Homilija na blagoslovu spomen-ploče u Kloštar Ivaniću 05.05.2016. Ispis
Petak, 06 Svibanj 2016 06:58
Share

UZAŠAŠĆE GOSPODINOVO – 5.V.2016., Blagoslov spomen-ploče i molitva kod novopodignutog križa u spomen na pobijene žrtve u voćnjaku Karmela u Kloštru Ivaniću

Draga braćo i sestre, ovdje u Kloštru Ivaniću mi danas obilježavamo događaj od 6. svibnja 1945. kada je u voćnjaku franjevačkog samostana – sada samostana karmelićanki - likvidirano oko 40-ak hrvatskih vojnika i civila i bačeno u jamu za to pripremljenu.

Danas je blagdan Uzašašća Gospodnjega. Gospodin koji je uskrsnuo od mrtvih četrdeset se dana ukazivao svojim učenicima, a onda se pred njima na Maslinskoj gori uzdigao na nebo i više ga nisu vidjeli svojim tjelesnim očima. O tome smo čuli izvještaj iz Djela apostolskih. Prije uzašašća Ocu u nebesku slavu Isus uskrsnuli apostolima je naložio da čekaju Duha Svetoga koga će im poslati od Oca te se tako obuku u Silu odozgo, da ih on osposobi da budu njegovi svjedoci sve do na kraj svijeta. Apostoli su ostali zagledani u nebo diveći se prizoru komu su bili svjedoci, no anđeo Gospodnji ih opominje: „Galilejci, što stojite i gledate u nebo!?“ (Dj 1,11) Kao da ih je tim riječima želio upozoriti da je potrebno prionuti poslu, a ne besposleno stajati i gledati u nebo. Da bi se stiglo u nebo potrebno je svrnuti oči prema zemlji, vidjeti svoje bližnje i njihove probleme, s njima se suočiti i boriti, ovu zemaljsku bijedu i jad Božjom snagom preobražavati… To je zadaća nas vjernika koji ne smijemo samo s divljenjem gledati u Boga, nego trebamo vidjeti i čovjeka, njegove probleme i njih rješavati. O tome nam govori i sadašnji papa Franjo koji Crkvu neprestano poziva da iziđe na periferije, da vidi siromahe i pomaže im.

Mi imamo danas s jedne strane pred sobom žrtve, nevino pobijene. To su naši siromasi za koje se moramo zauzeti, koje moramo oplakati i koji imaju pravo na humani pokop i žalovanje. S druge strane duhovna bijeda i najgora sirotinja su zločinci koji su bez duše strijeljali svoje bližnje jer su ih mrzili i željeli uništiti. To je baš pravo đavolsko djelo;  pravi sotona nije onaj kojega slikaju s rogovima, to je onaj koji je mrzitelj Boga i čovjeka, „otac laži i ubojica ljudi od početka“ (Iv 8,44), kako je rekao za njega Gospodin Isus.

To što danas obilježavamo bio je komunistički zločin, kao što su u tom mjesecu svibnju te 1945. počinjeni i mnogi drugi zločini pogubljenja ljudi bez suđenja i bez dokazane krivnje.

Pozivam Vladu RH da ponovno uspostavi Ured za istraživanje komunističkih zločina koji je bivša vlast ugasila, premda je bio ustanovljen jednoglasnom odlukom Hrvatskoga sabora, te da taj Ured istraži ove i sve druge masovne grobnice u našoj Biskupiji i u čitavoj Hrvatskoj.

Čudno je doista da se danas diže prašina kako Hrvatska postaje fašistička i nacistička, te da ju treba defašizirati i deustašizirati. To dakako nije istina. Jer istina je da se šuti o pravom problemu, a to je da Hrvatsku treba dekomunizirati! Naime, za sve zločine „desničara“ – koji su i daleko preuveličani – zna se i čitav državni vrh već 25 godina hodočasti na ta mjesta, ali se zato skriva istina i nitko od službenih vlasti ne želi priznati da je Hrvatska, a i Slovenija, kao i Bosna i Hercegovina puna prikrivenih grobišta koja nisu obilježena niti istražena, jer se neprestano zataškavaju zločini partizana i komunista. Zašto su nositelji bivšeg režima u RH ukinuli spomenuti Ured za istraživanje komunističkih zločina, zašto su ukinuli pokroviteljstvo Hrvatskog sabora nad komemoracijom u Bleiburgu, zašto su donijeli tzv. lex Perković – ako im je bilo stalo do istine o svim zločinima a ne do zataškavanja komunističkih zločina? Sa žalošću moramo ustvrditi da još uvijek, niti nakon 25 godina od stvaranja moderne Hrvatske kao države nemamo jasan službeni stav o tome da su komunisti počinili najgore i najbrojnije zločine nad hrvatskim civilima, razoružanim vojnicima i osobito nad svećenicima i pripadnicima Katoličke Crkve! To je optužba koja stvarno mora zacrvenjeti lice svake dosadašnje vlasti u RH i zato smatram da je došlo vrijeme da se to ispravi. Nije li – barem neobično – da ne kažem i namjerno sramotno, što ni jedan jedini počinitelj zločina sa strane komunističkih egzekutora nije ni priveden pravdi, a kamoli osuđen, dok su s druge strane, po Argentini hvatani starci koji su već bili jednom nogom u grobu samo da bi se demonstriralo da su oni počinili zločine i tako ih se optužilo i osudilo? Samo je jedan navodni počinitelj komunističkih zločina bio priveden na saslušanje i – odmah pušten. To je sve što je hrvatsko pravosuđe u ovih 25 godina poduzelo da kazni komunistički režim koji još uvijek u dušama mnogih vlada i rukovodi mnogim odlukama. Da nema Njemačke i suda u Münchenu ni jedan udbaš ni komunistički zločinac ne bi do danas stao pred lice pravde. Pitam se: je li to Hrvatska kakvu smo svi htjeli, koju su htjeli oni koji su se krvavo borili za nju i dali svoje živote za njezinu obranu, kada je bila brutalno napadnuta i kada su ju komadali oni isti koji sada ne dopuštaju osudu komunizma! Zašto to kažem? Jer su ti isti s jedne strane srpski četnici, koji su zamijenili kokarde crvenom zvijezdom, i s druge strane oni udbaši koji su crvenu zvijezdu zamijenili hrvatskim grbom vrlo dobro sakrili svoje krvave tragove, ali nisu očistili svoje savjesti i nisu zadobili oproštenje naše izmučene nacije! To će biti moguće tek kada se Hrvatska jednako službeno, kao i s nacizmom i fašizmom, obračuna i s komunizmom! A to se još nije dogodilo.

Pitam vas, tko viče kako se uzdiže ustaštvo u Hrvatskoj? Kažem vam: preobučeni četnici u antifašiste i udbaši preobučeni u hrvatske političare i novinare. A riječ je o istoj matrici onih koji mrze sve što je hrvatsko i katoličko. No, narod pamti, narod sve zna. I što je najvažnije – Bog sve vidi! Ni narodu ni Bogu nije se moguće sakriti.

Mi smo upravo zato što narod pamti i Bog to zna danas postavili križ na mjesto grobne jame 40-orice bez suda pobijenih zarobljenih hrvatskih vojnika i civila, da se ne zaboravi zločin tzv. osloboditelja koji su taj dan ušli u Kloštar Ivanić. Kako su ti tzv. antifašisti oslobađali mjesta, gradove i sela, vidljivo je iz ovog zločina i tolikih drugih zločina.

Zato mi katolici, radi mira i budućnosti našega hrvatskog naroda, tražimo i zahtijevamo da se već jednom osude i odbace svi totalitarizmi, kao i njihovi simboli i protagonisti. Ako je u demokratskoj modernoj Hrvatskoj odbačen, progonjen i zabranjen kukasti križ i slovo U, jednako tako treba službeno i sudski odbaciti, progoniti i zabraniti crvenu petokraku zvijezdu i nositelje komunističke revolucije i represije.

Evanđelje današnje svetkovine govori nam o Isusovim posljednjim riječima s kojima se rastao od apostola. On ih blagoslivlja i šalje svjedočiti o onome što su vidjeli i doživjeli. Ali on ih poziva da prije toga prime Duha Svetoga: „ja šaljem na vas obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u silu odozgor.“ (Lk 24,49) Samo Božjom silom obdareni ljudi mogu mijenjati svijet. Samo Duh Sveti kadar je izgoniti zloduhe i zločince preobratiti u nove ljude. Mi sami to ne možemo.

Molimo Gospodina za duše pobijenih žrtava da nađu svoj mir, molimo za zločince da se obrate, molimo za našu Domovinu da se očisti od svih zločina i zala koja su snalazila naš narod u našoj prošlosti, molimo Gospodina za budućnost koja mora počivati na istini i poštovanju svake žrtve i na poštovanju dostojanstva svakog čovjeka, jer je svaki čovjek slika Božja, stvoren da i on uđe u nebo, zajedno s uskrsnulim Kristom. Amen.