Homilija povodom Dana policije 28.09.2012. Ispis E-mail
Petak, 28 Rujan 2012 15:10
Share

mons. Vlado Košić. sisački biskup

HOMILIJA NA MISI ZA POLICIJU

katedrala Uzvišenja svetog Križa u Sisku, 28. rujna 2012.

 

Dragi načelniče PU sisačko-moslavačke gosp. Rašić, poštovani predstavnici policije, civilnih vlasti Grada i Županije, cijenjeni gosti, draga braćo i sestre!

Danas anticipiramo sutrašnji blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela te slavimo Dan policije – sv. Mihaela. Od ova tri spomenuta arkanđela hrvatska je policija izabrala, odmah na početku svojega novog ustroja – a to je bilo u doba Domovinskog rata, dakle na početku stvaranja nove hrvatske države – za svog zaštitnika upravo sv. Mihaela arkanđela.

Pitamo se, zašto baš svetog Mihaela?

U tome – da odgovorimo na ovo pitanje – može nam pomoći razmatranje Božje riječi koju smo pročitali i čuli.

U prvom čitanju iz Knjige proroka Daniela slušali smo odlomak koji govori kako na nebu vlada Bog, kao vladar svih vladara kojemu se svi pokoravaju i služe mu. Sveti ga pisac prikazuje kao Pradavnog jer on je vječan koji sjedi na prijestolju. No, k njemu prilazi Sin čovječji, koji označuje Krista, Sina Božjega koji je postao čovjekom. I premda na prijestolju stoluje Bog, vlast je predana Sinu čovječjemu, „da mu služe svi narodi, plemena i jezici“. I mi se prepoznajemo u tom nabrajanju, naš hrvatski narod, naša narodna plemena i naš lijepi hrvatski jezik. Isusu, Sinu Božjemu, dana je „vlast vječna, koja nikada neće proći, kraljevstvo vječno, koje nikada propasti neće“ (Dn 7,14).

No, da bi to Božje kraljevanje, njegova vlast i njegova vladavina trajala vječno, da bi Krist kralj bio vladar naših srdaca i našega ponašanja, potrebne su čete anđela i poštovanje njihove službe na zemlji, naime to da ljudi slijede Krista i da mu se pokoravaju. Ako se pitamo, zašto bi ljudi trebali slijedi Krista, tada je odgovor jednostavan: zato jer samo tako mogu biti sretni ljudi, jer samo tako mogu ostvariti svoj životni cilj i postići vječnu nagradu kod Boga. O tome govori drugo čitanje iz knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola.

Mihael arkanđeo i njegovi anđeli u ratu su sa Zmajem i njegovim anđelima. Zmaj je đavao koji biva poražen i zbačen, te mu više nema mjesta na nebu. A kamo je zbačen? „Bačen je na zemlju.“ (Otk 12,9) – i on i njegovi anđeli, kaže Otkrivenje. Nakon tog đavlova poraza u nebu je zavladalo veselje i svi kliču: „Sada je nastalo spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!“ (ib.,10) Dakle, Krist Pomazanik zavladao je svijetom jer je đavao pobijeđen. A kako je to moguće, kako se pobjeđuje đavao, koga sveti pisac naziva i „Sotonom, zavodnikom svega svijeta“? „Pobijeđen je krvlju Jaganjčevom i riječju svjedočanstva“ – dakle, i jedno i drugo je potrebno: Krist je za nas umro i njegova je krv donijela naše spasenje, ali za to su potrebni i svjedoci – „koji nisu ljubili života svoga sve do smrti.“ (ib.,11) Zato se vesele svi nebesnici!

Kad se pitamo, kako da i mi, braćo i sestre, budemo sudionici te velike – rekli bismo danas, globalne – pobjede dobra nad zlom, tada moramo uočiti bitne elemente ovog svetopisamskog teksta:

Najprije se pitamo: tko je to đavao? Jer nama se nije boriti protiv ljudi, protiv krvi i mesa, nego protiv zloduha ovoga svijeta i njegove vlasti (usp. Ef 6,12), protiv zavodnika, protiv ubojice ljudi i lašca od početka! On je doduše pobijeđen – od Krista na križu. Ali je na žalost „zbačen na zemlju“, što znači da je prisutan kao zavodnik na zemaljskom putu svih ljudi nastojeći ih omesti da darovano spasenje i postignu.

Kako to đavao na zemlji čini svoja djela i ometa ljude da se ne spase? Sveti pisac lijepo kaže da je on „tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim“ (ib.,10). Onaj, dakle, tko se povodi za tim da o drugima ružno govori, da druge optužuje i nastoji ih ocrnjivati, taj je od đavla. A oni koji su Božji, zajedno sa svetim arkanđelom Mihaelom, protive se takvom optuživanju i oni ne vide sve crno, već nastoje ljude vidjeti u dobru svjetlu.

Najgore je za đavla kad i sami ljudi postanu svjedoci za Krista, kada se i oni s Kristom ne boje žrtvovati, kada polažu čak i svoj život da bi spasili braću. Tko su takvi – dobri anđeli, braćo i sestre?

Odgovor je: to su svi oni koji žive boreći se za dobro, spremni i podnijeti žrtve za svoje uvjerenje, spremni čak i umrijeti za druge. Prvi je među svima – upravo Krist Gospodin. A njega slijede njegovi anđeli – sv. Mihael je uvijek predočen s mačem u ruci, dakle kao borac. On se suprotstavio đavlu, nije se bojao smrti, nije uzmicao. Tko je u naše dane to isto učinio? Nisu li to naši branitelji, naši heroji koji su svoje živote položili za slobodu naše Domovine?

Doista, upravo među prvim poginulima za Hrvatsku u Domovinskom ratu bili su pripadnici policije – jer tada još nije ni postojala Hrvatska vojska. I danas ti su veliki ljudi, koji su se bez straha oduprli đavlu koji je sijao strah, laž i nasilje, primjer i uzor svakom našem policajcu, ali i svakom domoljubnom čovjeku i stanovniku Lijepe naše – da se za ideale treba boriti, da se za pobjedu dobra treba žrtvovati, da se zla ne smijemo bojati, jer ćemo – s Kristom uvijek pobijediti.

Evanđelje po Ivanu otkriva nam Isusa koji veli Natanaelu, jednom od prvih učenika koji su za njim pošli – kojega se u evanđeljima zove i Bartolomejem – da „nad Sinom čovječjim anđeli Božji uzlaze u otvoreno nebo i silaze s neba na zemlju“ (usp. Iv 1,51). To znači da je u Isusu došlo nebo na zemlju, da je on taj kojega okružuju anđeli pobjednici, anđeo Mihael i sva vojska svetih anđela, koja označuje Božje prebivalište i Božju slavu. Na drugom mjestu Isus govori i o tome kako anđeli čuvaju djecu, kako oni pokazuju da je dijete najveće u Kraljevstvu nebeskom: „Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima“ (Mt 18,10-11).

Posve razumljivo uspoređujemo upravo vas, dragi pripadnici Hrvatske policije, s anđelima koji čuvaju djecu. Gledamo ponovno, na početku nove školske godine, dječje promidžbene poruke u kojima oni upozoravaju vozače: „Čuvajte nas, pazite nas jer su naša srca plaha. Čuvajte nas, pazite nas da živimo bez straha!“ I poručuju: „Čuvajte naše znakove!“ Kako je lijepo kada znamo da postoje anđeli čuvari naše djece koji se brinu da se njima u prometu ništa zla ne dogodi. No, kako bismo još više bili sretni kada bismo znali da su svi – ne samo policajci – u našemu društvu zauzeti kao dobri anđeli da sačuvaju djecu i mlade od različitih zala koja im prijete u našem nimalo bezopasnom društvu, kada im se nude droge, alkohol, kada ih se uvlači u nasilje i nemoralno ponašanje, kada im se oduzima idealizam i optimizam te ih se gura u malodušje i rezignaciju.

Stoga, moleći danas, draga braćo policajke i policajci, da Vas nadahnjuje i štiti sveti Mihael, molimo i za roditelje naših mladih i djece, ne samo onih koji tek kreću u osnovnu školu, nego i onih koji su već u srednjim školama i na fakultetima, kao i za sve profesore, nastavnike, učitelje, za sve pedagoge i djelatnike u javnom životu naše zemlje – posebno za naše političke predstavnike koji imaju veliku odgovornost da mladima omoguće dostojanstven život, da im pruže mogućnosti školovanja i zaposlenja, da rastu fizički, da rastu u spoznajama i u znanju, ali da rastu i u poštenju, moralnom ponašanju i dobroti, da - po zaštiti sv. Mihaela – svi koji smo odgovorni za djecu i mlade, a time i ukupni život naroda, ispunimo svoju zadaću, te jednom i mi dođemo pred lice Božje i njegova Sina, Pomazanika Isusa, da nas u društvu svetih anđela on zagrli i nagradi svojom vječnom ljubavlju, koju zaslužuju oni koji se bore protiv zla, a šire dobrotu, poštenje, istinu i ljubav. Amen.

 

Twitter