Pokopan Stjepan Vidak

Subota, 01 Kolovoz 2020

U župi Uznesenja BD Marije u Zajezdi u subotu, 1. kolovoza 2020. pokopan je Stjepan Vidak, otac župnika Mladena Vidaka. Sprovod i misu zadušnicu predvodio je sisački biskup Vlado Košić, zajedno s dvanaest svećenika, među kojima je bio i generalni vikar Marko Cvitkušić, domaći župnik Andrija Jambreuš i sam župnik Mladen Vidak. Stjepan je navršio 78 godina, umro je 30. srpnja iznenada, spremajući se na posao, a ostavio je udovicu Ivku te sinove svećenika Mladena i Željka, tri unuka i dva praunuka.

Na početku sprovoda, na mjesnom groblju, od svog župljanina oprostio se župnik Andrija, istaknuvši da je Stjepan bio marljiv, samozatajan i pobožan čovjek. Biskup Vlado je u homiliji na misi zadušnici tumačio koji je smisao života nas kršćana. Po svetom Pavlu iz Druge poslanice Korinćanima naš je smisao „da Bogu omilimo“. To je svojim životom svjedočio i pokojni Stjepan koji je sve činio da bude dobro, svojoj ženi, svojoj djeci, svojim unucima. Tako je Bogu omilio, orući ovu zemlju u Zajezdi, obrađujući svoje vinograde ovdje u prelijepom Hrvatskom zagorju. Tako je on stvarao kruh i vino, o kojima govori Krist Gospodin u evanđelju po Ivanu (Iv 6) kada kaže da trebamo blagovati njega, jer on je jedini pravi Kruh. Blagujući kruh i vino, znakove njegove realne uskrsne prisutnosti u Euharistiji i mi postajemo nositelji života koji od Oca struji preko Sina i ulazi u nas, da ne budemo samo stanovnici zemlje nego i neba, u koje se nadamo i za što molimo Gospodina za našega brata Stjepana. Na kraju misnog slavlja svima se okupljenima zahvalio sin Mladen zbog iskazane sućuti i dolaska na ispraćaj i svetu misu.


više

Komemoracija u Vojniću

Srijeda, 29 Srpanj 2020

Na Trgu kod spomenika Petru Svačiću u Vojniću, ispred zgrade suda koja je u vrijeme Domovinskog rata bila mučilište Hrvata kroz koje su prošle mnoge nevine žrtve, među njima i cetingradski župnik mons. Marijan Ožura, 28. srpnja održana je komemoracija u organizaciji branitelja Općine Vojnić.

Molitvu su predvodili mjesni župnik fra Ivo Bošnjak i policijski kapelan PU sisačko-moslavačke don Ivo Borić. Župnik je biranim riječima pozdravio sve okupljene sudionike, predstavnike udruga proistekle iz Domovinskog rata, policiju, predstavnike Općine i mještane. Don Ivo je nazočne uveo u molitvu. Nakon pročitanog ulomka iz Ivanova evanđelja kapelan je uputio nekoliko riječi na temelju Radosne vijesti: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Molite i za svoje neprijatelje i one koji vas progone“. Citirao je i nobelovca Ivu Andrića: molite se Bogu, čuvajte i volite prirodu, a najviše ljubavi pokažite prema bratu čovjeku jer svaki je čovjek vrijedan spomena. I ovo nas vrijeme sve poziva na molitvu – praštanje i gradnju mostova među svim ljudima. To je kristovski. Sve je drugo od Zloga. Završnu molitvu izmolio je župnik fra Ivo. Između ostaloga molio je: „Daj da ljudi što će za njima doći cijene sve što njima bijaše sveto. Da u svemu u čemu su bili veliki i dalje nam zbore i sad kad su prešli u pokoj“.

Komemoraciji je nazočio i općinski načelnik Nebojša Andrić.


Župa Osekovo proslavila blagdan svoje nebeske zaštitnice

Nedjelja, 26 Srpanj 2020

Župa sv. Ane u Osekovu svečano je u nedjelju, 26. srpnja proslavila blagdan svoje nebeske zaštitnice. Središnje misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je tom prigodom podijelio i sakrament svete potvrde ovogodišnjim kandidatima ove župe. U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Dražen Lauc te p. Mariano Passerini i p. Franco Baggia iz Družbe Sinova Bezgrješne u Kutini, a tijekom mise ispovijedao je župnik iz Popovače vlč. Ivan Petrović.

Na početku homilije biskup je okupljenima čestitao župni blagdan istaknuvši kako nas on potiče da razmišljamo o daru života i zahvalnosti koju trebamo dati našim roditeljima zbog njega. „Sveta Ana i njezin suprug Joakim posebno se slave na istoku, ali i po čitavom svijetu, kao roditelji koji su u svom životu primili dijete blaženu Djevicu Mariju. Po predaji oni su je odgajali vrlo pobožno i često se slika sveta Ana, kao što je i na slici na vašem oltaru, kako malu Mariju uči čitati Sveto pismo i kako je poučava Riječi Božjoj. Upravo to je zadaća roditelja, da prenesu vjeru svojoj djeci, pa je tako i Ana mogla dati Mariji ono što je njoj bilo najsvetije, a to je vjera u Božju Riječ. Dakako da su posebni ti odnosi između roditelja i djece, a mogli bismo reći i da se vrlo malo razmišlja o vrijednosti baka i djedova. Isusov djed je bio Joakim, a Ana baka i vrlo je zanimljivo promatrati taj odnos kako bake i djedovi vole svoju unučad i koliko tu ima puno nježnosti i dobrote. To je odnos manje opterećen dužnostima jer roditelji su ti koji imaju dužnost odgajati djecu. Odnos je to prenošenja iskustava, tradicije i vjere koju su imali naši stari i od koje su oni živjeli, prebrodili krize i s kojom su bili učvršćeni u dobru. Nisu važni samo roditelji već i djedovi i bake, a posebno za našu Djevicu Mariju Spasiteljevu majku, jer su oni zajedno odgojili tu djevojčicu u dobroti, u poštivanju Božjeg zakona i strahu Božjem. Nitko ne zna kakav će kada imati zadatak u svom životu, ali kada su temelji dobro postavljeni onda Bog može računati s nama i u velikim zadaćama“, poručio je okupljenima biskup.


Posvećena crkva sv. Marije Magdalene u Sunji

Četvrtak, 23 Srpanj 2020

Župa sv. Marije Magdalene u Sunji svečano je u srijedu, 22. srpnja proslavila blagdan svoje nebeske zaštitnice. Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je tom prigodom i posvetio tu obnovljenu crkvu. U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Ivan Faletar, kancelar mr. Janko Lulić, dekan Dubičko-kostajničkog dekanata fra Stjepan Jambrošić i desetak svećenika. Uz domaće vjernike slavlju su nazočili i predstavnici Sisačko-moslavačke županije i Općine Sunja.

Župna crkva posvećena svetoj Mariji Magdaleni sagrađena je 1824. godine, na mjestu starije drvene crkve, koja se u izvorima spominje još početkom 18. stoljeća, a u unutrašnjosti se nalazi sačuvan inventar iz vremena gradnje i orgulje majstora Josepha Brandla iz 1909. godine. U Domovinskom ratu Sunja se nalazila na prvoj crti obrane i župna crkva bila je višestruko granatirana i razorena te je nakon završetka rata i višegodišnje obnove sada i posvećena.

Na početku homilije biskup je izrazio svoju radost zbog ove posvete, posebno jer se ova crkva tako dugo obnavljala, a prisjetio se i kako je obnovu odmah nakon rata započeo pokojni župnik Josip Kovač, nastavio Božo Pinjuh, da bi sada bila završena. Biskup je rekao kako dužina obnove govori koliko je zapravo teško stradala u ratu i kako je bila cilj razorne mržnje onih koji su htjeli zatrti svaki spomen na našu hrvatsku i katoličku prisutnost u Sunji i u drugim brojnim župama naše Biskupije i Domovine, te koliko je mnogo ljubavi, rada, molitve i darova, a također i vremena, bilo potrebno da se crkva temeljito i ovako lijepo obnovi. „To nas ispunja radošću jer ako mržnja može rušiti, ljubav koja je jača može graditi i obnavljati. Mi time ne pokazujemo niti naš prkos, niti našu nadmoć nad neprijateljima, nego samo svoju ljubav prema Bogu, Crkvi i našem narodu koji je već od 7. stoljeća došao ovamo i odlučio ovdje živjeti. I ne može uspjeti nikakva politika niti nasilje, nikakvi ratovi ni razaranje u naumu da izbrišu tu činjenicu: da je to naša zemlja, da je to domovina hrvatskih katolika. Za tu su slobodu ispovijedanja katoličke vjere naši stari umirali dok su ovu svetu grudu branili od  Turaka, pa potom od komunista da bi sada dali velike žrtve i obranili ju i od agresora Srba. Mi nikoga ne mrzimo niti to smijemo, mi opraštamo i u Kristovu duhu sve ljude, pa i neprijatelje grlimo, ali volimo i čuvamo ono što su naše svetinje i ne damo nikome da nam dira što najviše volimo.

Nekada su crkve, kao i bolnice i škole, bila mjesta koja su u ratovima služila kao utočište za civile i neprijatelji ih nisu dirali. To je bio znak nekog tada još viteškog ratovanja koji je poštivao neka humanitarna pravila. Ratovi u XX. stoljeću napustili su međutim taj civilizacijski doseg i mržnja, koja je vodila neprijatelje, željela je baš prvo razoriti naše svetinje, od kojih su crkve bile prve na meti. Ali crkve i kad su srušene žive u našim srcima, i ne može ih ništa uništiti dok mi postojimo, dok u nama živo srce bije. Zato velika hvala župniku i njegovim suradnicima, svim darivateljima i izvođačima, svim župljanima koji su se svatko na svoj način uključili u ovu veliku obnovu te doveli do sjaja ove crkve kojim je ona zasjala. Sada kad ju posvetimo ona će biti Bogu darovana i bit će još sjajnija, jer vanjski sjaj samo treba odražavati onaj nutarnji naš stav ljubavi koju smo uložili i ulažemo u obnovu i održavanje naših crkvi“, poručio je biskup.


Imenovanja i razrješenja redovnika u Biskupiji

Utorak, 21 Srpanj 2020

Fra Filip PUŠIĆ, OFM Conv. razriješen je službe župnog vikara u župi sv. Josipa Radnika u Sisku (Galdovo), a fra Antun RADOVANIĆ, OFM Conv. imenovan je župnim vikarom u istoj župi.

Fra Anto BARIŠIĆ, OFM razriješen je službe upravitelja župe sv. Ivana Pavla II. u Petrinji, a fra Dragan GRIZELJ, OFM imenovan je upraviteljem župe sv. Ivana Pavla II. u Petrinji.

Fra Franjo VUK, OFM razriješen je službe župnog vikara u župi Uznesenja BDM u Kloštar Ivaniću, a fra Filip ĐURĐEVIĆ, OFM i fra Franjo JURINEC, OFM imenovani su župnim vikarima u istoj župi.


Najave

Lovrenčevo u Petrinji

Ponedjeljak, 10 Kolovoz 2020

Zaručnički tečaj za 2020. godinu

Ponedjeljak, 07 Rujan 2020

Zvona sv. Lovre

Nedjelja, 27 Rujan 2020

Facebook

Twitter

Aktualnosti

Pokopan Stjepan Vidak

Subota, 01 Kolovoz 2020
U župi Uznesenja BD Marije u Zajezdi u subotu, 1. kolovoza 2020. pokopan je Stjepan Vidak, otac župnika Mladena Vidaka. Sprovod i misu zadušnicu predvodio je sisački biskup Vlado Košić, zajedno s dvanaest svećenika, među kojima je bio i generalni vikar Marko Cvitkušić, domaći župnik Andrija Jambreuš i sam župnik Mladen Vidak. Stjepan je navršio 78 godina, umro je 30. srpnja iznenada, spremajući se na posao, a ostavio je udovicu Ivku te sinove svećenika Mladena i Željka, tri unuka i dva praunuka.Na početku sprovoda, na mjesnom groblju, od svog župljanina oprostio se župnik Andrija, istaknuvši da je Stjepan bio marljiv, samozatajan i pobožan čovjek. Biskup Vlado je u homiliji na misi zadušnici tumačio koji je smisao života nas kršćana. Po svetom Pavlu iz Druge poslanice Korinćanima naš je smisao „da Bogu omilimo“. To je svojim životom svjedočio i pokojni Stjepan koji je sve činio da bude dobro, svojoj ženi, svojoj djeci, svojim unucima. Tako je Bogu omilio, orući ovu zemlju u Zajezdi, obrađujući svoje vinograde ovdje u prelijepom Hrvatskom zagorju. Tako je on stvarao kruh i vino, o kojima govori Krist Gospodin u evanđelju po Ivanu (Iv 6) kada kaže da trebamo blagovati njega, jer on je jedini pravi Kruh. Blagujući kruh i vino, znakove njegove realne uskrsne prisutnosti u Euharistiji i mi postajemo nositelji života koji od Oca struji preko Sina i ulazi u nas, da ne budemo samo stanovnici zemlje nego i neba, u koje se nadamo i za što molimo Gospodina za našega brata Stjepana. Na kraju misnog slavlja svima se okupljenima zahvalio sin Mladen zbog iskazane sućuti i dolaska na ispraćaj i svetu misu.

Komemoracija u Vojniću

Srijeda, 29 Srpanj 2020
Na Trgu kod spomenika Petru Svačiću u Vojniću, ispred zgrade suda koja je u vrijeme Domovinskog rata bila mučilište Hrvata kroz koje su prošle mnoge nevine žrtve, među njima i cetingradski župnik mons. Marijan Ožura, 28. srpnja održana je komemoracija u organizaciji branitelja Općine Vojnić.Molitvu su predvodili mjesni župnik fra Ivo Bošnjak i policijski kapelan PU sisačko-moslavačke don Ivo Borić. Župnik je biranim riječima pozdravio sve okupljene sudionike, predstavnike udruga proistekle iz Domovinskog rata, policiju, predstavnike Općine i mještane. Don Ivo je nazočne uveo u molitvu. Nakon pročitanog ulomka iz Ivanova evanđelja kapelan je uputio nekoliko riječi na temelju Radosne vijesti: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Molite i za svoje neprijatelje i one koji vas progone“. Citirao je i nobelovca Ivu Andrića: molite se Bogu, čuvajte i volite prirodu, a najviše ljubavi pokažite prema bratu čovjeku jer svaki je čovjek vrijedan spomena. I ovo nas vrijeme sve poziva na molitvu – praštanje i gradnju mostova među svim ljudima. To je kristovski. Sve je drugo od Zloga. Završnu molitvu izmolio je župnik fra Ivo. Između ostaloga molio je: „Daj da ljudi što će za njima doći cijene sve što njima bijaše sveto. Da u svemu u čemu su bili veliki i dalje nam zbore i sad kad su prešli u pokoj“.Komemoraciji je nazočio i općinski načelnik Nebojša Andrić.

Župa Osekovo proslavila blagdan svoje nebeske zaštitnice

Nedjelja, 26 Srpanj 2020
Župa sv. Ane u Osekovu svečano je u nedjelju, 26. srpnja proslavila blagdan svoje nebeske zaštitnice. Središnje misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je tom prigodom podijelio i sakrament svete potvrde ovogodišnjim kandidatima ove župe. U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Dražen Lauc te p. Mariano Passerini i p. Franco Baggia iz Družbe Sinova Bezgrješne u Kutini, a tijekom mise ispovijedao je župnik iz Popovače vlč. Ivan Petrović.Na početku homilije biskup je okupljenima čestitao župni blagdan istaknuvši kako nas on potiče da razmišljamo o daru života i zahvalnosti koju trebamo dati našim roditeljima zbog njega. „Sveta Ana i njezin suprug Joakim posebno se slave na istoku, ali i po čitavom svijetu, kao roditelji koji su u svom životu primili dijete blaženu Djevicu Mariju. Po predaji oni su je odgajali vrlo pobožno i često se slika sveta Ana, kao što je i na slici na vašem oltaru, kako malu Mariju uči čitati Sveto pismo i kako je poučava Riječi Božjoj. Upravo to je zadaća roditelja, da prenesu vjeru svojoj djeci, pa je tako i Ana mogla dati Mariji ono što je njoj bilo najsvetije, a to je vjera u Božju Riječ. Dakako da su posebni ti odnosi između roditelja i djece, a mogli bismo reći i da se vrlo malo razmišlja o vrijednosti baka i djedova. Isusov djed je bio Joakim, a Ana baka i vrlo je zanimljivo promatrati taj odnos kako bake i djedovi vole svoju unučad i koliko tu ima puno nježnosti i dobrote. To je odnos manje opterećen dužnostima jer roditelji su ti koji imaju dužnost odgajati djecu. Odnos je to prenošenja iskustava, tradicije i vjere koju su imali naši stari i od koje su oni živjeli, prebrodili krize i s kojom su bili učvršćeni u dobru. Nisu važni samo roditelji već i djedovi i bake, a posebno za našu Djevicu Mariju Spasiteljevu majku, jer su oni zajedno odgojili tu djevojčicu u dobroti, u poštivanju Božjeg zakona i strahu Božjem. Nitko ne zna kakav će kada imati zadatak u svom životu, ali kada su temelji dobro postavljeni onda Bog može računati s nama i u velikim zadaćama“, poručio je okupljenima biskup.

Posvećena crkva sv. Marije Magdalene u Sunji

Četvrtak, 23 Srpanj 2020
Župa sv. Marije Magdalene u Sunji svečano je u srijedu, 22. srpnja proslavila blagdan svoje nebeske zaštitnice. Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je tom prigodom i posvetio tu obnovljenu crkvu. U koncelebraciji bili su domaći župnik vlč. Ivan Faletar, kancelar mr. Janko Lulić, dekan Dubičko-kostajničkog dekanata fra Stjepan Jambrošić i desetak svećenika. Uz domaće vjernike slavlju su nazočili i predstavnici Sisačko-moslavačke županije i Općine Sunja.Župna crkva posvećena svetoj Mariji Magdaleni sagrađena je 1824. godine, na mjestu starije drvene crkve, koja se u izvorima spominje još početkom 18. stoljeća, a u unutrašnjosti se nalazi sačuvan inventar iz vremena gradnje i orgulje majstora Josepha Brandla iz 1909. godine. U Domovinskom ratu Sunja se nalazila na prvoj crti obrane i župna crkva bila je višestruko granatirana i razorena te je nakon završetka rata i višegodišnje obnove sada i posvećena.Na početku homilije biskup je izrazio svoju radost zbog ove posvete, posebno jer se ova crkva tako dugo obnavljala, a prisjetio se i kako je obnovu odmah nakon rata započeo pokojni župnik Josip Kovač, nastavio Božo Pinjuh, da bi sada bila završena. Biskup je rekao kako dužina obnove govori koliko je zapravo teško stradala u ratu i kako je bila cilj razorne mržnje onih koji su htjeli zatrti svaki spomen na našu hrvatsku i katoličku prisutnost u Sunji i u drugim brojnim župama naše Biskupije i Domovine, te koliko je mnogo ljubavi, rada, molitve i darova, a također i vremena, bilo potrebno da se crkva temeljito i ovako lijepo obnovi. „To nas ispunja radošću jer ako mržnja može rušiti, ljubav koja je jača može graditi i obnavljati. Mi time ne pokazujemo niti naš prkos, niti našu nadmoć nad neprijateljima, nego samo svoju ljubav prema Bogu, Crkvi i našem narodu koji je već od 7. stoljeća došao ovamo i odlučio ovdje živjeti. I ne može uspjeti nikakva politika niti nasilje, nikakvi ratovi ni razaranje u naumu da izbrišu tu činjenicu: da je to naša zemlja, da je to domovina hrvatskih katolika. Za tu su slobodu ispovijedanja katoličke vjere naši stari umirali dok su ovu svetu grudu branili od  Turaka, pa potom od komunista da bi sada dali velike žrtve i obranili ju i od agresora Srba. Mi nikoga ne mrzimo niti to smijemo, mi opraštamo i u Kristovu duhu sve ljude, pa i neprijatelje grlimo, ali volimo i čuvamo ono što su naše svetinje i ne damo nikome da nam dira što najviše volimo.Nekada su crkve, kao i bolnice i škole, bila mjesta koja su u ratovima služila kao utočište za civile i neprijatelji ih nisu dirali. To je bio znak nekog tada još viteškog ratovanja koji je poštivao neka humanitarna pravila. Ratovi u XX. stoljeću napustili su međutim taj civilizacijski doseg i mržnja, koja je vodila neprijatelje, željela je baš prvo razoriti naše svetinje, od kojih su crkve bile prve na meti. Ali crkve i kad su srušene žive u našim srcima, i ne može ih ništa uništiti dok mi postojimo, dok u nama živo srce bije. Zato velika hvala župniku i njegovim suradnicima, svim darivateljima i izvođačima, svim župljanima koji su se svatko na svoj način uključili u ovu veliku obnovu te doveli do sjaja ove crkve kojim je ona zasjala. Sada kad ju posvetimo ona će biti Bogu darovana i bit će još sjajnija, jer vanjski sjaj samo treba odražavati onaj nutarnji naš stav ljubavi koju smo uložili i ulažemo u obnovu i održavanje naših crkvi“, poručio je biskup.

Imenovanja i razrješenja redovnika u Biskupiji

Utorak, 21 Srpanj 2020
Fra Filip PUŠIĆ, OFM Conv. razriješen je službe župnog vikara u župi sv. Josipa Radnika u Sisku (Galdovo), a fra Antun RADOVANIĆ, OFM Conv. imenovan je župnim vikarom u istoj župi.Fra Anto BARIŠIĆ, OFM razriješen je službe upravitelja župe sv. Ivana Pavla II. u Petrinji, a fra Dragan GRIZELJ, OFM imenovan je upraviteljem župe sv. Ivana Pavla II. u Petrinji.Fra Franjo VUK, OFM razriješen je službe župnog vikara u župi Uznesenja BDM u Kloštar Ivaniću, a fra Filip ĐURĐEVIĆ, OFM i fra Franjo JURINEC, OFM imenovani su župnim vikarima u istoj župi.