Homilija na Veliku Gospu u Gori 15.08.2014. Ispis E-mail
Petak, 15 Kolovoz 2014 18:47
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

VELIKA GOSPA 2014. /Gora - prije Mise je BLAGOSLOV ZVONA pa tom prilikom homilija ima temu:

NAŠ ŽIVOT POPUT MARIJINOGA NEKA ZVONI I NAVIJEŠTA EVANĐELJE SVIMA

Draga braćo i sestre!

Veselimo se danas što smo prije ove sv. Mise blagoslovili nova zvona na zvoniku nove crkve. Po starom običaju zvonima se daju imena, pa smo mi dali jednom ime Zvono Majke Božje gorske, Majke naših stradanja, te drugom ime Zvono svetoga Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika. Kao što su Blažena Djevica Marija i sv. Kvirin svojim životom poput zvona svima svjedočili i naviještali Kristovo evanđelje, tako i mi učimo od njih, posebno danas u svetištu BDM Gorske i na blagdan Uznesenja BDM od Marije, na nebo Uznesene.

Dakle, i naš je zadatak da budemo zvono! Zvono se naime čuje, ono se u ovom slučaju i vidi, ali i kad se ne vidi, znamo da je u zvoniku jer svojim zvukom odaje svoju nazočnost i na nešto poziva i na nekoga upućuje. Poziva na molitvu, a upućuje na Božju prisutnost, na milost Gospodina našega Isusa Krista.

Čuli smo u pročitanoj Riječi Božjoj kako je Marija bila svjedokinja i navjestiteljica Evanđelja.

Knjige Otkrivenja svetog Ivana Apostola (Otk 11,19a; 12, 1-6a.10ab) govori o Ženi koja je prikazana u nebeskoj ljepoti: „zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda“. Ta je žena roditeljica, ali ima neprijatelja: „Zmaj veliki… stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete.“ Slika je to, braćo i sestre, Marije, žene koja je od Boga primila milost i zadatak da rodi Spasitelja svijeta. Nju Gospodin odijeva najvećom ljepotom, ali Bogu i njegovima suprotstavlja se đavao – taj „zmaj velik“ koji želi uništiti Spasitelja. Đavao se uvijek protivi Bogu i Božjim planovima, ali on je bespomoćan jer njega je Bog pobijedio. Poslao je u punini vremena i svoga Sina na svijet da on i u ljudima, na ovoj našoj zemlji ostvari pobjedu nad đavlom. Đavao ništa ne može Bogu, ali može ljudima. Međutim, otkako je Bog postao čovjekom, đavao se neprestano vara, tako da vreba čovjeka, a u njemu je sada Bog koji ga uvijek nadvlada. Đavao naravno nije mogao nauditi Sinu Marijinu jer je on Sin Božji. Riječi svetoga Ivana apostola:

»Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!« i za nas vrijede. Ovaj „sada“ traje, od dolaska Sina Božjega na ovaj svijet pa sve do kraja vremenâ. Međutim, to đavao i oni koji ga slijede ne znaju pa svojim smicalicama neprestano žele osujetiti, dapače i upropastiti Božje naume, ali se varaju i uvijek bivaju poraženi.

Trebamo znati čitati znakove vremena, jer ovaj „sada“ tiče se i ove 2014. godine i svakog vremena u kojem živimo. To je naime naš čas i to je vrijeme Božjih pobjeda.

Taj je đavao – zmaj koji je želio proždrijeti dijete Isusa – bio u kralju Herodu koji je u Betlehemu dao poubijati svu mušku novorođenčad do dvije godine. A danas? Taj se đavao uvukao i u naše hrvatsko društvo i želi spriječiti da se rađaju djeca u našoj domovini, jer kako drukčije protumačiti činjenicu da je pred koji tjedan donesen Zakon o istospolnim zajednicama koji je njih u svemu izjednačilo s brakom muškarca i žene, a koju je zajednicu na najdemokratskiji način na referendumu kao jedinu potvrdio naš hrvatski narod. To znači da se potire volja naroda koji je vladajućima povjerio da u njegovo ime donose pravedne zakone, ali ne! I nije to sve, svi mi dobro znamo kako je odmah nakon donesene odluke na referendumu da je brak zajednica muškarca i žene s najvišeg mjesta u državi došao u saborske klupe prijedlog da se unese čak u Ustav kako su i svi drugi oblici zajedničkog života u svemu izjednačeni s brakom i da uživaju zaštitu države!? Hvala Bogu zbog proceduralnih razloga taj se prijedlog nije ni razmatrao. Pa zar ima itko razuman da ne zna da se iz takvih zajednica ne mogu roditi djeca, da je to put u demografsku propast? Kad bi se moglo staviti na jedan otok sve same članove tih istospolnih zajednica, druge generacije tu ne bi ni bilo – jer bi svi izumrli, odmah nakon prve generacije!

Mi smo, braćo i sestre, ove godine u svetištu Majke Božje Gorske, Majke naših stradanja, nabavili zvona. Ona su sredstva koja naviještaju prisutnost Božju, nazočnost Marijinu i postojanje Crkve u ovom svijetu. Stoga smo ih sa zahvalnošću Bogu blagoslovili i molimo Mariju da i naš život bude, poput njezina, naviještaj spasenja i dolaska Sina Božjega Isusa Krista na ovaj svijet. Marija je poslužila Bogu da se on utjelovi i postane čovjekom, da Nevidljiv postane vidljiv, da se otrije Tajna, da Bog bude Emanuel. Koliko mi činimo svojim životom i radom, svojim ponašanjem, svojim zauzimanjem u svojoj obitelji, u svojoj radnoj i boravišnoj sredini, u svijetu u kojem se nalazimo da Bog bude vidljiv, da po nama bude više svjetla, da sve duše obasja Radosna vijest?

Postavio bih samo jedno pitanje, kao indikator koji neka pokaže koliko je naša vjera i naša otvorenost Bogu: jesmo li mi kršćani, današnji slavljenici blagdana Velike Gospe, spremni svojim javnim zalaganjem preuzeti odgovornost za naše hrvatsko društvo, jesmo li se spremni i društveno angažirati za službe od općeg interesa ili smo nezadovoljni kako se živi i upravlja našom zemljom, ali se ponašamo kao da se to nas ne tiče i nismo spremni osobno se uključiti i nešto učiniti? Kao prvo, svi smo dužni moliti se za one koji su na vlasti. Drugo, trebamo im svojim djelovanjem i dobronamjernim kritikama pomoći da ispravljaju što ne valja, a provode ono što je potrebno i što su dužni činiti. Nadalje, mi se moramo zalagati za kršćanske i općeljudske vrijednosti koje se danas toliko uništavaju i razaraju, što mi ne smijemo samo nijemo promatrati, nego moramo nešto učiniti. Npr. odnos prema hrvatskim braniteljima koji su stvorili ovu zemlju je ispod svake kritike! Zamislite, na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti u medijima se jedva, kao usput, tek spominjalo samoubojstvo jednog branitelja: kao, tko mari što se ubio još jedan, od gotovo već 2 tisuće branitelja koji su podigli ruke na sebe?! Strašno! Zar nemamo mi živi, koji trebamo biti zahvalni braniteljima za slobodnu i samostalnu državu, nikakvo poštovanje prema njima živima, već samo prema mrtvima? Zar oni moraju otići da bismo ih poštovali, da bismo ih uopće čuli i da bismo im iskazali svoju zahvalnost i priznali im njihovo dostojanstvo? A da o Vukovaru i ne govorimo! Svi smo mi za to odgovorni.

U Prvoj poslanici Korinćanima (1 Kor 15, 20-27a) sveti Pavao apostol govori o uskrsnuću: „Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!“

Velika uskrsna vizija koju ovim riječima slika sv. Pavao zahvaća čitav svijet: prvi je uskrsnuo „Krist, a zatim /će uskrsnuti svi/ koji su Kristovi.“ Marija je očito prva poslije Krista „dušom i tijelom nakon zemaljskog života uznesena na nebo!“ Ta velika preobrazba, pobjeda života nakon smrću, neviđeni je novi poredak koji je donio Krist. Svi smo pozvani u njegovo Nebesko Kraljevstvo. No, kako će to biti, kako će se to i na nama ostvariti? Možemo li mi to postići, pitamo se.

Danas je pred našim očima konkretan primjer čovjeka, žene, majke Marije koja je to postigla. A kako, govori nam njezina pjesma „Veliča“ koju smo čuli u Evanđelju.

Evanđelje po Luki (Lk 1, 39-56) donosi događaj Marijina pohoda Elizabeti u Gorju. Kao da sv. Luka kaže: „U one dane usta Marija i pohiti u Gore.“ Da, baš ovdje, u Gori susreće i nas Majka Marija.

Marija ulazi u našu kuću i pozdravlja svakoga od nas. S Elizabetom i mi se trebamo napuniti Duha Svetoga i pozdraviti Mariju: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?

Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

U svojoj zahvalnoj pjesmi odnosno molitvi Marija veliča Boga i kaže da on „silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne“!

Marija svakako ima pred očima svu povijest spasenja, sva velika Božja djela u povijesti izraelskog naroda, ali najviše – upravo sebe, tako da se ove riječi „On uzvisi neznatne“ odnose na nju, ona sebe smatra neznatnom službenicom Božjom, a Bog nju uzvisuje! Nije dakle ona sama učinila nešto veliko, već je velika djela njoj učinio Gospodin! Tako bismo i mi trebali gledati sebe i svoj život. Mi nismo veliki, Bog je velik, svi smo mi obični, smrtni ljudi, slabi i često nemoćni. Ali Bog je velik, on je moćan i on čini „velika djela“. No, da bi on mogao nama i po nama činiti svoja velika djela, treba našu otvorenost duše. Zato danas svi zaželimo BITI KAO MARIJA.

Mi kršćani smo svjesni djelovanja đavla koji želi uništiti sve što je dobro i okrenuti to u zlo. Mi smo svjesni da postoje i zlonamjerni ljudi, mi osjećamo – kao i kršćani svih vjekova - da nas silnici ovoga svijeta progone. Ali mi se ne bojimo, mi se s radošću ne prestajemo truditi da pronesemo Njegovo sveto ime čitavim svijetom. Evo, baš ovih dana progonjeni su kršćani u sjevernom Iraku, želi ih se prevesti na islam ili globiti velikim porezom ili jednostavno pobiti. I što im preostaje nego da bježe, ukoliko stignu pred tom prijetnjom? Papa Franjo poziva nas ovih dana na molitvu upravo za te kršćane, koji nisu ni pred prijetnjom smrti ostavili Krista, nego su prihvatili križ i progonstvo. Evo, i na ovaj način se danas naviješta Krist i vjernost njemu, i to pred licem cijelog svijeta koji tako malo čini da zaštiti nedužne, a osobito kršćane. Molimo i mi, braćo i sestre, i danas za njih te sljedećih dana i nedjelja.

Naša je zadaća – to osobito danas ovdje u Gori osjećamo – BITI ZVONA. Naviještati svima svoju radost i svoju nutarnju sreću i svoj ponos što pripadamo Kristu. Mi znamo komu smo povjerovali i za koga živimo, naš je cilj Gospodin, on nas kroz nevolje ovoga svijeta oblikuje da budemo sposobni biti dionici njegove vječne proslave na nebu. I od toga nema veće radosti i sreće!

Molimo danas Mariju, na nebo uznesenu, koju ovdje u Gori častimo kao Majku naših stradanja i kao Sunce koje nam ne prestaje sjati, da zagovara za nas pred licem svoga Sina.

Molimo danas Mariju da naš život bude zahvala Bogu, da naš život bude poput pjesme zvona, koja naviještaju mir i radost života s Bogom!

Molimo danas Mariju za naše obitelji, za naše malene, djecu i mlade, za bračne supružnike, da žive u ljubavi i zajedničkom razumijevanju, da se vesele životu, da prihvaćaju brojnu djecu, da ne popuste đavolskim napastima nego da sačuvaju svoju vjernost i svoje zajedništvo.

Molimo za našu Domovinu Hrvatsku, molimo za naš hrvatski narod i za državne poglavare koji ga vode, da znaju da su najveći oni koji svima služe. Molimo Majku naših stradanja da izmoli takve narodne vođe koji će voljeti svoj narod i za njega se žrtvovati, a ne koji žrtvuju svoj narod za vlastite ciljeve, da bi svi naši ljudi imali posla i mogućnost da svojim radom svjedoče svoju ljubav prema svom domu i svojoj obitelji!

Molimo našu Majku i nebesku Kraljicu da se moli za našu Sisačku biskupiju, da u njoj bude dovoljno dobrih svećeničkih i redovničkih zvanja, da Crkva živi i napreduje u slobodi i radosti svjedočenja Uskrsnuća i vječnoga života!

Molimo za jedinstvo Crkve, za zajedništvo našega naroda u ljubavi s Bogom i sa svakim čovjekom, poštujući ono sveto u njemu i podupirući to, a boreći se protiv svega zla i grijeha, po zagovoru BDM na nebo uznesene, želeći ju nasljedovati da svima, kao ona poput glasa zvona, naviještamo Krista i njegovu Radosnu vijest. Amen.

 

Twitter