Homilija na petu obljetnicu uspostave Stolnog Kaptol 19.3.2017. Ispis E-mail
Ponedjeljak, 20 Ožujak 2017 09:13
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na petu obljetnicu uspostave Stolnog Kaptola Sv. Križa

Sisačka katedrala, 19. ožujka 2017.


Braćo i sestre,

Mi smo se večeras okupili u sisačkoj katedrali da Bogu zahvalimo za pet godina postojanja Stolnog Kaptola Sv. Križa u Sisku. Stoga čestitam svim našim kanonicima, nazočnim i nenazočnim, na čelu s prepoštem mons. Markom Cvitkušićem, ovu – premda malu, ali  - lijepu obljetnicu. Sisak je gotovo 800 godina bio posjed Prvostolnog Kaptola zagrebačkog (1215.-2009.), a posljednih pet godina naš sisački Kaptol Sv. Križa nastavio je tu tradiciju i tako obogatio našu Sisačku biskupiju. Želim reći veliko hvala našim kanonicima koji prednjače među našim svećenicima svojim uzornim životom, pastoralnom zauzetošću i brigom za stolnu crkvu i kao suradnici sisačkog biskupa primjer su i poticaj svim svećenicima naše Biskupije. Dakako, ovaj jubilej poticaj je i njima do to u još većoj mjeru budu i u buduće, a svim našim svećenicima da se svi zajedno još više zalažemo u našem svećeničkom i pastoralnom životu i radu oko duhovnih dobara naših vjernika.

Nadalje, danas je po kalendaru svetkovina svetog Josipa, zaručnika i muža Blažene Djevice Marije, poočima i hranitelja samog Sina Božjega. Premda sutra liturgijski Crkva – zbog korizmene nedjelje – slavi vanjsku proslavu ovog velikog Sveca, mi ga smijemo i danas spominjati i osobito moliti za sve očeve, kojima je on uzor i zagovornik te za našu Domovinu Hrvatsku, kojoj ga je Hrvatski sabor prije 330 godina izabrao za zaštitnika i branitelja.

Danas također Crkva u Hrvatskoj na 3. korizmenu nedjelju, već jedanaestu godinu slavi Nedjelju solidarnosti s Crkvom i ljudima u BIH te u molitvi i darivanju želi biti blizu našoj braći i sestrama koji su u velikoj potrebi u našoj susjednoj BIH gdje su katolici marginalizirani i diskriminirani. Želimo im pomoći našom usrdnom molitvom i našim darovima koje dajemo u milostinju, a namijenjeni su Caritasu BIH.

Liturgija Riječi Božje iznosi nam bogatstvo poziva na dosljedni kršćanski život. U starozavjetnom čitanju Knjige izlaska (Izl 17,3-7) Bog po Mojsiju poji svoj narod vodom iz pećine. Židovi koji su čudesno izvedeni iz egipatskog ropstva u hodu pustinjom prema obećanoj zemlji mrmljaju, nezadovoljni govoreći: »Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da žeđom pomoriš nas, našu djecu i našu stoku?« Mojsije vidi da je taj narod još uvijek srcem u zemlji ropstva i zato mora 40 godina lutati da bi čitav jedan naraštaj pomro i da bi u zemlju obećanja ušli novi, iskustvom ropstva neopterećeni ljudi. No, Bog ima razumijevanja za njih i poji ih, opet čudesno, izvodeći po Mojsiju vodu iz pećine. To je slika, koju rado sveti oci tumače ovako: pećina je Krist, a živa voda je Duh Sveti. Bog je već u toj pustinji Židovima naznačio izvor novog života, naime, kako nije dovoljno samo stići u zemaljsku domovinu gdje će ih čekati sloboda nasuprot ropstva u Egiptu, nego da je potrebno osloniti se na Krista, Mesiju koji će donijeti novi izvor vode žive, Duha Svetoga – o kojem govori Isus u susretu sa Samarijankom u Evanđelju.

I poslanica svetoga Pavla Rimljanima (Rim 5,1-2.5-8) pokazuje snagu Duha Svetoga kojega su primili oni koji vjeruju u Krista: „Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“ Ljubav Duha Svetoga se razliva, ona je ta voda živa, snaga koja nas krijepi u pustinji života i napaja da izdržimo kušnje života.

Isus u Ivanovu evanđelju (Iv 4,5-42) susreće ženu Samarijanku na Jakovljevu zdencu. Taj susret nam višestruko govori, pun je simbolike i poruke za naš kršćanski život.

Prvo, Isus zapodijeva razgovor, on traži ženu koja dolazi na zdenac zahvatiti vodu. Tako je i sa svakim od nas, Isus nama prvi prilazi i želi biti naš sugovornik.

Drugo, kada Isus sa Samarijankom razgovara o vodi, tada otkriva toj ženi a i svima nama da „tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." Govor je to o Duhu Svetome kojega Isus daje svakome tko traži dublji smisao života, tko se ne zaustavlja samo na vodi iz bunara, na stvarnostima koje su obične i svakodnevne, na onome što danas jest a sutra već nije, što ne ispunja do kraja čovjekove čežnje – kao voda koju je zahvaćala žena Samarijanka, pa je morala svaki dan dolaziti ponovno i ponovno.

Nadalje, Isus zna tajne svake duše, on svojim pogledom blagosti i ljubavi obuhvaća sve naše patnje, sve naše rane, grijehe i lutanja. On je Samarijanki jasno rekao kako je ona nema muža, premda živi već sa šestim mužem, i ona je zaključila da je on prorok.

U ovom razgovoru Isus otkriva Samarijanki gdje se Ocu treba klanjati, kada kaže: „pravi klanjatelji treba da se klanjaju u Duhu i istini“.

Na te riječi žena zaključuje da bi on mogao biti Mesija, tj. Krist, na što joj Isus otvoreno kaže: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"

To je tako bogat i plodan tekst da bismo neprestano trebali razmatrati u srcu poruke koje je Isus na Jakovljevu zdencu dao ženi Samarijanki. Na kraju, kad je žena posvjedočila o Isusu svojim sugrađanima, oni mole Isusa da ostane kod njih, i on osta – kako veli sv. Ivan – dva dana. I evanđelist nastavlja: „Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: 'Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.'“

Neka nas današnja nedjelja i Gospodin, koji nas zove na susret, obdari Duhom Svetim, tom vodom živom, ljubavlju koja je razlivena srcima našim, da on ispuni sve naše čežnje i dubine duše, izliječi sve rane i grijehe, te nam podari radost života s Bogom.

Neka i proslava pete godišnjice uspostave Stolnog Kaptola Sv. Križa u Sisku bude na duhovnu izgradnju naše Biskupije, na ljepotu i još intenzivniji pastoral naše Katedrale te poticaj svim našim svećenicima na uzoran život i još veću zauzetost u vršenju službe pomirenja za sve naše vjernike i za sve ljude.

Neka također ova Nedjelja solidarnosti doprinese porastu naše brige za braću i sestre u potrebi, te veće zajedništvo sviju nas u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Neka sveti Josip, zaštitnik naše domovine Hrvatske čuva i zagovara naš hrvatski narod da već jednom iz pustinje, nakon oslobođenja i izlaska iz zemlje ropstva, stigne u žuđenu slobodu te mogne u punom smislu rasti i napredovati kao Božji narod.

Amen.

 
  • AntiquamFidemweb-1.jpg
  • AntiquamFidemweb.jpg

Twitter