Župa sv. Martina biskupa u Pisarovinskoj Jamnici svečano je u ponedjeljak, 11. studenog proslavila blagdan svoga zaštitnika. Misno slavlje u župnoj crkvi predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu sa župnikom iz Donje Kupčine mons. Franjom Ćukom, dekanom pokupsko-vukomeričkim preč. Josipom Jerkovićem, župnikom iz Lasinje vlč. Dankom Bizjakom, župnikom iz Bučice Vedranom Pejakom-Pašićem i domaćim župnikom Josipom Malkovićem koji je na početku pozdravio sve okupljene. Za oltarom služio je đakon Željko Kovačević, a tijekom mise ispovijedao je vlč. Stjepan Levanić.

Uz brojne okupljene župljane i školsku djecu slavlju su nazočili i predstavnici općine Pisarovina predvođeni načelnikom Tomislavom Kovačićem.

U homiliji, govoreći o životu sveca zaštitnika ove župe biskup je pojasnio kako je sv. Martin prvi svetac koji je postigao svetost a da nije bio mučenik. „Kršćani su do tada slavili svoje mučenike koji su davali život za Isusa i na taj su način bili povezani s onima koji su Bogu dali sve što su mogli. Jer tko su to sveci? To su Isusovi prijatelji koji pronose njegovo ime. Kaže jedna zgoda kako je jedan dječak išao s mamom prema crkvi te je upitao zašto su na njoj tako veliki prozori zamazani. Ona mu na to kaže: 'idemo unutra pa ćeš vidjeti što je'. Kada su ušli ugledali su velike i lijepe vitraje i na njima sv. Martina i sunce kako kroz njega sja. Nakon toga, u školi pita učiteljica djecu tko su to sveci, a taj dječak digne ruku i odgovori: 'To su ljudi kroz koje sja sunce'. Tako stvarno možemo i mi na preneseni način reći da je to istina jer su sveci oni kroz koje sja sam Bog naš Spasitelj i to kroz njihova djela ljubavi i dobrote, njihovu žrtvu za istinu i pravednost“.

Sisački biskup Vlado Košić pastoralno je pohodio u četvrtak 7. studenoga i u nedjelju 10. studenoga župu Velika Ludina. Tom prigodom u četvrtak biskup je posjetio Dječji vrtić Ludina, posjetio jednog bolesnika i susreo se s vjernicima u kapeli u Okolima te obitelj Grubišić u Ludini. Pastoralni pohod završio je u nedjelju 10. studenoga svečanim misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Mihaela arkanđela koje je predvodio u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Matom Sukalićem. Na početku u ime svih župljana biskupu je dobrodošlicu zaželjela i zahvalila na susretima gđa Jelena Malekinušić.

U homiliji biskup je izrazio zadovoljstvo viđenim i načinom na koji novi župnik nakon samo dva mjeseca službe koordinira župom. Podsjetivši na svećenički put vlč. Sukalića pozvao je okupljene na još bolju suradnju između župnika i župljana. „Danas svećenik ne može ništa sam, nego treba sve činiti zajedno sa svojom zajednicom. Mladi, krizmanici, zboraši, ekonomsko i pastoralno vijeće, Caritas, razne molitvene i druge zajednice, sve je to potrebno u jednom župi koja želi i treba biti živa zajednica u kojoj se događa život vjere u Krista, koji nas sve okuplja“.

Misu zadušnicu povodom 29. godišnjice mučeničke smrti vlč. Antuna Grahovara, župnika sisačke župe Pohoda BDM, predvodio je u subotu, 9. studenog u istoimenoj crkvi na sisačkom Viktorovcu biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, dekan Sisačko-katedralnog dekanata preč. Krešimir Bulić, vlč. Ivica Kovačić i više svećenika.

Na početku pozdravljajući okupljene domaći župnik vlč. Ivan Grbešić podsjetio je da u slavlju ove svete mise zahvaljujemo za svećenički život vlč. Antuna te je prenio pozdrave njegove obitelji iz Huma kao i detalj nedavnog susreta s g. Lojzom Butorcem koji je istaknuo da je dolazak vlč. Grahovara u župu privlačio uvijek nove vjernike u zajednicu.

U homiliji biskup je podsjetio kako je upravo ovaj dan i blagdan posvete Lateranske bazilike ustvrdivši kako i današnja govore o povezanosti ova dva događaja: Božji hram i ubojstvo. „U prvoj poslanici Korinćanima sv. Pavao govori o Crkvi koja je Hram Božji. Svatko je pozvan dograđivati, ali Apostol upozorava: samo na temelju koji je postavljen, a to je Isus Krist. I ne samo zajednički, nego i pojedinačno, svaki krštenik hram je Božji, hram Duha Svetoga. Stoga daje upozorenje, gotovo prijetnju na kraju pročitanog odlomka: 'Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi'. I Isus u evanđelju govori o odnosu Hrama i svoga tijela. Nakon što je istjerao iz Hrama trgovce, Židovi traže odgovor zašto to čini. Isus im na to reče: 'Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići'. Rekoše mu nato Židovi: 'Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela'. Tako je Isus sam sebe poistovjetio s Hramom. Jer govoreći Židovima da razruše hram, mislio je na sebe i svoje tijelo koje će oni ubiti, ali će ga on ponovno podići tj. uskrsnut će treći dan, dušom i tijelom. Na današnji dan, a bio je to petak, 9. studenoga 1990., bio je također blagdan Posvete Lateranske bazilike. Crkva je slavila jedan hram, a hram Antuna Grahovara bio je razrušen, izboden nožem, ležao je u vlastitoj krvi u svojoj kući. Ležao je mrtav i sutradan, u subotu, da bi ga tek u nedjelju ujutro, kad ga nije bilo na misi vjernici potražili i zajedno sa župnikom Svetog Križa preč. Alojzijem Petranovićem našli mrtva u kući. Njega su u zemaljskom hramu očekivali župljani, a on je već bio u nebeskom hramu. Njegovo je tijelo bilo ne samo razoreno nego i iznakaženo, ali Gospodin mu je pripravio boravište u nebu, hram nerukotvoren, svet“, poručio je biskup dodavši kako nikakva mržnja ne može uništiti ljubav, niti ikakvo zlo može pobijediti dobro jer Bog je ljubav i samo dobro, on uvijek pobjeđuje te kako je naša zemaljska nevolja privremena i mala u odnosu na ono nebesko dobro koje nam je trajno pripremio onaj koji nas je pozvao i za kojim smo pošli.

Biskupova homilija

Biskup je podsjetio i na dobrotu vlč. Antuna ustvrdivši kako je ona bila znana u čitavom Sisku. „Ubojica nije imao drugog razloga da mu naudi osim jer je mrzio katoličku vjeru ili on ili oni koji su ga poslali te je bilo dovoljno samo to što je Antun bio katolički svećenik. Trebalo je udariti pastira da bi se razbježalo stado. Kada kažem da je Antun Grhovar bio prva žrtva Domovinskog rata, tada imam na pameti da je to bilo u studenome, tri mjeseca nakon što su kod Knina osvanuli balvani na cesti, otkako je u kolovozu 1990. već započela tzv. balvan-revolucija. Ali prevarili su se projektanti rata, oni koji su sijali strah. Nisu naime naišli na slabe ljude koji bi pobjegli pred prvim naletom zla koje se spremalo udariti svom žestinom. I ja sam tada bio član prezbiterija ovog kraja, bio sam župnik u Hrastovici, tek sam bio tu dva mjeseca i sjećam se kako je odjeknula tragična vijest o Tončijevu umorstvu. Ušao je neki nepoznat strah u ljude, uznemirenost, pitanje što nam se to sprema. Ali ostali smo i vjerovali da ono najgore ipak neće doći. No, redatelji kaosa već su pokrenuli i puno gore procese, slijedila su ubojstva djece, teroristički čini napada na mirne ljude, zatim masovna ubojstva civila, kao u Budičini, Peckom i Baćinu i totalni napadi na Vukovar, Škabrnju, Glinu, Petrinju, Gospić, Šibenik, Zadar, Dubrovnik… ali naši se branitelji nisu dali ustrašiti. Nosili su Marijine krunice oko vrata dok se cijela katolička Hrvatska molila za mir. I nebrojene žrtve palih za slobodu Domovine, među kojima je prvi bio upravo naš sisački župnik Antun Grahovar, nisu bile uzaludne. Othrvali smo se, opstali smo, oslobodili smo okupiranu domovinu i vratio se mir“, zaključio je biskup.

Fotografije: Pero Grgić

Sisački biskup Vlado Košić primio je u subotu, 9. studenoga u Biskupijskom ordinarijatu u Sisku generalnog vizitatora braće franjevaca fra Domagoja Runje (iz Franjevačke splitske provincije), u čijoj je pratnji bio fra Miroslav Tandarić, tajnik Provincije sv. Ćirila i Metoda. Biskup i vizitator razgovarali su o franjevačkoj braći koji djeluju na području Sisačke biskupije kojom prilikom je biskup zahvalio svim redovnicima, a osobito franjevcima koji doprinose svojom karizmom i pastoralnim radom životu Sisačke crkve.