Sisačka biskupija ✞ Dioecesis Sisciensis | Blagoslovljena župna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji
Blagoslovljena župna crkva Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji Ispis E-mail
Ponedjeljak, 06 Kolovoz 2018 14:58
Share

Svetkovina Preobraženja Gospodnjeg svečano je u ponedjeljak 6. kolovoza proslavila istoimena petrinjska župa, koja nosi svoje ime na vječni spomen oslobođenja Petrinje 6. kolovoza 1995. godine. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je tom prigodom i blagoslovio novoizgrađenu župnu crkvu.

U koncelebraciji bilo je desetak svećenika, između ostalih generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, novi župnik te župe Damir Ceković te župnik na odlasku Josip Karas, koji je na početku i pozdravio sve okupljene vjernike, hodočasnike iz drugih petrinjskih župa, predstavnike javnog i društvenog života Grada Petrinje i brojne branitelje.

U homiliji biskup je rekao da kao što je 5. kolovoza bio dan oslobođenja koji je slavila čitava naša Domovina, tako je 6. kolovoza taj dan za Petrinju. „Naime, 6. kolovoza 1995. Petrinja je oslobođena. Bio je to blagdan Preobraženja Gospodnjeg i ujedno preobraženja Petrinje. I danas mi smo blagoslovili ovu crkvu, ovdje u Petrinji, koja nosi titul Preobraženja Gospodnjega, što je i naslov nove petrinjske župe. Premda još nije crkva dovršena, ona je u fazi dovršenosti kada se u njoj može slaviti misa i zato je potreban blagoslov, kao službeni početak slavlja svetih otajstava u ovom prostoru. Ako Bog da, za godinu, ili vjerojatnije dvije, mogla bi biti i posveta crkve, što znači da će ona biti potpuno dovršena", rekao je biskup, pozvavši okupljene da se mole Bogu da ti planovi uspiju.

Biskupova homilija

Biskup je rekao i kako je taj događaj, kao i sam blagdan Preobraženja Gospodnjega koji nam opisuju sveta čitanja, pun značenja. Podsjetivši na Evanđelje po Marku (Mk 9,2-10) koje donosi prikaz događaja koji slave toga dana, propovjednik je istaknuo kako je zanimljivo da su u najvažnijim trenucima s Isusom uvijek bila izdvojena trojica učenika: Petar, Ivan i Jakov. „Oni su s Isusom kada on ozdravlja Jairovu kćer, kada se preobrazio na gori i u Getsemaniji kada je proživljavao agoniju prije svoje smrti. Neki misle da oni predoznačuju Kardinalski zbor, naime izdvojeni su od ostalih apostola da budu još bliži Gospodinu, kao što od svih biskupa kardinali s papom na jedan neposredniji način dijele zadaću upravljanja Crkvom. Prvo što se kaže za Isusa koji se popeo s izabranom trojicom apostola na goru, za koju Marko kaže da je bila veoma visoka, jest da se ta Isusova preobrazba /transfiguratio, metamorfoza/ pokazala u tome da su mu haljine postale neobično sjajne, tako bijele, da ih 'ni jedan bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti'. Ovo je očita aluzija na sjajno, bijelo odijelo Pradavnoga koji sjedi na nebeskom prijestolju. Marko nema riječi kako to opisati pa je pribjegao toj slici, želeći zapravo reći da je Isus pred svojim učenicima Petrom, Ivanom i Jakovom pokazao svoj božanski sjaj, svoju božansku slavu, svoje – božansko lice. Kasnija dogmatska definicija Kalcedonskog sabora iz 451. g. koja je utvrdila vjeru da je Krist jedan u dvije naravi – unus in duabus naturis, tj. da je, kako kaže Formula jedinstva iz 433., 'homo verus et deus verus /pravi čovjek i pravi Bog', ovdje je jednostavno predočena ovim doživljajem trojice apostola. Sveti Marko kao učenik svetoga Petra očito je to zapisao po Petrovu kazivanju, a što je on i sam zapisao, kako što smo čuli iz njegove poslanice. Ta božanska Isusova narav bitna je za razumijevanje Krista. Ako hoćemo znati tko je on, ne možemo zanemariti upravo ovo što je on sam objavio svojim apostolima na gori. Kao svjedoci te Isusove božanske naravi, u koju se preobrazio, pojavili su se najveći autoriteti Starog zavjeta: Mojsije i Ilija. I oni razgovaraju s njim, što znači da on nije sputan vremenom, za njega je, kao i za Boga, sve sada".

Na kraju biskup je poručio okupljenima kako ih ovaj blagdan ispunja mirom i radošću. „Prije svega to je radost zbog svijesti da je Isus uskrsnuo, da je on Bog koji je bio i ostao među nama kao naš Spasitelj da i nama podari novi, božanski život. Radost je to zbog naše crkve koja se sve više gradi, a na spomen oslobođenja naše Petrinje 1995. Radost je to što među nama, i u ovoj danas blagoslovljenoj crkvi, boravi Isus Uskrsnuli, Gospodin koji je i pravi Bog i pravi čovjek, i onaj koji nas u svemu razumije jer je jedan od nas, i onaj koji nas može povesti u novi božanski život jer on je Bog. Isus ima Božje lice, da bismo i mi, slušajući ga u svemu što nam govori, i mi na svojim licima odražavali ljepotu Božjeg lica", zaključio je biskup.

Nakon popričesne molitve član Župnoga pastoralnog vijeća Zlatko Šimović zahvalio je biskupu na osnutku te župe i svim naporima koje je uložio u gradnju crkve, te župniku na odlasku Josipu Karasu što je u šest godina, kako je bio upravitelj, izgradio snažnu i povezanu župnu zajednicu.

 

Na kraju, vlč. Karasu zahvalio je i biskup Košić, poželjevši mu puno uspjeha u brizi za Hrvate u Bielefeldu u Njemačkoj, a novome župniku Cekoviću biskup je poželio Božjega blagoslova u radu s tom mladom petrinjskom župom.

Biskup je rekao i kako je taj događaj, kao i sam blagdan Preobraženja Gospodnjega koji nam opisuju sveta čitanja, pun značenja. Podsjetivši na Evanđelje po Marku (Mk 9,2-10) koje donosi prikaz događaja koji slave toga dana, propovjednik je istaknuo kako je zanimljivo da su u najvažnijim trenucima s Isusom uvijek bila izdvojena trojica učenika: Petar, Ivan i Jakov. „Oni su s Isusom kada on ozdravlja Jairovu kćer, kada se preobrazio na gori i u Getsemaniji kada je proživljavao agoniju prije svoje smrti. Neki misle da oni predoznačuju Kardinalski zbor, naime izdvojeni su od ostalih apostola da budu još bliži Gospodinu, kao što od svih biskupa kardinali s papom na jedan neposredniji način dijele zadaću upravljanja Crkvom. Prvo što se kaže za Isusa koji se popeo s izabranom trojicom apostola na goru, za koju Marko kaže da je bila veoma visoka, jest da se ta Isusova preobrazba /transfiguratio, metamorfoza/ pokazala u tome da su mu haljine postale neobično sjajne, tako bijele, da ih 'ni jedan bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti'. Ovo je očita aluzija na sjajno, bijelo odijelo Pradavnoga koji sjedi na nebeskom prijestolju. Marko nema riječi kako to opisati pa je pribjegao toj slici, želeći zapravo reći da je Isus pred svojim učenicima Petrom, Ivanom i Jakovom pokazao svoj božanski sjaj, svoju božansku slavu, svoje – božansko lice. Kasnija dogmatska definicija Kalcedonskog sabora iz 451. g. koja je utvrdila vjeru da je Krist jedan u dvije naravi – unus in duabus naturis, tj. da je, kako kaže Formula jedinstva iz 433., 'homo verus et deus verus /pravi čovjek i pravi Bog', ovdje je jednostavno predočena ovim doživljajem trojice apostola. Sveti Marko kao učenik svetoga Petra očito je to zapisao po Petrovu kazivanju, a što je on i sam zapisao, kako što smo čuli iz njegove poslanice. Ta božanska Isusova narav bitna je za razumijevanje Krista. Ako hoćemo znati tko je on, ne možemo zanemariti upravo ovo što je on sam objavio svojim apostolima na gori. Kao svjedoci te Isusove božanske naravi, u koju se preobrazio, pojavili su se najveći autoriteti Starog zavjeta: Mojsije i Ilija. I oni razgovaraju s njim, što znači da on nije sputan vremenom, za njega je, kao i za Boga, sve sada".

Na kraju biskup je poručio okupljenima kako ih ovaj blagdan ispunja mirom i radošću. „Prije svega to je radost zbog svijesti da je Isus uskrsnuo, da je on Bog koji je bio i ostao među nama kao naš Spasitelj da i nama podari novi, božanski život. Radost je to zbog naše crkve koja se sve više gradi, a na spomen oslobođenja naše Petrinje 1995. Radost je to što među nama, i u ovoj danas blagoslovljenoj crkvi, boravi Isus Uskrsnuli, Gospodin koji je i pravi Bog i pravi čovjek, i onaj koji nas u svemu razumije jer je jedan od nas, i onaj koji nas može povesti u novi božanski život jer on je Bog. Isus ima Božje lice, da bismo i mi, slušajući ga u svemu što nam govori, i mi na svojim licima odražavali ljepotu Božjeg lica", zaključio je biskup.

Nakon popričesne molitve član Župnoga pastoralnog vijeća Zlatko Šimović zahvalio je biskupu na osnutku te župe i svim naporima koje je uložio u gradnju crkve, te župniku na odlasku Josipu Karasu što je u šest godina, kako je bio upravitelj, izgradio snažnu i povezanu župnu zajednicu.

Na kraju, vlč. Karasu zahvalio je i biskup Košić, poželjevši mu puno uspjeha u brizi za Hrvate u Bielefeldu u Njemačkoj, a novome župniku Cekoviću biskup je poželio Božjega blagoslova u radu s tom mladom petrinjskom župom.

 

Twitter