Dan Sisačko-moslavačke županije Ispis E-mail
Petak, 11 Lipanj 2021 14:22
Share

Dan Stjepana i Antuna Radića i Dan Sisačko-moslavačke županije proslavljeni su u petak, 11. lipnja svečanim misnim slavljem koje je u Martinskoj Vesi predvodio sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu sa župnikom iz Posavskih Brega vlč. Draženom Mirčićem i domaćim župnikom vlč. Ivicom Šimunovićem. Misnom slavlju nazočio je i novoizabrani župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak sa zamjenicima, saborska zastupnica Marijana Petir, načelnik Općine Martinska Ves Stjepan Ivoš, predstavnici Hrvatske vojske i policije te brojni vjernici.

U homiliji biskup je podsjetio kako uz 153. rođendan Antuna i 150. rođendan Stjepan Radića, danas Crkva slavi i svetkovinu Srca Isusova. Govoreći o pročitanom Evanđelju po Mateju biskup je rekao da iz njega saznajemo kako je Isus poučio apostole: Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni… učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca (Mt 11,30). „Zanimljivo, Isus nije apostole uputio na to da ga nasljeduju u sveznanju, svemoći ili božanskoj snazi. Ne! Rekao im je da ga slijede učeći se od njegova srca. A kakvo je ono? Blago i ponizno. Blagost je vrlina koja nije česta, odnosi se na naše međusobne odnose. Radi se o finoći i uvažavanju u odnosu na drugoga, radi se o nježnosti. Isusovo blaženstvo: Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju! (Mt 5,5) zapravo govori o toj nježnosti i blagosti u odnosu prema drugima. Suprotnost nježnosti je nasilje, posizanje za silom i utjerivanje svojih prava širenjem straha. Kada bolje pogledamo naše okolnosti u kojima živimo, tada bismo mogli zaključiti da nasilje caruje nad nježnošću, da se silom više postiže nego blagošću. I da nasilnici osvajaju zemlju. Pa ipak Isus je rekao upravo suprotno: Blago krotkima, oni će baštiniti zemlju. Često sam ovo blaženstvo tumačio svojim prognanicima u Domovinskom ratu i pozivao se na ove Isusove riječi, budeći vjeru u sebi i njima da će pobijediti oni koji su blagi, koji nisu nasilni, koji vole svoje ali ne čine nasilje drugima. I Bog je dao da smo pobijedili mi koji nismo imali toliku silu koliku neprijatelj“, poručio je biskup.

Biskupova homilija

U nastavku ustvrdio je i kako je blagost, svojstvo srca i nutrine. „Odnos koji trebamo njegovati u svojoj duši, da sve ljude promatramo i prihvaćamo kao braću i sestre i tako nasljedujemo Isusovo Srce. I drugo, Isus ističe da je njegovo Srce ponizno. Poniznost također nije u modi. Svi se nadmeću tko je veći, tko drugog nadvisuje. Poniznost međutim nije samoponižavanje niti puzanje pred drugima, nego stav pred Bogom koje je uvijek veći od nas ljudi. Dobro je rekao jedan duhovni učitelj da oni koji su veliki ne mogu Boga susresti jer samo ga mali i ponizni vide, budući da je on velik i tko se izdiže ne uočava njegovu veličinu, a tko je ponizan taj ga vidi. Sjećam se kad je naš nogometni izbornik u Rusiji poslije veličanstvene pobjede pozvao svoje igrače i sve navijače na – poniznost. Rekao je da se ne smijemo vinuti put visina jer još nije ništa gotovo, a da bismo došli do kraja treba svakog protivnika respektirati i boriti se i dalje do konačne pobjede. Poniznost je zapravo prihvaćanje istine o sebi: ja nisam ono što drugi o meni govore, nisam ni ono što sam o sebi mislim da jesam, ja sam ono što Bog zna o meni – tako je govorio sv. Ivan Vianey“.

Biskup je rekao i kako nas obilježavanje rođenja naših hrvatskih velikana, Antuna i osobito Stjepana Radića, potiče na ljubav prema Domovini. „Oni su se do kraja žrtvovali za svoj narod i zato su zavrijedili da ih poštujemo i slijedimo. Bili su kršteni u ovoj crkvi sv. Martina, koju sad zbog potresa ne možemo koristiti prije negoli saniramo štete. Braća Radić su bili kršćani. Netko će reći da je Stjepan bio antiklerikalan, ali čini se da je to bio u odnosu na politički angažman klera u njegovo doba, posebno slovenskog svećenika Antona Korošeca koji je sudjelovao u jugoslavenskoj vladi i radio protiv hrvatskog naroda. Inače Stipica je isticao svoju vjeru, na stijegu HSS-a i danas stoji geslo: Vjera u Boga i seljačka sloga! U svakom slučaju žrtva života 1928. (kad je u Narodnoj skupštini u Beogradu izvršen na njega i hrvatske zastupnike atentat od kojeg je on preminuo) Stjepana Radića najbolje govori o njegovoj borbi za slobodu hrvatskoga naroda. To ja molim i današnjim političarima – kako na državnoj tako i na županijskog, gradskoj, općinskoj razini: da se žrtvuju za svoj narod, a ne da narod žrtvuju za svoje interese, što se na žalost također događa. Zato se molimo dragom Bogu. Molimo Srce Isusovo, Srce probodeno za nas, molimo presvetu Bogorodicu, svetog Martina, svetog Kvirina i sve svete da zagovaraju za nas i našu Domovinu. Neka nam isprose mir i napredak  Domovine, a našim velikanima, Antunu i Stjepanu Radiću trajno sjećanje naroda, današnjim našim političarima da ih nasljeduju u zalaganju za dobro hrvatskog naroda te njima blaženu vječnost kao nebesku nagradu kod Boga za sve što su dobra učinili“, istaknuo je biskup te je na kraju upozorio na aktualnu situaciju nakon razornog potresa i apelirao: „Obilazeći naša sela i gradove, susrećući ljude koji su teško pogođeni ovom elementarnom nepogodom, vidio sam da se oni okreću upravo državi. Da, i nama u Crkvi, našem Caritasu, ali na prvom mjestu očekuju djelotvornu pomoć od svoje države. Nemojmo ih razočarati. Gosp. predsjednik stožera za sanaciju potresa i potpredsjednik Vlade učinio je sa svojim suradnicima mnogo, i to se vidi. Ipak, bit će teško ako se ne zbrinu ljudi koji su sada u kontejnerskim naseljima u neki humaniji smještaj. Izdržat će oni koji su tako smješteni još neko vrijeme, ali trebalo bi početi sustavno obnavljati porušeno da se vidi nada, da se zna: dobro, ove je godine obnovljeno ovo a sljedeće će doći na nas red, ali ako se ništa ne vidi ove godine, bit će još više odlazaka i napuštanja Domovine“.

Na kraju sve okupljene pozdravio je i župnik Šimunović čestitavši im Dan županije.

 

Twitter