužiti u svrhu propagande, jednostavno je trebalo vodeće ljude proglasiti krivima. Tako se dogodilo i s našim blaženikom Alojzijom Stepincem. Baš zato posebno mi je drago što danas imamo njegov spomenik pred našom katedralom koji ne predstavlja samo njega s križem, već su uz njega i likovi djece kao trajni spomen na one koje je spasio. To je spomen i na brojne svećenike, časne sestre i vjernike koji su zbrinjavali i udomljavali tu kozaračku djecu i doista mislim da bi Siščani trebali biti ponosni na tu akciju“, zaključio je biskup.

Sisačka biskupija i ove je godine organizirala duhovno-formativni susret bogoslova sa svojim biskupom Vladom Košićem, a koji za cilj ima izgradnju na duhovnom, intelektualnom, pastoralnom i prijateljskom polju. Susret je organiziran u biskupijskom duhovnom centru u Lasinji od 20. do 22. rujna. Zajedno sa biskupom Vladom, okupilo se četrnaest bogoslova Sisačke biskupije koji su tri dana proveli u molitvi, druženju te promišljanju o dvije teme koje su bile u središtu susreta, a to su svećenički celibat i svećenička poslušnost. Teme su obradili Ivan Sandrin, Frane Bjelić i Marin Mlađenović.

Dan bi započeo jutarnjom molitvom i svetom misom, te bi protekao u ozračju prijateljstva, druženja, promišljanja o određenim temama i međusobnim razgovorima. Biskup i bogoslovi pohodili su i klauzurni samostan Kćeri Srca Isusova, kojima je trajna zadaća moliti za svećenike i svećeničke kandidate te župu Donja Kupčina, gdje ih je radosno dočekao i primio vlč. Mladen Vidak, koji je progovorio o svom pastoralnom iskustvu i životu župe.

Posljednji dan susreta obilježen je posjetom župi Vojnić, gdje ih je također radosno dočekao župnik fra Ivo Bošnjak nakon čega su se svi uputili na Petrovu goru te su posjetili ostatke nekadašnjeg Pavlinskog samostana i grob posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića.

Na prvi dan jeseni, u utorak, 22. rujna ove godine, u popodnevnim satima, mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački, na svoju inicijativu, pohodio je odgojitelje i sjemeništarce na zagrebačkoj Šalati.

Biskup se na početku susreo sa sjemenišnim odgojiteljima i svim sjemeništarcima uputivši im prigodnu riječ, a potom i osobno s trojicom sjemeništaraca iz Sisačke biskupije. U srdačnom razgovoru biskup se interesirao o životu i radu u sjemeništu u njegovim novim okolnostima potaknuvši sjemeništarce da im vrijeme i boravak u sjemeništu bude od svekolike koristi.

Rektor sjemeništa preč. Matija Pavlaković detaljno je izvijestio biskupa o trenutnoj situaciji i organizaciji života u sjemeništu kao i o poduzetim radnjama na sanaciji sjemenišnog kompleksa i pripadajuće gimnazije uslijed potresa koji je pogodio grad Zagreb i njegovu širu okolicu 22. ožujka ove godine te je zahvalio mons. Košiću na brizi i molitvi kao i na materijalnoj pomoći koju je Sisačka biskupija među prvima organizirala za pomoć unesrećenima na teritoriju Zagrebačke nadbiskupije.

Sisački biskup svoj je boravak na Šalati završio obilaskom uređenih prostora u kojima se sjemeništarci i odgojitelji trenutno nalaze te je pohvalio viđeno, kao i tijek te dinamiku građevinskih radova koji još uvijek traju u prizemnom dijelu kompleksa „sjemeništa malenih“.