Homilija na blagdan Preobraženja Gospodnje u Petrinji 6.8.2016. Ispis
Subota, 06 Kolovoz 2016 14:19
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagdan Preobraženja Gospodnjeg

Petrinja, 6. kolovoza 2016.

Draga braćo i sestre, župljani ove župe na čelu s vašim župnikom, poštovani Župane, poštovani Gradonačelniče, dragi prijatelji, poštovani graditelji ove crkve i svi hodočasnici i sudionici ovog slavlja!

Radost današnje svetkovine zahvaća naša srca kada stojimo na temeljima i podu nove, premda još nedovršene crkve Preobraženja Gospodnjega ovdje u Petrinji. Ovo je nova pobjeda našega katoličkog naroda, poput one koja se ovdje dogodila prije 21 godinu kada je na današnji dan, 6. kolovoza 1995. oslobođena Petrinja. Tada je sinula izvanjska sloboda, zahvaljujući žrtvi i pobjedi naših branitelja, bio je omogućen naš povratak u Petrinju i ostala mjesta i krajeve koji su četiri godine bili pod okupacijom. I što nas je dočekalo? Sjećam se, taj sam dan i ja nakon četiri godine ponovno bio u Petrinji. Prizor je bio strašan: sve crkve i kapele bile su porušene, neke kao hrpa kamenja i cigle u ruševinama, a neke posve uklonjene poput svetog Lovre i Svete Kate te im se ni ostaci nisu nazirali, osim temelja koje je prekrio korov. Šikara. Bile su srušene i mnoge javne zgrade, od škola i bolnica do općinskih zgrada, društvenih domova i spomenika. A sve katoličke, dakle najbrojnije kuće bile su spaljene, bez krovova i često je iz tih kuća već raslo drveće... Dakle, prije 21 godinu na današnji dan mi smo doživjeli slobodu jer su poraženi otišli oni koji su prouzročili tu pustoš. No, to je bio tek početak teške obnove koja traje sve do danas i još nije završila. Naime, ubrzo je započela građevinska obnova kuća, bolnica, škola, društvenih domova pa i srušenih crkava. Iako je većina od toga obnovljeno, još nije sve. Upravo danas je slavlje sv. mise u Maloj Solini gdje blagoslivljamo gradilište za obnovu župne crkve koja je ruševina već 25 godina! A posebnu patnju prošla su naša braća i sestre, Hrvati katolici iz Bosne i Hercegovine, koji su morali ostaviti sve svoje u rodnom zavičaju i kao izbjeglice bez ičega započeti svoj daljnji život ovdje u Petrinji i u drugim župama i krajevima Lijepe naše. Kada sam došao u Sisak početkom 2010. za sisačkog biskupa, uvidio sam potrebu da se u Petrinji trebaju osnovati još dvije župe te smo tako pristupili pripremi za gradnju župnih crkava Preobraženja Gospodnjeg i svetog Ivana Pavla II. Bogu hvala ova crkva Preobraženja Gospodnjega lijepo napreduje i veselim se što mogu danas sa svima vama slaviti ovu svetu misu u samoj crkvi koja je u gradnji na blagdan ove župe. Nadamo se, ako će ovako napredovati gradnja ove crkve, da ćemo sljedeće godine, pa i prije – za Božić – moći redovito početi slaviti misna otajstva u ovoj crkvi. No, što nam to poručuje, braćo i sestre? Mi gradimo, a zašto? Što je potrebno župi koja nema crkvu? Dakako, materijalna zgrada crkve. Ali još je važnije: graditi živu crkvu, tj. zajednicu vjernika. A vidim da ona postoji. No potrebno ju je uvijek i sve više izgrađivati – ukrašavati, učvršćivati, održavati, njegovati. Izgradnja crkve-građevine slika je naše žive Crkve, zajednice, koju ne smijemo zanemariti.

Doista, to je ono najpotrebnije: izgraditi novog slobodnog čovjeka, osloboditi nutrinu od grijeha i svakog zla, da budemo i mi s Kristom preobraženi te već na zemlji svijetlimo prisutnošću neba i odražavamo na svojim licima lice Božje.

Draga braćo i sestre, današnja nam čitanja govore o Isusovom preobraženju, koje je bilo njegovim učenicima Petru, Ivanu i Jakovu, najava njegova uskrsnuća, ali i nas upućuje kako da i mi preobrazimo naše živote i dođemo k Isusu uskrsnulome.

Krist je Kralj i njegovo kraljevstvo je vječno, nikada neće proći – govori nam Knjiga proroka Danijela. U njoj je već najavljena Kristova vječna vladavina, njegov preobraženi život s Ocem na nebesima.

Prorok Danijel izvješćuje o svojoj viziji: „Gle s oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna, nikada neće proći, kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.“ (Dn 7, 9-10.13-14). Ući u Kristovo kraljevstvo znači živjeti uvijeke.

Kako je Kristovo preobraženje, o kojem govori Evanđelje, doživio sveti Petar govori on sam u svojoj Drugoj poslanici, jer on, zajedno s Ivanom i Jakovom bili su „očevici njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina!« Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.“ (2 Pt 1, 16-19).

Evanđelje po Luki (Lk 9, 28b-36) donosi kako su Petar i učenici na brdu kamo su prispjeli s Isusom zaspali. A „kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!«“ Petar je očaran i želio bi ostati gledati tu slavu Učiteljevu.

Zanimljivo je da i Petar i Luka ponavljaju kako su na gori učenici čuli glas samog Oca nebeskoga koji im je rekao tko je Isus: „Ovo je Sin moj, Izabranik“, odnosno „Sin moj Ljubljeni u kojem mi je sva milina“ te im je, mogli bismo reći, zapovjedio: „Njega slušajte!“.

Slušati Isusa – put je i našeg preobraženja, način kako i mi možemo svoj život preobraziti u Bogu.

A Isusa se sluša tako da se vrše njegove zapovijedi, a posebno prva i najvažnija zapovijed ljubavi: ljubav prema Bogu svim srcem, svom dušom i svom snagom svojom i ljubav prema bližnjemu kao prema samom sebi! U tu ljubav prema bližnjima spada i ljubav prema Domovini. Ne možemo se ne spomenuti da je na današnji dan prije 21 godinu oslobođena i Petrinja i Glina. To je znakovito jer se to dogodilo na današnji blagdan Preobraženja Gospodnjega. Nije li tako preobražena i naša Domovina, i naša Petrinja? No, time što je Domovina oslobođena, ona još nije postala posve slobodna. Pobijeđeni su neprijatelji koji su nam rušili crkve, škole, kuće, ali trebalo je započeti obnovu, i to kako materijalnu tako i duhovnu. Kao što vidimo svi danas, materijalna je obnova još u tijeku, još treba puno toga izgraditi. Ali duhovna obnova mora trajati uvijek. Ona se pak sastoji upravo u tome da se njeguje, produbljuje i povećava ljubav prema Bogu, prema sebi, prema roditeljima, prema domovini i svima bližnjima.

Kako je to moguće?

Najprije, i mi trebamo neprestano biti u Isusovoj blizini. Nadalje, trebamo se s njime popeti na goru i – promatrati Isusovo lice, te slušati Božje i Isusove riječi!

Gledati s apostolima Petrom, Ivanom i Jakovom Isusovo lice znači dati se iznenaditi jer to da se od muke i smrti može netko preobraziti i uskrsnuti, doista je iznenađenje. Ali to može prihvatiti onaj koji vjeruju Isusu. A onda se sve mijenja, onda je sve moguće!

Moguće je osobno se mijenjati, preobražavati se iz tuge u radost,  iz trpljenja u mir, iz zlih osjećaja pesimizma i nemoći u optimizam i dobro, jednom riječju: iz smrti u život. A onda ne samo da se sami preobražavamo, nego preobražavamo i našu domovinu Hrvatsku, naše mjesto, naš grad, našu župu, biskupiju, čitav svijet. Tako se ljubi Domovinu: preobrazujući svoj život iz zemaljskoga u nebeski.

Molimo Gospodina koji se pred svojim učenicima preobrazio i pokazao im da će nakon križa i patnje uskrsnuti, da i nama podari tu nadu u uskrsnuće i naše i naše Domovine! Amen.