Misno slavlje i središnju ekumensku molitvu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana predvodio je, u nedjelju 25. siječnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku, sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za ekumenizam i dijalog vlč. Branimirom Motočićem, kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i župnikom iz Vrtlinske vlč. Ivanom Miškićem, a služio je trajni đakon Daniel Milan Jurić. Na misi su prisustvovali i u molitvi sudjelovali mitropolit zagrebačko-ljubljanski o. Porfirije Perić, sisački paroh o. Veselin Ristić i sisački paroh u miru protojerej stavrofor Petar Olujić, pastorica Evangeličke crkvene općine iz Kutine gđa Elina Braz de Almeida, kao i vjernici kršćanskih Crkava s područja Biskupije.

U homiliji biskup Košić je izrazio radost što su se na posljednji dan Molitvene osmine za jedinstvo kršćana u sisačkoj katedrali okupili episkop i parosi SPC-a, evangelička pastorica, katolički svećenici i biskup, te vjerni Božji narod. „Premda ne možemo još uvijek slaviti zajedno Euharistiju, možemo izraziti jedni drugima poštovanje i bratsku ljubav i zajedno moliti dragoga Boga, Oca živih i mrtvih, Sina njegova Isusa Krista, našega Gospodina, i Duha Svetoga životvorca, da nas usliši u nastojanju da učinimo ono najviše što je do nas da se svi kršćani osjećaju međusobno braća i sestre, da nestane podjela u našim dušama, da se Božja milost razlije u našim srcima i da premda malim koracima koračamo prema cilju koji je naš Gospodin postavio pred svoje učenike, a to je da svi koji u njega vjeruju – budu jedno“, poručio je okupljenima biskup.

Dragi i poštovani fra Ivica Petanjak,

Radostan Vam čestitam na današnjem imenovanju, kojim Vas je Sveti Otac Papa Franjo postavio za krčkog biskupa!

Znam da Vam je to novi početak i da u Vašoj duši to imenovanje budi mnoga pitanja pa možda i bojazni, ali vjerujte mi Bog zna što čini i on daje svoju milost nama ljudima, koji smo često slabi i nesposobni za njegova velika djela, da izvršimo poslanje koje nam je dao. Stoga se ne bojim za Vas, poznavajući Vaš uzoran svećenički i redovnički život, dapače pun sam povjerenja da je upravo Vaš izbor za časnu službu krčkog biskupa bio nadahnut Duhom Svetim.

Osim što naše dvije biskupije povezuje isti zaštitnik, sveti Kvirin biskup sisački, Vi i potječete s područja naše Sisačke biskupije. Doduše rodili ste se u ravnoj Slavoniji, točnije u Đakovu, a odrasli ste u rodnoj župi svetog Mihaela u Drenju, no Vaši korijeni dolaze iz naše slavne i patničke župe Zrin. Tu je rođen Vaš otac Stjepan i Vaša majka Kata. Osobno sam Vam zahvalan što svake godine u rujnu sudjelujete na obilježavanju tragedije koja je 9. rujna 1943. zadesila Zrin, kada je Vaš otac Stjepan (rođ. 1933.) ostao siroče jer mu je ubijen otac Mato, kao i djedovi, stričevi i ujaci, te je s još četvero braće zajedno s majkom Lucijom bio prognan, kao i ostali preživjeli župljani koji su se potom nastanili u Slavoniji, ponajviše u župi Drenje. Do dana današnjega Zrinjanima nije vraćena njihova oteta imovina i tek se poslije Domovinskog rata ponovno svake godine u rujnu okupljaju na zgarištima obiteljskih kuća, župe i zavičaja. Znam da nosite tu ljubav prema rodnom kraju iz kojega su protjerani Vaši pređi te se nadam da ćete sada kao biskup biti još glasniji zagovornik prava svog uništenog rodnog Zrina.

Želim Vam puno Božje milosti, snage i mudrosti, da vodite povjereno Vam stado Gospodnje!

Pratio Vas svojim zagovorom biskup i mučenik sveti Kvirin sisački!

Mons. Vlado Košić, sisački biskup

Danas u podne istovremeno je u Rimu i u Hrvatskoj objavljena vijest da je Sveti Otac papa Franjo prihvatio odreknuće od službe pastirskog upravljanja Biskupijom Krk, koje je podnio krčki biskup Valter Župan i da je istodobno imenovao biskupom iste Biskupije fra Ivicu Petanjka,OFMCap. člana Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića, savjetnika u Upravi Provincije i gvardijana kapucinskog samostana u Osijeku.

Fra Ivica potomak je prognanih Zrinjana i predsjednik je Upravnog vijeća Zaklade Sisačke biskupije za gradnju crkve Našašća svetog Križa u Zrinu.

Ivica Petanjak rođen je 29. kolovoza 1963. u Đakovu, Đakovačko-osječka nadbiskupija, ukatoličkoj vjerničkoj obitelji u župi sv. Mihaela u Drenju. Srednju školu pohađao je u Osijeku (1978-1982), a potom je stupio u kapucinski novicijat u Karlobagu. U međuvremenu odlazi na odsluženje vojnog roka i po povratku dovršava novicijat i polaže privremene zavjete 4. studenoga 1984. Iste godine započinje studij teologije na KBF-u u Zagrebu.

Doživotne zavjete položio je u Franjevačkom redu manje braće kapucina 4. listopada 1988., a za svećenika je zaređen 24. lipnja 1990. u Zagrebu.

Nakon ređenja bio je zamjenik odgojitelja i prefekt sjemeništaraca u Varaždinu (1990-1991) te župni vikar i bolnički kapelan u Splitu (1991-1995). Na Papinskom sveučilištu Gregoriana studirao je crkvenu povijest (1995-2002) i godine 2002. obranio doktorsku radnju "Michelangelo Bosdari da Ragusa OFMCap., Predicatore, diplomatico, uomo di governo e guida spirituale (1653-1729)" ("Mihael Božidarević iz Dubrovnika, OFMCap. Propovjednik, diplomat, čovjek uprave i duhovni vođa (1653 – 1729)").

Od 2002. do 2005. služio je kao magistar bogoslova u Zagrebu. Službu provincijalnog ministra Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića obnašao je od 2005. do 2011. Služio je zatim kao župnik župe Gospe Lurdske u Rijeci i odgojitelj postulanata (2011-2014), te od kolovoza 2014. kao gvardijan u Osijeku i provincijalni definitor.

Čestitamo fra Ivici i želimo mu obilje Božjeg blagoslova u vršenju povjerene mu biskupske službe.

Fra Nikola Jureta, dugogodišnji župnik župe sv. Josipa Radnika u Sisku – Galdovo i povjerenik za pastoral braka i obitelji Sisačke biskupije, preminuo u 49. godini života, 27. redovništva i 22. svećeništva, 20. siječnja u Zagrebu nakon teške bolesti,  pokopan je u petak 23. siječnja u rodnim Vinkovcima.

Misu zadušnicu u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina u Vinkovcima, predvodio je domaći đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, provincijalnim ministrom Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josipom Blaževićem i sedamdesetak svećenika iz cijele Hrvatske.

Misi su prisustvovali roditelji, sedmero braće i sestara između kojih i časna sestra Anica, rodbina i prijatelji fra Nikole, te brojni vjernici između ostalog pristigli iz Siska i Šibenika gdje je pokojnik bio na službi, kojima je, kao i svim okupljenima, na početku nadbiskup Hranić izrazio iskrenu sućut.

U homiliji govoreći o fra Nikoli, biskup Košić je istaknuo kako je on bio više nego samo brat i prijatelj, on je bio i pastir. „Biti pastir znači biti na čelu crkvene zajednice, nositi odgovornost za Crkvu, za život vjere članova jedne župe. On je bio i djelitelj svetih sakramenata, onaj koji priprema za primanje Božjih otajstava – osobito se tu isticao u zaručničkim pripremama za brak – te organizator, duhovni vođa svoje župe. Svjedok sam da je volio svoje župljane i da je volio svoj svećenički i redovnički poziv. Srcem je sudjelovao u poslanju koje mu je dodijelio Gospodin u svojoj Crkvi. Stoga je i privlačio i vodio duše koje su ga rado slijedile, imajući u njegovo vodstvo povjerenje i znajući da ih neće odvesti na krivi put“, rekao je biskup te mu posebno zahvalio na službi povjerenika za pastoral braka i obitelji u Sisačkoj biskupiji. „U toj je službi od početka, dakle punih pet godina aktivno i rado sudjelovao, organizirao susrete i poticao na uzdizanje naših kršćanskih obitelji u njihovu dostojanstvu i svakom napretku. Posljednji takav skup koji je organizirao bio je Biskupijski dan obitelji koji smo proslavili u našoj katedrali 11. listopada 2014. godine, a što je bilo održano u vidu pripreme za Drugi nacionalni dan obitelji koji će biti 19.travnja ove godine na Trsatu. Bilo mu je veoma stalo do naših obitelji. Sudjelovao je, zajedno s drugima, u izradi odgovora koje je poslala naša Biskupija Hrvatskoj biskupskoj konferenciji na pitanja za Biskupsku sinodu koja je lani bila održana u Rimu i koja će se nastaviti i ove godine na temu obitelji. Zalagao se za pomaganje potrebnim obiteljima, posebno obiteljima s više djece. Kad promatramo život jednog Kristovog svećenika, tada nam život fra Nikole može biti u tome izvrstan primjer. Sva njegova nastojanja bila su usmjerena prema dobru drugih, zauzet za pomoć, materijalnu i napose duhovnu svojim vjernicima za koje je živio i – možemo danas reći i – umro“.