Homilija na misi primanja u službu akolita i lektora 14.12.2013. Ispis E-mail
Nedjelja, 15 Prosinac 2013 08:25
Share

mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi primanja u službu akolita i lektora

Bogoslovna kapela Srca Isusova, Zagreb, 14. prosinca 2013.


Dragi poglavari, dragi kandidati za akolitat i lektorat, dragi bogoslovi!

Danas vaša zajednica, a s njome i cijela naša Zagrebačka metropolijska Crkva, radosno slavi dan primanja akolitata i lektorata vas, dragi kandidati! Također danas su Kvatri, koji imaju nakanu: za ljubav! Stoga su i čitanja, koja smo danas čitali i slušali, upriličena Gospodinovoj najvećoj zapovijedi, zapovijedi ljubavi. K tome sutra je treće adventska nedjelja, po tradiciji nedjelja Caritasa, dakle nedjelja ljubavi. A u sveopćoj Crkvi danas je i spomendan sv. Ivana od Križa, mistika, crkvenog naučitelja, velikog patnika i reformatora karmelićanskog reda i čitave Crkve. Rekao bih da njegovo djelo „Uspon na goru Karmel“ ima simboličko značenje upravo za vas, dragi kandidati, koji se danas uspinjete stepenicama prema svećeničkom redu.

Najprije bih nešto rekao o pročitanoj Božjoj riječi.

U poslanici Kološanima (Kol 3,12-17) sv. Pavao govori nam o krepostima koje su potrebne u zajednici, koje konstituiraju zajednicu, Crkvu. To su: milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, podnošenje jedni drugih, opraštanje. No iznad svega je – ljubav. Sv. Pavao ljubav naziva „vinculum perfectionis – svezom savršenstva“. Zapravo „vinculum“ je okov, tj. ta je veza čvrsta, stalna. Sv. Augustin nazvao je Duha Svetoga „vinculum caritatis – okovom ljubavi“. Bog nas dakle želi svezati, dapače okovati. Uza što ili uza koga? Najprije uza sebe, a onda i uza naše bližnje.

Gospodin Isus u evanđelju (Iv 15,9-17), koje je u kontekstu govora o čvrstoj vezi Krista i učenika – koju on dočarava slikom trsa i loze – izriče svoju zapovijed: „ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio!“ (ib.,12). Dakle, nije riječ o bilo kakvoj ljubavi, nego o ljubavi po mjeri Kristovoj. A kako je on nas ljubio? Najvećom ljubavlju, koju opisuje ovako: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji.“ (ib.,13-14) On je položio život svoj za nas, za svoje prijatelje te i nas poziva da također budemo spremni na žrtvenu ljubav, da se za druge, za svoje bližnje mognemo žrtvovati. U tome i jest smisao vaših službi, dragi kandidati za akolitat i lektorat.

Služba svećenika u Crkvi je služba ljubavi jer je Crkva zajednica ljubavi, kako starina kaže za rimskog biskupa koji naime predsjeda zajednicom ljubavi. Ljubav se pokazuje u razgovoru – to je molitva, kad čovjek razgovara s Bogom. Evo što sv. Ivan od Križa savjetuje o molitvi:

1. Uvijek imaj na umu da u svemu trebaš slijediti stope Isusa Krista. Izgradi svoj život na Njemu jedinom. On te ljubi. Uzljubi ga!

2. Koliko se više pouzdaješ u stvari koje te odvraćaju od molitve, toliko ćeš manje imati pouzdanja u Boga; ne možeš služiti dvojici gospodara!

3. Otac izgovara samo jednu riječ, to jest svoga Sina, i uvijek je izgovara u vječnoj šutnji, pa je samo u šutnji možeš i čuti.

4. Pronađi stoga tiho i samotno mjesto i tamo se pomoli. Utroši svu snagu i polet svoje volje da Ga zazivaš i blagoslivljaš.

5. Sjeti se da moliti ne znači puno misliti, puno osjećati, puno činiti. Samo jedno je potrebno: biti voljan uistinu zatajiti samoga sebe radi Njega; čuvati tajne Božje ljubavi.

6. Pripazi da imaš čistu savjest, volju sasvim utvrđenu u Bogu i misao okrenutu Njemu. Što bivaš jednostavniji, to si korisniji Crkvi i svijetu.

7. Vjera, nada i ljubav odvraćaju nas od svega i sjedinjuju nas sa Bogom samim. To su neizostavna i najbolja pomagala za molitvu.

8. Tko bježi od molitve, bježi od svakog dobra. Nikada nemoj napustiti mislenu molitvu jer je ovo snaga duše. Ne brzaj u molitvi. Ne prepuštaj se malodušnosti…nikada.

9. U molitvi ne trebamo puno govoriti niti izmišljati razne ceremonije ili tehnike. Dovoljno nam je ono što nas je naučio Isus Krist i to je ono što Otac uvijek sluša. Stoga budi jednostavan. Obzirom na molitve i druge pobožnosti, neka se duše svojom voljom ne mare podavati ceremonijama ni načinima molitve koji se razlikuju od načina što nas uči Isus Krist. Očito, kad su ga njegovi učenici pitali da ih nauči moliti, on ih je naučio sve ono što je potrebno da budemo uslišani od Vječnog Oca, kao onaj koji mu dobro pozna ukus: a naučio ih je samo onih sedam prošnja Očenaša, u kojima su uključene sve naše duhovne i vremenite potrebe, a nije im dao na dohvat mnoge druge riječi ili ceremonije.

10. Oni, dakle, koji su veoma aktivni i koji misle da će svojim propovijedima i vanjskim djelima obuhvatiti cijeli svijet, neka dobro razmisle da bi mnogo više koristili Crkvi i da bi Bogu postali mnogo miliji, a da i ne govorimo o dobrom primjeru koji bi time dali, kad bi upotrijebili barem polovicu svoga vremena da provedu s Bogom, sve da i nije njihova molitva toliko savršena.

I na kraju bih izmolio njegovu Molitvu zaljubljene duše:

Gospodine Bože, Ljubljeni moj! Ako te sjećanje na moje grijehe još zadržava da mi ne dadeš ono što te molim, čini, moj Bože, s obzirom na njih, kako hoćeš, jer to je stvar koju želim više od svega; ali, daj, radi po svojoj dobroti i milosrđu, pa ću te prepoznati po tome što mi ih opraštaš. Ako pak čekaš na moja djela, da prema djelima uslišiš moju molbu, podaj mi ih ti i izvrši ih ti u meni, pa nek se ispuni tvoja volja u trpljenju što ga od mene hoćeš da primiš. No ako ne čekaš na moja djela, na što drugo čekaš, preblagi Gospodaru moj? I zašto još oklijevaš? Jer ako ono što te molim u tvom Sinu ima, konačno, biti milost i milosrđe, primi moj obol, jer ga tražiš, i daj mi ono Dobro koje ti sam hoćeš da mi dadeš. Tko se može osloboditi od ovih niskih ljudskih načina, ako ga ti ne uzdigneš k sebi u čistoj ljubavi, Bože moj? Kako će se k tebi uzdignuti čovjek rođen u zabačenosti i u blatu, ako ga ti, Gospodine, ne uzdigneš svojom rukom kojom si ga oblikovao? Nećeš mi, moj Bože, oduzeti ono što si mi jednom dao u svom jedinorođenom Sinu Isusu Kristu, u kojem si mi dao sve što tražim. Stoga ću se radovati u sigurnosti da nećeš kasniti ako te čekam. Ali zašto ti, dušo moja, umećeš zakašnjenja, kad već ovoga časa možeš ljubiti Boga u svom srcu? Moja su nebesa i moja je zemlja. Moji su svi narodi. Pravednici su moji, moji su grešnici. Anđeli su moji, i Majka Božja i sve su stvari moje. I Bog je moj i za mene, jer je Krist moj i sav za mene. Što, dakle, tražiš i što pitaš, dušo moja? Tvoje je sve to i sve je to za tebe! Ne skreći na manje i ne zadovoljavaj se mrvicama što padaju sa stola tvog oca. Izađi i slavi se svojom slavom. U njoj se sakri i uživaj i postići ćeš da će se ispuniti želje tvoga srca.

Amen.

 

Twitter