Homilija na Duhove u katedrali Ispis E-mail
Nedjelja, 20 Svibanj 2018 12:45
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Pedesetnicu

Sisačka katedrala, 20. svibnja 2018.


Dragi krizmanici, dragi roditelji, braća i sestre, djedovi i bake, dragi kumovi naših krizmanika, dragim svećenici, braćo i sestre u vjeri!

Danas je veliki blagdan, a u našoj katedrali - dvostruki: jer slavimo blagdan silaska Duha Svetoga na apostole, time slavimo rođendan Crkve, te ujedno svetu Potvrdu, koja je dolazak Duha Svetoga našim krizmanicima. Radost je to i razlog velike zahvalnosti.

U našoj Sisačkoj biskupiji ova godina je proglašena Godinom bl. Alojzija Stepinca. To je stoga što je u listopadu ove godine 20 godina od proglašenja Alojzija Stepinca blaženim, a prije 12 dana bio je i njegov 120.rođendan, što smo mi proslavili podizanjem i blagoslovom spomenika njemu u čast ispred naše katedrale.

Alojzije Stepinac bio je zagrebački nadbiskup i kardinal, postao je biskup prije Drugog svjetskog rata 1934., a nadbiskup 1937., te upravljao Crkvom u teško vrijeme rata, kada se protivio zločinima i spašavao sve ljude u nevolji bez obzira na vjeru i naciju, da bi ga poslije rata 1946. Komunisti, jer se nije pokorio njihovoj želji da odcijepi Katoličku crkvu od Rima, osudili i bacili u tamnicu gdje su ga mučili i trovali te u kućni pritvor u župni stan u rodnom Krašiću gdje je 10. veljače 1960. umro.

Na kipu pred katedralom umjetnik Tomislav Kršnjavi prikazao je nadbiskupa Stepinca s križem jer je on mnogo trpio, bio progonjen i mučen te je i život dao za svoje vjernike i za slobodu Crkve. A uz njega kipar je stavio i dvoje djece da označi Blaženikovu veliku ulogu u spašavanju ratne siročadi, i to baš u ovom našem Sisku gdje su došle tisuće takve djece za koje se Crkva brinula, preko Karitasa, pa u samostanu časnih sestara, te u domovima tolikih naših sugrađana kojima je to na čast jer su u teškim uvjetima udomili i spasili djecu koja su ostala bez roditelja i bez uvjeta za život.

On je još u jednome velik, a to je njegovo domoljublje. On je rekao: „U ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se ni od koga natkriliti.“ Doista, čovjek Božji, svaki vjernik pozvan je na troje:

Ljubav prema Bogu, ljubav prema svakom čovjeku i ljubav prema Domovini.

Svoju ljubav prema Bogu mi pokazujemo u molitvi i u slavlju nedjeljne svete mise. Stoga vas potičem, dragi krizmanici, ne propuštajte svakodnevnu molitvu i ne budite ni jedne nedjelje bez svete mise!

Svoju ljubav prema bližnjima pokazujemo poštovanjem i pomaganjem osobito onih koji su u potrebi, koji trebaju našu blizinu i našu potporu.

Jučer je, dragi krizmanici, braćo i sestre, bio Hod za život, koji mi katolici podupiremo jer naši državljani želi reći da su za život a protiv smrti! No, neka šaka mrzitelja života su tzv. prosvjednici koji na žalost u našim medijima dobivaju jednaki prostor kao i tisuće naših vjernika koji su za život. Koja je to nepravda! Da mediji promiču smrt, da se bore protiv života! A naša Hrvatska biološki propada, nestaje… Čudna je to logika! Ja bih to nazvao đavolskim djelom jer đavla je sam Gospodin Isus nazvao „ocem laži i ubojicom ljudi od početka“!

Nadalje, svoju ljubav prema Domovini pokazujemo svojim marljivim radom, učenjem, poštivanjem hrvatskih branitelja koji su za Domovinu poginuli i ostali invalidi, poštovanjem prava svakoga, osobito demokratskog prava na izbor. Zato, ako volite domovinu, dragi roditelji i kumovi, potpišite peticiju za promjenu izbornog zakona da svi mogu sudjelovati u upravljanju našom Domovinom a ne samo političke elite koje manipuliraju izbornim sustavom i neprestano se izmjenjuju, ali samo za vlastitu korist, dok narod propada! Voljeti svoj narod znači izboriti se za njegovo dobro. Da nije bilo branitelja u Domovinskom ratu, danas naše domovine ne bi bilo. Potrebno je nekada preuzeti odgovornost i za teške odluke i za opasno djelovanje… za Domovinu se moramo moliti i žrtvovati.

Najviše ćemo pomoći sebi i bližnjima i našoj Domovini ako budemo čestiti i dobri kršćani, dragi krizmanici! Na to nas potiče bl. Alojzije Stepinac koji svima preporučuje: “Svaki dan molite se Duhu Svetomu, jer samo u Duhu Posvetitelju ostvaruje se svetost!”

Molitva za sedam darova Duha Svetoga bl. A. Stepinca:

„Duše Sveti Tješitelju, dođi u moje srce sa svojom milošću i svetom ljubavlju i daj mi dar mudrosti; da sa slašću razmatram Božje istine i da mi Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.

Daj mi dar razuma; da što dublje zaronim duhom svojim u otajstvo svete vjere koliko je to u ovozemaljskom vremenu moguće.

Daj mi dar savjeta; da se uklanjam zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi da uvijek prigrlim što je više na slavu Božju i naše spasenje.

Daj mi dar jakosti; da osobitom odlučnošću svladam sve napasti i ostale zapreke u duhovnom životu.

Daj mi dar znanja; da pravo spoznam što i kako treba vjerovati i da ne bih zastranio u duhovnom životu.

Daj mi dar pobožnosti; da Bogu, svetima i službenicima Crkve dužno štovanje i čast iskazujem, a nevoljnima za ljubav Božju u pomoć pritječem.

Daj mi dar straha Božjega; da se čuvam grijeha, bojeći se uvrijediti Boga iz sinovskog poštovanja prema Božjem Veličanstvu.“

Tako nas uči bl. Alojzije. I zato, dragi krizmanici, molite se Duhu Svetomu koga danas primate u svetoj Potvrdi.

Duh je Sveti sišao na apostole u znaku vatre. I to je razlika između slabog i dobrog kršćanina: slabi je kršćanin mlakonja, ne zna što hoće i svoju vjeru živi samo od blagdana do blagdana. Dobar kršćanin naprotiv je čovjek vatrene vjere, vjere koju je zapalio oganj Duha Svetoga. Ako smo krenuli putem vjere, dopustimo da nas vodi Duh Sveti, ta vatra ljubavi, on neka neprestano jača žar vjere i ljubavi u našem srcu…

Mudro je biti Božji, makar ti se svi rugali… ali tu svijest ti može dati samo Duh Sveti.

Razumno je ići putem vjere… no nerazumni ljudi to ne razumiju.

Savjet Duha Svetoga treba uvijek slušati… da bismo mogli i mi druge savjetovati na dobro.

Jakost Duha Svetoga nije u mišićima nego duhovna snaga da izdržimo kad je teško i da ustrajemo u dobru kada to traži žrtvu…

Znanje najveće je poznavanje Isusa Krista… On nas sve vodi pravim putem. Sve je ostalo nebitno i treba služiti jedino njemu.

Pobožnost je potrebna… jer smo inače bez pravog životnog smisla.

Strah Božji je dar Duha zato što nas čini sposobnima da sa strahopoštovanjem ljubimo Boga i ono što je Božje, da nam je stalo do Boga, Crkve, da nam je nedjelja sveta a čovjek hram Božji koji treba poštivati i voljeti Božjom ljubavlju. Amen.

 

Twitter