Vječni zavjeti s. Faustine Ispis E-mail
Nedjelja, 07 Listopad 2018 19:08
Share

Na blagdan Kraljice Krunice, u nedjelju 7. listopada, sisački biskup Vlado Košić predvodio je u samostanskoj crkvi Srca Isusova u Lasinji svečano misno slavlje tijekom kojeg je svoje doživotne redovničke zavjete položila s. Marija Faustina od Presvetog Srca Isusova. U koncelebraciji bilo je desetak svećenika između kojih i duhovnik sestara vlč. Vedran Pejak-Pašić te domaći župnik vlč. Danko Bizjak. Uz sestre iz samostana, na čelu s majkom s. Rafaelom, slavlju su nazočili i rodbina i prijatelji zavjetovanice, koji su doputovali iz njene rodne župe Uznesenja BDM u Korlatu u Zadarskoj nadbiskupiji.

U homiliji biskup je istaknuo kako danas na ovom slavlju ima više važnih poticaja za razmišljanje: blagdan BDM od Krunice, trajni zavjeti s. Faustine te veoma bogata Riječ Božja koju su za ovu prigodu izabrale same sestre i koja lijepo izriče što je zapravo bit posvećenog života u redovničkoj zajednici poput ove. Podsjetivši na povijest današnjeg blagdana kada je po Marijinom zagovoru, 7. listopada 1571. godine, kršćanska vojska kod Lepanta izvojevala pobjedu nad Turcima, biskup je istaknuo kako se upravo naš narod u velikim nevoljama i strahovima često utjecao u zagovor Mariji te tako uz njezinu pomoć i uspijevao u pobjedama. „Kao što je tada papa pozvao čitavu Europu i kršćanstvo na molitvu krunice, tako se i mi danas s krunicom u ruci moramo boriti protiv svakog zla da ga nadvladamo“.

Govoreći o pročitanom Ivanovom Evanđelju biskup je rekao kako ono govori o jednom, kako se to čini, radikalnom zahtjevu, a to je da ako želimo biti Njegovi tada smo pozvani da umremo ovom svijetu. „Trebamo znati da onaj koji ljubi svoj život i koji se brine samo za ovozemaljsko, on je život već izgubio te ne može biti siguran jer sigurnost mu ovaj svijet ne može dati, već naša je sigurnost u Bogu. Na nama je osloniti se na njega, a ne na propadljivo. U Evanđelju smo čuli i teške riječi 'mrziti svoj život na ovom svijetu', ali to jednostavno znači biti na distanci od tog našeg ovozemaljskog, ne poistovjetiti se s okolnostima u kojima živimo i biti spremni napustiti ih jer naš život i svrha nisu u tome da se ovdje usidrimo. Život je kao rijeka, on prolazi i zato treba znati iskoristiti taj trenutak za vječnost. On traje 50, 70 ili 100 godina, međutim kada smo posijani u ovu zemlju Božjom milošću tada mi nadrastamo to zemaljsko i naš je život u vječnosti. Životna je mudrost ne vezati se uz uvjete sveg prolaznog, te se vezati uz Onoga koji je neprolazan. Jedan od načina kako to učiniti je upravo ovaj naše s. Faustine, da svoj život posvetimo Bogu u molitvi i služenju Crkvi. Postoje i drugi načini kako možemo Bogu služiti i biti mu posvećeni do kraja u bilo kom zvanju i staležu. Svi smo mi pozvani tako živjeti da naša usidrenost ne bude u zemaljskom već u Bogu i tada ćemo zapravo svjedočiti o ljepoti o kojoj govori zaručnik u Pjesmi nad pjesmama“, ustvrdio je biskup.

Na kraju biskup je ohrabrio sestre na njihovom putu: „Drage sestre vaša je posebna karizma da molite za nas svećenike, da nam izmolite snagu. I mi smo slabi ljudi i teško se borimo s problemima ovoga svijeta, ali neprestano trebamo držati otvoren horizont prema nebu, da nam se ne zatvore ta vrata jer upravo je to naša budućnost, kao i budućnost onih koje vodimo. Zato posebno vam hvala što molite za nas, što postojite i što živite ovaj život Bogu posvećen“, zaključio je biskup nakon čega je s. Faustina položile svoje trajne redovničke zavjete.

 

Twitter