Homilija na misi polnoćki 2016. Ispis E-mail
Nedjelja, 25 Prosinac 2016 01:45
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi polnoćki

Sisačka katedrala, 25. prosinca 2016.

Dragi moji vjernici, svi vi koji slavite Božić, blagdan Isusova porođenja,

Čestitam vam i želim da Vas Gospodin Isus u svom otajstvenom dolasku noćas pohodi, ispuni mirom i svojim blagoslovom!

Danas mnogi ne razumiju Božić, ne znaju što je to Božić. Jedni zamišljaju da je to blagdan svečano osvijetljenih ulica, uličnih zabava, igara i posvemašnjeg ludovanja! Neki se stoga ove noći i napijaju i drugim porocima odaju želeći tako ugoditi svojim niskim porivima. Drugi pak misle da je to noć i blagdan bajki, kad vladaju vilenjaci i vile, vještaci i vještice. Po nebu žele da lete snježne pahuljice, i ako ih nema, misle da to nije pravi Božić jer njihovoj duši ne treba drugo nego da se zadovolji njihova maštarija i pusta fantazija. Treći se pomamljuju za stranim običajima pa žele vidjeti nekog crvenog djeda, na zapadu ga zovu Božićnjak, a na istoku ga zovu Mraz, pjevaju neke strane pjesme i kupuju mnogo darova da bi tako bili jednaki Amerikancima ili strancima jer Hrvat je uvijek radije gledao u dvorišta drugih naroda i više poštovao njihove vrijednosti negoli svoje. To nas je i stajalo silnih stoljeća ropstva i sluganskog klanjanja tuđinima.

Mi pak, braćo moja i sestre vjerni katolici Hrvati, znamo što noćas slavimo: nisu to ni rasvijetljene ulice ni trgovi, ni bajkovite vile ni snijeg, nije to ni djed ovaj ni onaj, niti blagdan kad se pjevaju strane pjesme i dijele darovi, nego: Božić je velik dan radosti jer slavimo Isusa našega Spasitelja, koji je sam Bog, koji se za nas ljude rodio kao čovjek u betlehemskoj štalici, preuzeo trpljenje i iz ljubavi se za nas žrtvovao da bi nas, slabe ljude uzdigao u božanski život. Božić je blagdan rođenja Djeteta koje je jednako svakom ljudskom djetetu ali je ujedno iznad sve djece svijeta jer ga je rodila majka, koja je Djevica Marija, po Duhu Svetome jer je on naš Gospodin, jedini vrijedan da mu se zajedno s pastirima poklonimo, da ga kao najveći dar neba slavimo i pjevamo mu. Pjevat ćemo mu najljepše božićne pjesme koje postoje na čitavoj kugli zemaljskoj, a to nisu ni američke ni talijanske ni njemačke ni engleske božićne pjesme, premda ima prekrasnih pojedinačnih pjesama iz svih naroda svijeta, nego pjevat ćemo mu naše, hrvatske pjesme koje odišu najvećom radošću i mirom, divljenjem i koje izražavaju klanjanje, poklon Bogu i čovjeku, uzvraćanje darom samih sebe na njegov dar svakom čovjeku. Naše hrvatske pjesme su nježne jer se obraćaju malom Isusu, Djetešcu koje nam se rodilo, Kralju nebeskom kojemu se pjevajući radujemo – jer on je „željni sviju Spasitelj, svijeta Razveselitelj“.

Prorok nam Izaija (Iz 9,1-6) govori da se rođenje Mesije /Krista ima zbiti tako što će njegov dolazak značiti „svjetlost veliku“ za narod koji je dugo hodio u tami, jer je ljude koji su nastavali mrkli kraj – „jarka svjetlost obasjala“! To je upravo najava Kristova rođenja u Betlehemu o kojem nam govori Evanđelje po Luki (Lk 2,1-14), koje izvješćuje da je te noći kada se Isus rodio, velika svjetlost obasjala s neba pastire koji su čuvali stada na betlehemskim livadama. Pastiri su prestrašeni, ali ih anđeo hrabri i šaljući ih do jaslica u koje je Dijete položeno: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod: danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. Naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.“ (ib.r.10-12) – potiče ih dakle da ga idu potražiti i da će ga naći. I nas noćas anđeli potiču na radost i šalju nas da potražimo i nađemo Novorođenog Spasitelja. To tek rođeno Dijete sam je Bog – mali Bog, Božić – koji „s neba siđe dolje radi grješnika, rodi se u štali radi čovjeka“. Zašto je Bog to učinio, zašto je došao k nama ljudima u našoj krhkoj, ljudskoj egzistenciji, u liku malog djeteta? Zato jer „Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka“!

A mi? Stojimo li pred njim skrušeno ili nadmeno? Ako se želimo nadimati, njega nećemo susresti. Ako li pak ga promatramo očima vjere, shvatit ćemo da je radi nas došao, i on će obradovati naše srce radošću od koje nema veće.

Sv. Pavao u poslanici svome učeniku (Tit 2,11-14) taj događaj Kristova rođenja opisuje tako što veli da se „pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga.“ Od topline Božića griju se kršćani, a i oni koji se njima pridružuju. Prvi Božić, a zatim i svaki koji poslije njega slijedi, ukazuje na Božje čovjekoljublje, ali i poziva svakoga od nas da Boga slijedimo u — čovjekoljublju.

Na žalost i danas je na svijetu mnogo tame u koju dolazi Krist – Svjetlo svijeta. Narod i danas hodi u tami kada živi u grijehu, kada ne vidi Krista Svjetlo i ne slijedi ga, nego ide za svojim krivim bogovima, zatvorenih očiju za Istinu, a vjerujući i čak promičući neistine.

Što naime vrijedi onima koji ovih dana luduju veseleći se nekim njima nepoznatim „božićnim blagdanima“ ako ne upoznaju Krista Gospodina? Ili što vrijedi osvijetliti noć ako je srce u mraku i savjest nije prosvijetljena te ne vidi istinu?

Tako npr. neki su protiv života začete dječice jer se boje za vlastitu komociju. Umjesto života biraju smrt. Kako je to daleko od rođenja Života koje mi noćas slavimo! A djeca su znak da nas još nije zaboravio Bog i umjesto da željno dočekujemo djecu i radujemo im se, na žalost ta smrt vreba iz mnogih savjesti, kao što i neki drugi ne  vole nas, kršćane, koji smetamo onima koji zazivaju razne oblike revolucije i vladavinu nasilja zbog svojih vlastitih iluzija. Takvi drugima ne navješćuju mir nego rat, prijeteći likvidacijama i eliminacijama. Oni ne slave ni ovu svetu i tihu noć ponizno očekujući od Boga mir, nego oni misle da o njima ovisi i život i smrt, i mir i rat. Gospodin naš Isus Krist rodio se da prekine taj lanac nasilja, taj stari mentalitet onih koji drugima žele zlo. Kako? Tako što je prihvatio sam biti žrtva, što je došao u ljudskom tijelu upravo zato da može kao čovjek trpjeti. Ne gledamo li ovih dana Isusa o kojem pjeva pjesma Kyrie eleison: „on za nas trpi čim se rodi“? On je trpio uboštvo, tj. siromaštvo; za njega su pogubljena nevina dječica u Betlehemu; bio je progonjen od ljudske vlasti, kralj Herod mu je radio o glavi te su ga Josip i Marija morali spašavati bježeći s njim u inozemstvo, u Egipat; on je izabrao radije trpjeti zlo nego ga drugima nanositi. To je poruka Božića.

Biti učenik novorođenoga Kralja Isusa Krista danas znači okupljati sve u jedno, svima biti sve, vjerovati i protiv nade da se svaki čovjek može obratiti iz zla u dobro, strpljivo podnositi i nepravde i žrtvovati se za dobro svojih bližnjih. Naprotiv oni koji ne žele slijediti Isusa Krista niti se pokloniti novorođenom Kralju i dalje dijele ljude, žele im smrt, mrze ih i progone. Ali i oni neka noćas osjete svjetlost i toplinu Krista koji je došao za svakog čovjeka, da mu donese mir, ljubav i radost.

Božić je blagdan mira jer je Knez mira došao među nas. Obratimo se svi i činimo dobro jedni drugima da i nas Gospodin prepozna kao svoje učenike i jednom nagradi u vječnom miru.

Želim vam, draga braćo i sestre, da u svima nama pobijedi Život koji nam je donio novorođeni Kralj Isus Krist naš Gospodin. I neka nova godina zbog rođenja Kneza mira bude vrijeme u kojem ćemo odbaciti svaki nemir, nasilje i smrt. S Kristom koji je došao svakome od nas neka u svima nama vlada život, i to život vječni!

Božić, Isusovo rođenje govori nam o tome kako se sve veliko rađa u malenosti, u neznatnosti. Krist nije svojim rođenjem zadivio svijet – za njega su znali tek betlehemski pastiri. Kraljevski dvor u Jeruzalemu nije mario za njega: kada su došla tri mudraca s istoka i tražili novorođenoga kralja, prestrašio se kralj i sav njegov dvor, ali kad su saznali da se prema Pismima treba roditi u Betlehemu, nisu pošli da mu se poklone – kao tri istočna mudraca – nego je kralj snovao kako da ga ukloni…

I u našem je životu tako da ne možemo izbjeći razna protivljenja, ali ako je Božje djelo ono što činimo, Bog će i od neznatnoga i malenoga učiniti velike stvari.

Naša je Domovina malena, naš narod na kugli zemaljskoj ne predstavlja nikakvu velesilu. Pa ipak su mnogi naši ljudi zadužili čovječanstvo, a i danas su primjer velike požrtvovnosti, uspjeha u znanostima, sportu i mnogim umijećima.

Božić je sav u jednostavnosti i poniznosti. Zato je tako bliz svakom srcu, a osobito našem hrvatskom narodu. Neka nam donese mir, mir svakom srcu, mir svim ljudima, mir svakoj obitelji, da bude u novoj godini djece, da mladi ne bježe iz Domovine, da se svi izmire i da zavlada sloga i jedinstvo naroda, da se štuje sve što je sveto, plemenito, da više ne rovare oni koji žele zavađati ljude, da svi u milosti i zbog Božića budemo – poput Dragutina Domjanića – zadovoljni:

Če bi rekel Božiću kaj želim si ja, rekel bi naj vsakomu puno srca da.

Da bu narod narodu kak i bratu brat. I da zadovolen bu jemput i Hrvat.“

A evo kako je u svoje vrijeme čestitao Božić jedan od najvećih hrvatskih književnika, Antun Gustav Matoš:

"Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa! Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apostola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet... Naša božićnica neka obrati i zalutale Hrvate, farizeje i Jude Iškariote, kao što neka obraduje svakoga tko ide stopama Onoga koji je spasio svijet oslobađajući ga od zla... Svim pak čestitim Hrvatima i Hrvaticama Čestit Božić!" Amen.

 
  • AntiquamFidemweb-1.jpg
  • AntiquamFidemweb.jpg

Twitter