Homilija na petoj godišnjici beatifikacije Drinskih mučenica 24.09.2016. Ispis E-mail
Nedjelja, 25 Rujan 2016 08:07
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na petoj godišnjici beatifikacije Drinskih mučenica

Sisačka katedrala, 24. rujna 2016.

 

Draga braćo i sestre,

Na današnji dan prije pet godina, tj. 24. rujna 2011. u Sarajevu se održala beatifikacija Drinskih mučenica u olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik Kongregacije za proglašenje svetaca kardinal Angelo Amato.

U prigodnoj je propovijedi kardinal Amato istaknuo, da je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi "tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine". "Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja. Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog Drugog svjetskog rata 1941-1945. godine", rekao je kardinal te podsjetio kako su ubojice, oslijepljeni protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom, počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena. "Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika, pokušavaju pobjeći da bi obranile dostojanstvo svoga posvećenja", kazao je kardinal i dodao da „povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer ljudi poniznih, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi. Ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage“, istaknuo je kardinal Amato.

Tko su blažene Drinske mučenice?

To je pet redovnica, sestara Kćeri Božje Ljubavi, čija su imena: s. Jula Ivanišević, Hrvatica rodom iz župe Staro Petrovo Selo, r. 1893. /stara 48 god./; s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, rođena u Enzerdorfu, najstarija /imala 76 god./; sestra Krizina Bojanc, Slovenka, rođena 1885.u Zbureu, Šmarjeta /stara 56 g./; sestra Antonija Fabjan, Slovenka, rođena u Malo Lipje, Hinje r. 1907. /stara 34 god./ i sestra Bernadeta Banja Hrvatica mađarskog porijekla, rođena u Velikom Grđevcu kraj Bjelovara, r. 1912.godine /najmlađa, stara svega 29 god./.

Što se to njima dogodilo? Časne sestre su njegovale bolesnike, pekle su kruh djeci državnog Dječjeg doma te pomagale siromahe i prosjake s Romanije. Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su u zgradu vojarne na drugom katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. Časne sestre su skočile kroz prozor na poziv s. Jule koja je prva skočila s povikom: „Isuse, spasi nas!“, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, bačeno je u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, a još i danas živi svjedok tog mučeništva je don Anto Baković, pisac knjige „Dječak s Drine“.

Najvažnija njihova poruka je: vjernost Kristu, svojim redovničkim zavjetima i svojoj Družbi. Danas je istina vjernost rijetka, ili se bar tako čini – kakav nam život prenose mediji i javnost u kojoj živimo. Ipak, ljudi koji su vjerni mogu biti i drugima oslonac jer su sami čvrsti i nepokolebivi u onom što vjeruju, što govore i što su obećali prije svega sebi a onda i svojim bližnjima. Pitanje vjernosti nije samo važno u redovničkom ili svećeničkom zvanju. To je veoma važno i u bračnom staležu, bračna vjernost je dokaz ljubavi i temelj bračne zajednice. No, vjernost je potrebna i u svim drugim okolnostima u kojima se traži ustrajnost, nepromjenjivost i stalnost.

Danas su jesenske kvatre pa smo čuli riječ iz Pavlove poslanice Filipljanima Filipljanima (Fil 3, 8-14): „sve smatram gubitkom zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem“ (ib.,8-9). Apostol doživljava „zajedništvo u patnjama njegovim“, osjeća se „suobličen smrti njegovoj“, ali se nada upoznati „njega i snagu uskrsnuća njegova“, dapače „prispjeti k uskrsnuću od mrtvih“ (ib.,10-11). Kako lijepo sveti Pavao kaže da je on „zahvaćen od Krista“ (ib.,12)! Ne može onaj koga je Krist zahvatio ne govoriti o Kristu, o onome koji je usrećio njegov život, o onome koji je promijenio njega i podigao ga u život te mu dao smisao i radost života! Ne može se šutjeti o tako velikim i važnim događajima, i o tako izvanrednoj Osobi, o Kristu Gospodinu koji daje život. Stoga su Drinske mučenice upravo primjer tog svjedočanstva o Kristu Gospodinu kojemu su ostale vjerne i u smrti!

Sveti Luka (Lk 5, 1-11) nam donosi Gospodinov poziv prvim učenicima. Kad je naime Isus dovršio pouku, rekao je Šimunu: »Izvezi na pučinu, i bacite mreže za lov.« Premda s protivljenjem Šimun i drugovi odlaze ponovo u lov i doživljavaju čudesan ulov, tako da su im se mreže gotovo razderale od riba. Zato on pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« No Isus mu odgovara: »Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!« U ovom odlomku vidimo kako nismo mi ljudi oni koji smo kreatori duhovnog zvanja. To je Gospodin. On zove, pa i kada se ljudi protive i ne razumiju. On zove od Petra, ribara, pa sve do naših dana ljude koje on hoće i daje im snagu da „love ljude“, tj. da privode ljude Bogu. Te mreže su Božja riječ, ali i svjedočanstvo života.

 

Zahvalni za proglašenje blaženim Drinskih mučenica i zbog njihova svjedočanstva molimo se za duhovna zvanja u našem hrvatskom narodu, za hrabrost duha i vjernost u svakom kršćanskom pozivu, bilo u svećeništvu, redovništvu, bilo u braku i u svim zvanjima i poslovima kojima možemo proslaviti Boga i ljudima pomagati.

Gospodina, Ti si blaženoj Jul i susestrama, djevicama i mučenicama dao milost da ustraju u vjeri i vjernosti redovničkim zavjetima i uz cijenu krvi. Po njihovu zagovoru učini i nas postojanima u kušnjama da te svojim životom uvijek proslavljamo.

Amen.

 

 

Twitter