Predavanje pod nazivom „Bleiburg u Hrvatskoj?“ održao je u srijedu 20. ožujka u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu kolumnist i politički komentator Marko Ljubić. Predavanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić te generalni vikar mons. Marko Cvitkušić.

Govoreći o Bleiburgu i križnom putu koji je slijedio Ljubić je istaknuo kako se tu dogodilo najveće stradanje Hrvata, ali i u svjetskim razmjerima jedan od najvećih pokolja i zločina prema nekom narodu. „Nekoliko stotina tisuća pobijenih ljudi na križnom putu na veličinu od četiri ili pet milijuna stanovnika je užasna tragedija. Posebno kada znamo da su većina stradalih bili intelektualci i srednji sloj koji su, kako intelektualno i gospodarski, a tako i demografski, trebali biti nositelji budućih generacija i ovladavanja našeg naroda slobodom. Zbog ove istine se devedesetih umiralo i zbog te istine pokušavalo se sve prikazati kao osveta i obračun s ideološkim neprijateljem, a što nije točno. Bleiburg i križni put su bili obračun s državnošću hrvatskog naroda… Priča o Bleiburgu je priča o slobodi hrvatskog naroda. Onaj koji ovlada tom slobodom može reći da je slobodan čovjek i zato je bilo za očekivati udar na misu, komemoraciju te simboliku Bleiburga. Iz tog razloga mi 30 godina nakon obnove hrvatske državnosti nemamo točnu brojku stradalih, ni iz bliza istražena grobišta, zbog toga u Hudoj jami otkrivene kosti tri godine nisu imale adresanti iz hrvatske države koji bi ih preuzeo i dostojno sahranio“, rekao je Ljubić te dodao kako je vrijeme da mi sami ovladamo svojom slobodom i da se prekine praksa da nam netko izvan Hrvatske govori kako da obilježimo grobove svojih bližnjih.

Sedma obljetnica uspostave Stolnog Kaptola Svetog Križa u Sisku, svečano je proslavljena u utorak 19. ožujka na blagdan sv. Josipa. Tom prigodom, misno slavlje u sisačkoj katedrali predvodio je prepošt mons. Marko Cvitkušić u zajedništvu s kanonicima preč. Markom Karačom, preč. Tugomilom Radićekom i preč. Milanom Begićem, a služio je đakon Ivani Ćorić.

U homiliji govoreći o sv. Josipu propovjednik je rekao da je on bio jednostavan, skroman i povučen čovjek, spreman služiti, odlučan u održavanju Božjih zapovijedi i pažljiv u slušanju. Biblija ga zove "sinom Davidovim", naslov je to koji se pridaje samo Isusu, a u Josipu se susrećemo ne samo sa siromašnim tesarom, već i s pripadnikom kraljevskoga roda. Biblija ga također naziva i "mužem pravednim". Tako se zove čovjek koji se potpuno prepustio Bogu te se pouzdaje u njegovu riječ. U Josipu je utjelovljena poslušnost, on sluša što mu priopćuje anđeo i to vrši. Bilo mu je jasno da Božja riječ obvezuje te je stoga bio pripravan odlučno odgovoriti Božjemu pozivu. On je bezuvjetno vjerovao Bogu i bezuvjetno prihvaćao njegove riječi, a usred raznih glasova, on prepoznaje obećanje i to obećanje slijedi ne postavljajući nikakva pitanja provjere. Josip jednostavno vjeruje svome Bogu koji mu korak po korak objavljuje tajne svojih planova, a budući da je otvoren slušanju, otvoren je i za djelovanje.

Na kraju mons. Cvitkušić je zaključio kako nas Josip poziva da u naletu raznih glasova pažljivo slušamo ono što nam Bog govori.

Misno slavlje animirao je katedralni zbor pod ravnanjem i uz orguljašku pratnju prof. Jelene Blašković.

U župi Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji od 16. do 19. ožujka održana je duhovna obnova uoči svetkovine sv. Josipa zaručnika BDM i zaštitnika naše Domovine. Duhovnu obnovu i misna slavlja predvodio je vlč. Ivo Borić s temom Sveti Josip zaštitnik naše domovine Hrvatske, a u koncelebraciji bio je župnik vlč. Damir Ceković i preč. Paško Glasnović, rektor svetišta u Gori. Oltar je posluživao trajni đakon Vjekoslav Uvalić. Na početku misnog slavlja prvog dana blagoslovljen je kip Svetog Josipa, a drugog dana u župu su stigle na čašćenje relikvije hrvatskog blaženika Miroslava Bulešića te je i blagoslovljena njegova slika koju je župnoj zajednici darovao trajni đakon Vjekoslav Uvalić sa svojom obitelji.

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju, 17. ožujka u župnoj crkvi Prečistog Srca Marijinog u Ilovi, svečano misno slavlje tijekom koje krstio Magdalenu, peto dijete obitelji Marije i Dražena Cerkovski. U koncelebraciji bio je domaći župnik o. Tomas Cybula, SCJ, a slavlju su nazočili mnogobrojni župljani ove župe.

U homiliji biskup je istaknuo da je korizma vrijeme pokore i posebne duhovne priprave za slavlje Uskrsa. „Ove korizmene nedjelje Crkva donosi izvještaj sv. Luke evanđeliste o Isusovom preobraženju. Isus je sa svojim učenicima Petrom, Ivanom i Jakovom uzišao na goru i tu se pred njima preobrazio te im je pokazao svoje božansko lice. Mi u Katoličkoj Crkvi ovaj događaj obilježavamo i posebnim blagdanom 6. kolovoza, koji se osim blagdan Preobraženja Gospodnjeg zove i blagdanom Božjeg lica. Upravo je Isus na svom ljuskom licu pokazao božanstvo i ono što je bio, a bio je Bog. On je to sakrio i nije htio da se to vidi, te je bilo vidljivo tek iz nekih njegovih čudesa. Zato je izabranim apostolima želio pokazati da on jest Sin Božji i da on uživa Božju slavu kod svog Oca, ali i da je prihvatio svoju ljudskost. On se utjelovio da bi nas spasio i prije svega za nas trpio. Možemo i reći da je taj događaj na Taboru ono lijepo i ono što je cilj ljudskog života te ono što svakog od nas privlači u pojedinim momentima našeg ljudskog i vjerničkog života, a sve da bi ustrajali kada je teško. Apostoli su trebali biti ohrabreni za ono što je dolazi, a dolazila je muka, križ i raspeće te Isusova smrt. Zato piše sv. Luka da je Petar kada je vidio Isusa u slavi, a s njime su bili i Mojsije i Ilija, rekao: 'Dobro nam je ovdje biti'. Mogli bismo i mi tako reći da smo osjetili, bilo u molitvi, hodočašću ili euharistijskom slavlju, da je dobro biti s Isusom, da nam je lijepo s Bogom. To je i ono što bismo svi mi trebali osjetiti, a to je da nas Bog privlači i da je ljepota života upravo biti s Isusom“, ustvrdio je biskup te dodao kako Isus nije mogao ostati u toj slavi koju je pokazao apostolima nego je morao sići i prihvatiti trpljenje muku i smrt da bi došao do uskrsnuća. „Preobraženje je najava tog uskrsnuća koje se ima Isusu na kraju dogoditi, a što treba biti i svima nama cilj. Svi trebamo znati da se iz tih bljeskova i susreta s Isusom, trebamo znati vraćati u svakodnevni život i prihvaćati trpljenje i žrtvu jer bez toga ne možemo svjedočiti ljubav, a to znači ne možemo onda ni doći u nebesku slavu“.