Homilija na misi zadušnici za žrtve totalitarnih režima (23. kolovoza 2010.) Ispis E-mail
Ponedjeljak, 23 Kolovoz 2010 00:00
Share

Mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi zadušnici za žrtve totalitarnih režima: nacizma, fašizma i komunizma - Europski dan spomena
ponedjeljak, 23. kolovoza 2010.
Katedrala Uzvišenja Sv. Križa u Sisku

Poštovani i dragi vjernici!

         Danas ovom svetom misom zadušnicom molimo za sve žrtve totalitarnih režima u 20. stoljeću – to su žrtve nacizma, fašizma i komunizma. Naime, prošle je godine Europski parlament proglasio današnji dan, tj. 23. kolovoza Europskim danom spomena, te pozvao sve narode u Europi da se tog dana sjete svih žrtava koje su prouzročila ta „tri velika zla“ prošlog stoljeća, kako ih je nazvao Sluga Božji papa Ivan Pavao II.. Ipak, posebno je potrebno isticati žrtve komunizma, kao što to traži i Rezolucija Rezolucija Europskog parlamenta od 2. travnja 2009., budući da se o njima kod nas gotovo uopće javno ne govori, a čini se da se zato i prešućuje taj poziv Europskog parlamenta. Naime, naša država nije proglasila ovaj dan, koji Europa obilježava, važećim za naše područje, premda je upravo u našoj zemlji puno više žrtava komunizma negoli fašizma ili nacizma. Izgleda da je ipak istina da taj „bauk“ još uvijek vlada mnogim dušama, tako da su jedni zbog sudjelovanja u njemu zainteresirani da njegove zločine prešućuju ili barem umanjuju, odnosno drugi koji nisu poučeni te još uvijek žive u neznanju i slijepi su za istinu koju treba stoga još jače i češće govoriti.

         Danas nam Riječ Božja progovara baš o temama o kojima nam valja razmišljati povodom obilježavanja Europskog dana spomena već navedenih žrtava. Gospodin Isus u Evanđelju uopće ne govori „diplomatskim“ načinom. On otvoreno, „bez rukavica“ naziva pismoznance i farizeje – „licemjerima“, „slijepim vođama“, „budalama i slijepcima“! Tvrd govor, zar ne? Očito, Isus nije mogao podnositi laži, dvoličnosti i prijetvornosti. Borio se odlučno protiv toga u ljudskim dušama. A mi? Kako to da mi danas podnosimo tolike laži, tolike dvoličnosti i farizejštine u našem, slobodnom hrvatskom društvu? Nisu li i naši narodni predstavnici „slijepi vođe“, nisu li i naša pravosudna tijela selektivno usmjerena na progon samo zločina fašizma i nacizma, dok zločini komunizma ostaju nedodirnuti? Kako je moguće da se i navodni zločini u pravednom obrambenom Domovinskom ratu progone i unaprijed osuđuju za njih optuženi, a da se počinitelje zločina komunizma niti ne spominje, a kamoli progoni i kazneno procesuira? Nije li u tome više negoli očita namjera da se ti zločini prikriju i počinitelji aboliraju svake odgovornosti? No, tko zločin skriva i sam u njemu sudjeluje, zar ne? Zato mi u Crkvi dižemo glas i nećemo se umoriti u prozivanju tih do neba vapijućih nepravdi i ponovnih zločina koji se vrše nad žrtvama budući da se njima ne daje nikakva satisfakcija, kao ni njihovoj rodbini koja čeka barem neku pravdu ili bar mogućnost da saznaju gdje su grobovi njihovih najmilijih.

         Isusova riječ farizejima da oni Kraljevstvo nebesko zaključavaju pred ljudima, pa niti sami u nj ulaze, niti daju ući onima koji bi htjeli, odnosi se svakako najprije na zapreke koje su u vjerskom smislu postavaljali „starješine narodne, pismoznanci i farizeji“ onima koji su željeli poći za Isusom, koga oni sami nisu prihvaćali niti slijedili, a branili su i onima koji su to htjeli. No, ta se riječ smije primijeniti i na sve one koji niječu ili prešućuju istinu – jer Gospodin Isus sam je sebe nazvao „Istinom, putom i životom“ (Iv 14,6) – koji su dakle time protiv Isusa koji je Istina. U današnjem odlomku Evanđelja po Mateju Isus triput ponavlja riječi: „Jao vama!“ Odnosi li se to i na nas danas, braćo i sestre, jesmo li i mi sukrivci ako prihvaćamo laži i ne borimo se za istinu?

         Sv. Pavao u odlomku iz Prve poslanice Solunjanima, čuli smo, zahvaljuje Bogu za svoje drage Solunjane kojima priznaje da – kako kaže - „izvanredno raste vaša vjera i množi se ljubav svakoga od vas prema drugima, tako da se mi sami po crkvama Božjim vama ponosimo“. Pavao navodi razlog svoga ponosa kada kaže: „zbog vaše postojanosti i vjere u svim progonstvima i nevoljama koje podnosite.“ Progoni i nevolje traže jake ljude, ljude hrabre i postojane u vjeri. Jesmo li i mi takvi ili se bojimo nešto podnijeti za Gospodina, za Istinu i pravdu? Apostol kaže da su ta progonstva i te nevolje „najava pravednog Suda Božjega da ćete se naći dostojni kraljevstva Božjega“. Hoće li taj pravedni Božji sud odrediti dostojnost ući u Božje kraljevstvo i nama? Hoće, ako ne posustanemo braniti istinu, ako se ne damo zastrašiti, ako ustrajemo u obrani dostojanstva onih kojima je to dostojanstvo pogaženo. A dobro je da nije zadnja instanca nikoji ljudski sud, pa bio on i ustavni i vrhovni, nego Božji, jer znamo da ljudski sudovi često griješe. Međutim, taj Božji sud mogao bi biti veoma strog za one koji Istinu ne žele čuti te zatiskuju uši srca i duše da se ne bi morali i ponašati u skladu s Istinom koja zahtijeva pravedni odnos prema svima, osobito prema žrtvama koje su stradale na svim stranama, a osobito u našem narodu od strane komunističkih vlastodržaca i njihovih slugu, što je zavilo u crno nebrojene obitelji te nanijelo ogromne patnje i duhovne rane koje još nisu zacijelile, niti mogu zacijeliti dok god se Istina neće moći posvuda jasno i otovreno reći i s njom u skladu djelovati.

         Sv. Pavao želi svojim Solunjanima da Bog dovede do punine „svako /njihovo/ nastojanje oko dobra“, te da se „proslavi ime Gospodina našega Isusa u vama i vi u njemu“ (1 Sol 1,11-12). To je i naša želja u odnosu prema svima koji traže Istinu, jer to je „nastojanje oko dobra“.

         Molimo danas, braćo i sestre, za sve žrtve koje su stradale u prošlom 20. stoljeću od raznih totalitarnih režima kojima nije bilo stalo do dobra čovjeka već samo do njihove ideologije. Kršćanstvo naprotiv nije ideologija, kršćanstvo je osobni odnos prema Isusu Kristu i zato smo dužni i odgovorni boriti se za Istinu i zagovarati pravo svakoga čovjeka, osobito žrtve da ne bude ni jedna prešućena i svima da Bog udijeli svoj mir.

Molimo također za sve žrtve u svim ratovima i kao posljedice svih zločina, ali molimo i da naša zemlja konačno prizna i sankcionira na jednak način i zločine komunizma, kao što je osudila zločine nacizma i fašizma.

Neka svi stradali počivaju u miru Božjem, a mi koji ih se sjećamo porasli u svijesti nedopustivosti i neponovljivosti bilo kojega zločina. Amen.

 

Twitter