Homilija na spomendan bl. Drinskih mučenica 15.12.2013. Ispis E-mail
Nedjelja, 15 Prosinac 2013 12:43
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na spomendan bl. Drinskih mučenica

Sisačka katedrala, 15. prosinca 2013.

Danas je, braćo i sestre, nekoliko važnih tema za naše razmišljanje. Prva je Advent, vrijeme došašća u kojem idemo ususret Gospodinu i proslavi njegovog rođendana. Drugo, danas je III. Adventska nedjelja, tzv. Nedjelja Gaudete – što znači „radujte se!“, a preuzeto je iz ulazne pjesme koja glasi: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“ (Fil 4,4-5). Treća oznaka današnje nedjelje je da je ovo Nedjelja Caritasa, kada se u našoj Domovini sva milostinja upućuje za potrebe kako nacionalnog, tako i biskupijskog i župnog Caritasa, da bismo tim sredstvima nekome tko je potreban učinili Božić ljepšim. No, osim tih oznaka današnje nedjelje, što su sve važne teme za razmišljanje, a na što nam prije svega poziva Riječ Božja koju smo upravo pročitali i čuli, mi danas slavimo i spomendan Drinskih mučenica. To je pet sestara Kćeri Božje ljubavi koje su na današnji dan 15.prosinca 1941. godine, dakle u Drugom svjetskom ratu, ubijene od četnika i bačene u Drinu.

Božja nas Riječ poziva danas na radost – jer Gospodin je blizu: „Recite preplašenim srcima: 'Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega… on sam hita da vas spasi!“ (Iz 35,4). U slici procvjetale pustinje, u slici ozdravljenja slijepih, gluhih i hromih, prorok Izaija naviješta dolazak Mesije – Spasitelja čiji dolazak treba donijeti konačno veselje i sva srca ispuniti radošću.

Kad danas gledamo koliko je mnogo žalosnih ljudi na svijetu, pitamo se, je li Mesija stvarno došao?

To su se pitali i učenici Ivana Krstitelja koji dolaze k Isusu i pitaju ga: „Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“ (Mt 11,3) A Isus im odgovara događajima koji se zbivaju po njemu: „Pođite i javite Ivanu što ste čuli i vidjeli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. I blago onom tko se ne sablazni o mene“ (ib.,4-6)

Pred našim su očima danas, braćo i sestre, posebno – kako već rekoh – Drinske mučenice. Njih promotrimo i upitajmo se: kako je to moguće ljudima da radije izaberu smrt radi Krista negoli život bez njega? Je li on onda doista tako važan, je li on onda doista Mesija, Krist, Spasitelj svijeta? Evo, tih su pet redovnica, časnih sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi njemu vjerovale toliko da su radije pošle u smrt negoli nastavile dalje nečasno živjeti. A mučitelji su od njih tražili da pogaze svoje redovničke zavjete, da prestanu biti časne sestre, da sagriješe i da im služe. One su to odbile i – završile su život izbodene njihovim noževima i u hladnoj vodi rijeke Drine.

 

Sestre došle su u Sarajevo na poziv prvog Vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera 1882. g. zajedno sa svojom utemeljiteljicom Franziskom Lechner. Nakon nekoliko godina, 1911. na Palama su sestre otvorile “Marijin dom” koji je trebao biti oaza za oporavak bolesnih sestara. U Palama su držale osnovnu školu i pomagale svima bez obzira na vjeru i narodnost. Marijin dom postao je poznat po dobrim djelima prema svim potrebnima zbog čega je ubrzo prozvan “GOSTINJCEM SIROMAHA”.

U okolnostima Drugog svjetskog rata 1941. na Palama je živjelo zajedno pet sestara različite dobi, različitog mentaliteta i kulture i različite nacionalnosti. To su bile: s. M. Jula Ivanišević, s. M. Berchmana Leidenix, s. M. Krizina Bojanc, s. M. Antonija Fabjan i s. M. Bernadeta Banja. Ovih pet sestara je, kao što smo već i rekli, živjelo je i djelovalo na Palama sve do 11. prosinca 1941. kada je njihovo ljudsko i redovničko djelovanje nasilno prekinuto. Tog dana, 11. prosinca 1941., u kasno poslijepodne, začula se pucnjava, vika i grubo lupanje na vratima samostana. Grupa vojnika je nasilno upala u kuću i istjerala sve van, na snijeg. U tom trenutku, na dvorištu pojavila s. Jula, koja je toga dana otišla nabaviti brašno u centar Pala. Na veliko čuđenje vojnika, nije pobjegla nego se pridružila svojim sestrama. Nekoliko trenutaka kasnije svih pet sestara, zajedno sa svećenikom Meškom koji je boravio kod sestara, odvedeno je u pravcu Sjetline, zatim Goražda, a samostan je opljačkan i zapaljen.

Nakon četiri dana hoda po snijegu i hladnoći, stigli su u Goražde. Sestre Antoniju, Bernadetu, Julu i Krizinu vojnici su odveli u vojarnu, gdje su ih grubo prihvatili i zatvorili u poveću prostoriju na drugom katu. Uvečer je skupina vojnika nahrupila u prostoriju u koju su sestre bile zatvorene. A one su odbivši njihove nečasne zahtjeve sve, jedna za drugom, počevši od predstojnice s. Jule, skočile kroz prozor te su se našle na zemlji polomljenih udova. Ljuti vojnici sišli su s drugog kata te su ih svojih noževima i bajunetama probadali, a zatim bacili u Drinu koja im je postala grob. Nakon nekoliko dana i najstarija s. Berhmana ubijena je i bačena u Drinu.

Što nam poručuju svetice, blažene Drinske mučenice? Poručuju nam koliko može biti velika ljubav prema Kristu i kako se za njega treba moći žrtvovati do polaganja vlastitoga života. Poručuju nam kako se na neprijateljsko nasilje treba odgovoriti odlučnošću, a ne protunasiljem, te kako treba ustrajati u svojoj vjeri i ljubavi do kraja. Govore nam da je lijepo biti Božji, da je smisao života na zemlji ljubav prema Bogu i prema čovjeku:

One su bile na Palama nazvane sestrama siromaha i njihov samostan Gostinjcem siromaha. Nisu nikoga odbile, nisu gledale ni na vjeru ni na narodnost, svima u potrebi su pomagale. A kad je njima bilo teško, kad su one bile u nevolji – nisu imale nikoga da im pomogne. Ili ipak jesu?

Da, bio je to sam Gospodin Isus. On je bio s njima, on im je dao snagu da se odupru nasilnicima i da posvjedoče svojom krvlju da pripadaju Kristu Gospodinu.

Danas je nedjelja Caritasa. Ubacit ćemo u škrabicu novčić, odreći ćemo se nekoliko kuna, i to je važno i potrebno. Ali još je potrebnije svoju ljubav prema Bogu i ljudima posvjedočiti životom, svojom krvlju, samima sobom. Mi smo na strani siromaha, mi želimo pomoći svakome u nevolji, mi želimo imati srca i ljubavi za sve koji trpe, za djecu koja su siromašna i nemaju danas nedjeljni ručak, za beskućnike koji se smrzavaju i nemaju tople odjeće, mi želimo imati ljubavi za neprijatelje naše koji nas mrze i izmišljaju o nama sve zlo samo da nas ocrne, ali mi im ne želimo uzvraćati zlom, već se molimo za njih, da ih Bog spasi.

Lijepo je da je upravo danas blagdan blaženih Drinskih mučenica, redovnica koje su ljubile, koje su znale svoju ljubav pokazati i sačuvati. Lijepo je da mi možemo učiti od njih što činiti ne samo ovog Adventa i ove Nedjelje Caritasa, već svakog dana, svake minute i sekunde, a to je: da život ima smisla samo ako se iz ljubavi istroši za Boga i za druge:

Zavjet na Drini (Mila Babić)

Pogledaj Drinu...

Drina poruku nosi

samo slušaj...

čuješ li za što si stvoren

sjeti se zapravo tko si

Iskorači...

za Nebo si rođen

na Dobro pozvan

nemoj sam svoje stavljati granice

pusti Bogu da piše tvoje stranice

Odluči...

uzori su ti dani

ljubav te Očeva brani

i ti iz sebe iskoči

i u vječnu ljubav uskoči

Poslušaj Drinu...

Drina poruku nosi

Blažene sestre mole

nad vodom čuje se glas:

Isuse, spasi nas!

Vjeruj...

Drina poruku nosi

neka blažena, bistra i bez blata

opere čovjeka starog

i novi neka se rodi

na slavu Boga i siromaha brata!

 

Neka nas današnja nedjelja ispuni ljubavlju da mislimo na druge, da se žrtvujemo za bližnje, da njegujemo i sačuvamo ljubav prema Bogu i prema čovjeku, poput i po zagovoru svetih Drinskih mučenica. Amen.

 

Twitter