Homilija na vazmenom bdjenju 31.3.2018. Ispis E-mail
Subota, 31 Ožujak 2018 23:01
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na vazmenom bdjenju

Sisačka katedrala, 31. ožujka 2018.


Dragi krštenici, kumovi, rodbina i prijatelji, draga braćo i sestre!

Ove svete noći događa se veliko i lijepo otajstvo: slavimo Kristovo uskrsnuće i ujedno sveto krštenje i sakramente uvođenja u vjeru primaju naši novokrštenici, kojima već sada čestitam. Čestitam na odluci da uđu u Crkvu Kristovu, čestitam na hodu za Isusom koji će noćas dobiti svoj pečat u primanju sakramenata krštenja, potvrde i svete Pričesti.

Kao što su Židovi prešli iz egipatskog ropstva u obećanu zemlju slobode, tako i mi po krštenju prelazimo iz tame u svjetlo. To svjetlo je sam Gospodin Isus Krist. On nas obasjava, on rasvjetljuje ovu svetu noć, kako smo to na početku večerašnje službe Božje doživjeli u službi svjetla. Krist koji je uskrsnuo daje i nama novi život.

O tome govori osobito Poslanica svetoga Pavla apostola Rimljanima (Rim 6, 3-11). On kaže: „Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću.“

Uranjanje ili polijevanje krsnom vodom potapa odnosno odnosi grešnog čovjeka, tamu iz našeg srca, mrak iz naše duše. A Duh Sveti koji se daje u tom znaku ispunja naše srce svojom božanskom ljubavlju, snagom da činimo dobro, vjernošću i ustrajnošću u hodu s Isusom.

Smatrajte sebe od sada mrtvima grijehu, a živima Bogu!“ i ja vam, dragi krštenici, to sada poručujem.

Preporođenje i prosvjetljenje koje se događa u našim krštenicima, draga braćo i sestre koji smo već kršteni, dogodilo se u svima nama. Mi to ove svete noći želimo obnoviti, uz njih ćemo bolje doživjeti svoju milost vjere koju smo i mi dobili kada smo se krstili.

Zanimljiv je opis Kristova uskrsnuća, kako ga opisuje evanđelista Marko (Mk 16, 1-7). Žene, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma, pošle su nakon što je prošla subota, prvog dana u tjednu u ranu zoru, na Isusov grob. Pitale su se tko će im maknuti grobni kamen, a kada su stigle našle su da je taj kamen već bio otkotrljan.

Mogli bismo se pitati: koji je to kamen koji nama treba pomaknuti da nas dovede Isusu koji je uskrsnuo? Možda su to naše predrasude, naše racionalne promišljenosti, naša neosjetljivost za patnje drugih… Što to treba otkotrljati s naših srdaca, što ih pritište i skriva nam Isusa? No, ta je prepreka sama bila uklonjena, žene se nisu morale mučiti da pomaknu ogroman kamen, ali morale su doći i tražiti Isusa…

A onda iznenađenje: vide anđela i uplaše se. Veoma je lijepa poruka anđelova. Prvo im kaže: „Ne plašite se!“

Koliko i mi nosimo strahova u svojoj duši, ono što nas može udaljiti od Boga! No poruka uskrsnuća je: „Ne bojte se!“ Papa Franjo osobito jako ističe tu anđelovu riječ, koju je i sam Gospodin Isus, kad se objavio ženama i apostolima ponavljao: „Ne bojte se!“ Doista, nije potrebno bojati se Isusa, potrebno je bojati se zla, đavla, grijeha. Isus spašava, on donosi život. On je prijatelj.

I drugo, anđeo govori kako nije u grobu Isus, koga žene traže, te im kaže: „Idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju, ondje ćete ga vidjeti.“ Galileja je – lijepo tumači papa Franjo – „mjesto prvog poziva, gdje je sve počelo. Treba se vraćati tamo, vraćati se na mjesto prvog poziva. Isus je polazio obalom jezera, dok su ribari popravljali mreže. Pozvao ih je, oni su ostavili sve i slijedili ga. Vraćati se u Galileju znači tumačiti sve polazeći od križa i pobjede, bez straha, 'ne bojte se'. Ponovno ptomotriti sve – propovijedanje, čudesa, novu zajednicu, oduševljenje i bježanje, do izdaje – sve ponovno promotriti počevši od kraja, koji je novi početak, od tog najvišeg čina ljubavi.

I za svakog od nas postoji 'Galileja' u početku hoda s Isusom. 'Poći u Galileju' znači nešto lijepo, znači za nas ponovno otkriti naše krštenje kao živi izvor, crpsti novu snagu na korijenu naše vjere i našega kršćanskog iskustva. Vratiti se u Galileju znači prije svega vratiti se tamo, onome mjestu žara gdje me Božja milost dotaknula na početku putovanja. Upravo tom iskrom mogu zapaliti vatru za danas, za svaki dan i donositi toplinu i svjetlo svojoj braći i sestrama. S te se iskre užiže ponizna radost, radost koja ne stavlja sol na ranu boli i očaja, već dobra i blaga radost.

U kršćanskom životu nakon krštenja postoji još jedna 'Galileja', više egzistencijalna 'Galileja', iskustvo osobnog susreta s Isusom Kristom, koji me pozvao da ga slijedim i da sudjelujem na njegovu poslanju. U tome smislu, vraćati se u Galileju znači čuvati u srcu živo sjećanje na taj poziv, kad je Isus prošao mojim putem, milo me pogledao, pitao me da ga slijedim; vratiti se u Galileju znači obnoviti sjećanje na taj trenutak kad su nam se pogledi sreli, trenutak kada mi je dao osjetiti da me ljubi.

Danas, u ovoj noći, svaki od nas može se zapitati: Koja je moja Galileja? Riječ je o sjećanju, mislima se vraćati u prošlost. Gdje je moja Galileja? Sjećaš li se? Jesi li zaboravio? Traži je i naći ćeš je. Ondje te čeka Gospodin. Išao sam putovima i stazama na kojima sam je zaboravio. Gospodine, pomozi mi: reci mi što je moja Galileja; znaš, želim se vratiti tamo da te susretnem i pustim da me ti zagrliš svojim milosrđem. Ne bojte se, ne bojte se, vratite se u Galileju! Evanđelje je jasno: trebamo se vraćati tamo, da bismo vidjeli uskrsnulog Isusa i postali svjedoci njegova uskrsnuća. To nije vraćanje unatrag, nije nostalgija. To je povratak prvoj ljubavi, da bismo primili vatru koju je Isus zapalio u svijetu i donijeli je svima, do nakraj zemlje. Vraćati se u Galileju bez straha. 'Galileja poganska': horizont Uskrsloga, horizont Crkve; intenzivan želja za susretom… Krenimo na put!“ (Papa Franjo, Božja muka – nada za tebe, KS, Zagreb 2018, 116-118)

Galileja je u Bibliji i simbol plodnosti jer je to kraj koji, za razliku od Judeje i drugih krajeva Isusove domovine, obiluje vodom pa tu se sve cvate. Zato se kaže i „cvjetna Galileja“. Želim vam svima, draga braćo i sestre, a posebno vama, dragi novokrštenici, da nam ova sveta noć bude naša Galileja gdje ćemo susresti Gospodina koji je uskrsnuo. On je s nama da nam život učini plodnijim, bogatijim, ljepšim. On je naš prijatelj koji je sve učinio upravo radi nas: i došao je na svijet kao čovjek, rodivši se od Djevice Marije, propovijedao je Božje kraljevstvo, bio nevin osuđen, raspet na križ i umro, te ove svete noći slavno uskrsnuo – da nama daruje spasenje i vječno uskrsnuće. Taj život nije tek naša budućnost, to je naša sadašnjost! Mi smo mu noćas zahvalni, što noć u nama pretvara u svjetlo, što on dolazi da nas prosvjetli.

Vama, dragi katekumeni, želim da doista i budete ono što ove noći postajete: kršćani. „Ili jesi ili nisi!“, govorio je naš bl. Alojzije.

Neka je svet ovaj dan i ova noć u našim srcima! Sretno vam uskrsnuće Kristovo! Neka to bude i naše uskrsnuće. Amen.

 

Twitter