Homilija na blagdan Bl. Majke Marije od Isusa (27. veljače 2011.) Ispis E-mail
Nedjelja, 27 Veljača 2011 20:28
Share

mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački

Homilja na blagdan Blažene Majke Marije od Isusa
nedjelja, 27. veljače 2011.
Župa Svetog Antuna Padovanskog i BDM Kraljice Mučenika u Lasinji

Draga braćo i sestre,

U čitanjima današnje Osme nedjelje kroz godinu imamo toliko lijepih i uzvišenih misli koje nas povezuju s današnjim blagdanom bl. Marije od Isusa, majke Utemeljiteljice Družbe Sestara Kćeri Srca Isusova. Pokušajmo razmatrati zajedno o Riječi Božjoj i o porukama koje nam je ostavila bl. Majka Marija od Isusa.

U odlomku iz Knjige proroka Izaije sveti nam pisac riše lik Boga koji je nježan kao majka. On nas, svoju djecu, nikada ne ostavlja niti zaboravlja. Premda i mi znamo reći: „Gospodin me ostavi, Gospod me zaboravi“, čujemo jasne riječi Pisma: „Može li žena zaboravit svoje dojenče, nemati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja  i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.“ To i nama govori Bog. On je te riječi nježnosti progovorio i srcu blažene Majke Marije koja je onda i sama postala izvor nježnosti za svoje bližnje. Zar ju ne zovemo Majkom? Njezina sposobnost da okupi Družbu i da u toj zajednici prinosi Isusu žrtve – ili kako ona kaže: zadovoljštine – da tako pomogne u spasavanju duša, znak su njezine velike brige za sve ljude. U svojim Pismima, koje će uskoro ugledati i na hrvatskom jeziku svjetlo dana, ona piše: „Kako li je, dakle, Srce Isusovo na Križu ljubilo sve ljude! Ali kako je na poseban način ljubio vašu malu ustanovu!“ (Ona naime piše to pismo svojim susestrama u drugom samostanu – moja op.) „Od tog joj je trenutka povjerio poslanje svog očitovanja dušama. Sigurno ste već tada sve morale biti prisutne u Njegovoj božanskoj duši. Nemoguće je da se pomisao na beskrajne nježnosti, za koje je želio da poteknu iz Njegova Srca u posljednjim vremenima svijeta, ne bi pomiješala s naročitom ljubavlju za Red što ga je želio odabrati kao sredstvo! Ah, živio Isus!“ (11.X.1866.)

Kao da je baš naša Blaženica Majka Marija od Isusa ispjevala 62. Psalam koji se danas pjeva: „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje!“ Doista, sveci nas svojim primjerom upućuju na Boga, na onoga u kojem jedinom čovjek nalazi svoj mir. A nalazi ga zato jer on je „hrid silna, utočište... utvrda“ tako da svatko može reći: „samo je u njemu nada moja... neću se pokolebati.“ Jedna pjesma iz Taize-a pjeva: „Samo je u Bogu, dušo moja, mir, samo u njemu je spas.“ Ovaj psalam podsjeća na rečenicu sv. Terezije Avilske: „Solo Dios basta – samo je Bog dovoljan.“ Zaista, on je punina, on je sve. Bl. Marija od Isusa poručuje svojim sestrama u jednom pismu: „Sestre moje, upotrijebimo za to svoj život: primati Isusa, sjediniti se s Njim, prikazivati Ga i prikazivati se zajedno s Njim na slavu Nebeskog Oca, to je dovoljno i to je sve.“ (X.1874.) „Često ponavljajte sljedeće riječi: Isus Krist mi je dovoljan.“ (10.XII.1875.)

Sv. Pavao Korinćanima govori o potrebi da „službenici Kristovi i upravitelji otajstava Božjih... budu vjerni“. On pri tom misli i na sebe, ali i na sve navjestitelje Božje Riječi. Poziva Korinćane na suzdržanost u sudovima: „ne sudite ništa prije vremena, dok ne dođe Gospodin!“ Kako bismo i mi, poput sv. Pavla, bl. Marije od Isusa i tolikih svetih, bili „službenici Kristovi“, tj. oni koji drugima „poslužuju“ Krista, omogućuju upoznati Krista, valja nam biti vjerni. Sudit će nas dakako On sam, mada nas i ljudi sude i prosuđuju, ali to nije ono najvažnije. No, hoćemo li na Kristovu sudu biti „vagnuti“ kao takvi, tj. da smo bili Njegovi poslužiti, ovisi o našoj vjernosti. Bl. Marija od Isusa, otkako je jednom upoznala Krista i krenula za njim, više ga nije napuštala, dapače okupljala je i druge, posebno svoje susestre oko Njega, koga je izvanredno ljubila. Ona je u jednom pismu svojim „ljubljenim kćerima“ napisala i ovu molitvu: „Ako li ne za sebe, Kralju Svevišnji, za koga li si mi onda dao ova srca? Ah, voljela bih biti prokleta da Te još jedno veliko srce više veliča i ljubi; kraljuj, Sveti Zaručniče! Ili ja umirem!“ (16.X.1882.) Ove riječi pokazuju koliko je njoj bilo stalo do drugih, do njezinih sestara i uopće onih za koje je prikazivala svoj život. Željela je samo da stekne jednu dušu koja bi ljubila svim srcem Gospodina, sama biti odbačena...

O tome da se Njemu i Njegovu vodstvu valja potpunoma prepustiti, govori nam sam Gospodin u Evanđelju. Kad naime čovjek Njega izabere, ne može služiti istodobno i druge gospodare. Isus je tu jasan: „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!“ No, kad ga se jednom izabere i pođe za njim, on nas neće ostaviti, on će se za sve pobrinuti. Zato ne valja biti tjeskobno zabrinut, što ćemo jesti, u što se obući... „Ne budite zabrinuti za život svoj... Pogledajte ptice nebeske... promotrite poljske ljiljane... malovjerni... Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“ Bl. Majka Marija od Isusa piše svojim sestrama: „Prepustite se dobroti našeg Gospodina, zaspite u naručju Providnosti; i uskoro ćete, posred te noći čekanja, čuti povik: 'Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!“ (23.IV.1876.) I još kaže: „Prepustimo Isusu da on sve čini; i ne težimo niti znati, niti preduhitriti, niti pogađati; pouzdajmo se u Ljubav!“ (19.I.1881.)

I mi, braćo i sestre, slijedimo blaženu Majku Mariju od Isusa. U ljubavi prema Gospodinu, u nježnosti i potpunom predanju Bogu u ruke, u služenju bližnjima, u prvotnom traženju nebeskog Kraljevstva i primanju svega – i dobra i zla - od Boga, svjesni da on neće svojih nikada ostaviti, ni u dobru ni u zlu, već da će nas uvijek voditi. „Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi“, kaže psalmista (Ps 37,5). Tako neka bude i naš izbor pred životom. Amen.

 

Twitter