Homilija u Hrvatskom Židanu 1.7.2018. Ispis E-mail
Nedjelja, 01 Srpanj 2018 18:47
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija u Hrvatskom Židanu, 1. srpnja 2018.

 

Poštovani i dragi prijatelji,

Braćo i sestre po vjeri i po hrvatskome rodu!

  1. Zahvaljujem na pozivu gospodinu župniku Štefanu Duboviću i načelniku gospodinu Štefanu Krizmaniću te pozdavljam sve Hrvate, Nijemce i Mađare na ovom hodočašću „Peruškoj Mariji“!

Liebe Brüder und Schwester, wir alle sind eine heilige katolische und apostolische Kirche! Ich bih froh mit euch allen diese hl. Messe zu zelebrieren…

Kedves testvéreim, mindannyian a Szent Katolikus és Apostoli Egyház vagyunk! Örülök, hogy együtt ünnepeljük ezt a szentet: horvátok, magyarok és németek.

Dragi župnik /plebanoš župe svetog Ivana Krstitelja u Hrvatskom Židanu g. Štefan Dumović, dr. Anton Kolić, župnik u miru, poštovani načelnik mjesne hrvatske samouprave u Židanu g. Štefan Krizmanić, dragi hodočasnici gradišćanski Hrvati u Mađarskoj, Mađari i Nijemci na trojezičnom hodočašću „Peruške Marije“, draga braćo i sestre, sve vas iskreno i rado pozdravljam!

Zahvaljujem na pozivu da ove godine ovo hodočašće budem s vama! To mi je čast i radost jer nas vežu duboke povijesne veze: Hrvatska i Mađarska bile su dugi niz stoljeća u jednoj državi, od 1102. godine, a onda od 1517. godine i u Austrougarskoj, a naš narod je osobito pred navalom Turaka morao tražiti sklonište u Mađarskoj i Austriji te je na ovom području nastalo Gradišće /Burgenland u kojem žive već pet stoljeća Hrvati zajedno s Mađarima i Nijemcima.

 

  1. B.D. Marija imala je i ima veliku ulogu u našoj prošlosti kao i danas u našoj sadašnjosti. Ovdje u Horvatzsidany se časti od 1866. godine kao onu koja je spasila trogodišnjega sina grofa Berchtolda Lipota, te se od tada časti ovdje kao zaštitnica i pomoćnica kršćana. U našem hrvatskom narodu nju se časti osobitim imenima – ona je: Majka, Kraljica, Odvjetnica, Zagovornica, Ures … Mariju vidimo u evanđelju kako je posjetila svoju rođakinju Elizabetu, ona je htjela biti njoj na pomoć pri porodu. Ona je bila na pomoć i siromašnim mladencima u Kani Galilejskoj. Tako i danas Marija svojim zagovorom i pomoću prati sve nas koji se njoj utječemo, u našim potrebama… Posebno se molimo za djecu i mlade, oni su danas posebno ugroženi, za njih se bore mnoge pervezne moderne ideologije, njih žele indoktrinirati i iskoristiti mnogi za vlastite interese, a mi vjernici želimo im pomoći da se izgrade u prave ljude, u zrele kršćane koji će biti sposobni oduprijeti se svim zamkama zloga koji vreba na njih i na njihovu sreću, a to znači i na njihovu i našu budućnost.

Blaženu Djevicu Mariju štuju i Nijemci i Mađari, ali iznad svega Hrvati… Mi ju zovemo: „Kinč osebujni slavnoga Orsaga horvatskoga“ (Petar Berke, molitvenik iz M. Bistrice, 1765.) /“Decus singularis Croatiae“ (Zagreb, Kamenita vrata); „Mundi melioris origo – početak boljega svijeta“ (Trški vrh /Krapina); „Advocata Croatiae, fidelissima Mater“ (Remete, Zagreb); „Regina Croatiae – Kraljica Hrvata“ /dok Austria za Mariju ima najčešći naziv „Magna Mater Austriae“ (Velika Majka Austrije – tu se Mariju nazva i Majkom Slavenskih naroda), a Mađarska ju naziva „Patrona Hungariae“ (Zaštitnica Mađarske)… To je veoma zanimljivo jer – uz sve druge nazive – samo Hrvati zovu Mariju i svojom Kraljicom. Možda zato što su i Austrijanci i Mađari imali svoje narodne vladare, careve i carice, kraljeve i kraljice, a Hrvati to čak 800 godina nisu imali, pa su Mariju izabrali i zvali svojom Kraljicom – dakako priznajući kraljevu vlast i iz Budima i Beča, ali su na poseban način znali da je ona koja njima upravlja i koja ih vodi do pravoga i jedinoga kralja Krista Gospodina – Marija, naša nebeska majka i kraljica!

  1. Sveti Kvirin nas također povezuje. Ja dolazim iz Siska, gdje je krajem 3. i početkom 4. stoljeća kao biskup djelovao sveti Kvirin. Ovdje, točnije u Sabariji – današnjem gradu Szombathelyiju – on je podnio mučeništvo. Njemu ćemo posvetiti danas i jedan pil /kip koji će i svima vama biti poticaj da se utječete tom svetom biskupu i mučeniku u zagovor u svojim potrebama. Sveti mučenici nas uče da se ne bojimo hrabro ispovijedati svoju vjeru. Kroz povijest našega naroda bilo je mnogo mučenika, čak toliko da bi se i sav naš narod mogao nazvati mučeničkim. Kada su u 16. stoljeću došli Hrvati ovamo u Mađarsku, a preselio ih je u ove krajeve oko Kisega barun Nikola Jurišić, branitelj Kisega koji je i umro ovdje, bilo je i to svojevrsno mučeništvo jer su morali bježati pred Turcima koji su napadali i pustošili našu Domovinu Hrvatsku. Zanimljivo je da je u ova sela barun Jurišić doselio Hrvate s područja između rijeke Kupe i rijeke Une, što je upravo dio naše Sisačke biskupije odakle vam ja dolazim. Poznato mi je kako je tada hrvatski barun Nikola Jurišić (1490.-1545.), branitelj Kisega, naselio oko 150 tisuća Hrvata u ove krajeve, u 200 praznih sela, u Mađarskoj. Tako je upravo to područje s kojega su vaši stari došli u Mađarsku ono koje je štovalo svetoga Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika (+308.) … Njegovo je biskupsko služenje bilo slavno, a kad je bio uhvaćen i osuđen na smrt zbog svoje vjere u Krista, rekao je: "Sad tek u pravom smislu izvršavam svoju svećeničku službu, kad ću samoga sebe prinijeti za žrtvu Bogu." On se dakle sam Bogu prinio, što znači da je prihvatio mučeništvo kao slobodno darovanu žrtvu samoga sebe Bogu. On je naš zaštitnik, naš patron, pa ga molimo da nas zagovara kod Boga, da izmoli svima nama jaku vjeru, da nam pomogne svojim zagovorom i primjerom da i mi nosimo hrabro svoj križ i prihvaćamo život s poteškoćama i križevima znajući da tako i mi idemo putem spasenja i vječnog života. On nas uči da i mi dragovoljno prihvaćamo trpljenje koje nas pohodi, posebno kada moramo trpjeti zbog svoje vjere.

 

  1. Rado danas ovdje pozdravljam također predstavnike oružanih snaga i raznih kulturnih društava koji ove nedjelje hodočastite „Peruškoj Mariji“. Danas, prve nedjelje u srpnju /juniju na hodočašće u Hrvatski Židan /Horvatzsidany tradicionalno dolaze vatrogasci /ognjobranci, dimnjačari, vojnici – predstavnici oružanih snaga, policija te kulturna društva. Sve su to potrebne službe i zajednice bez kojih ne može društvo živjeti. Kao u jednoj obitelji: jedan radi jedno, drugi drugo, a svi zajedno u slozi trebaju se međusobno pomagati. Po svetom Pavlu svi smo mi jedno Tijelo, pa kao što u tijelu postoje i ruke i noge, i glava i srce, i ovi i oni dijelovi, i ne mogu svi sve, ali svi su važni i svi trebaju činiti ono što oni znaju i mogu pa će i čitavo tijelo biti zdravo i dobro funkcionirati. Tako i Crkva: u njoj su  papa, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice, očevi i majke, mladi i djeca, starci i starice... I svi trebamo jedni druge, svi smo jedna velika obitelj. Molimo se, braćo i sestre, za naše obitelji. Đavao želi uništiti obitelj, sve čini da se obitelj razori, da se obezvrijedi i da tako nema prirodnog temelja čovjekova života. A đavao je „ubojica ljudi“, tako ga je Isus nazvao. On želi uništiti, a mi smo pozvani s Kristom graditi. Boriti se za obitelj, boriti se za njezino dostojanstvo… Kardinal Robert Sarah napisao je kako je posljednji boj koji je đavao zapodjenuo protiv ljudi udar upravo na obitelj. I doista, kad gledamo što se događa danas na području shvaćanja čovjeka, koga je Bog stvorio i zamislio kao muškarca i žene, a što danas moderne ideologije žele uništiti i dovode u pitanje čak toliko da bi se trebalo dati na volju svakome da sam izabere kojega je roda, pa kad zatim gledamo koliko se snažno podiže neprijateljstvo protiv života od njegova začeća i kako se želi prikazati ubijanje nerođene djece kao neka najviša sloboda koju su dostigli moderni ljudi, tada stvarno moramo zaključiti da je to đavolsko djelo koje želi uništiti obitelj, to prvo ognjište i svetište u kojem se rađa i odgaja čovjek.
  2. U susretu Marije i rođakinje Elizabete vidimo dvije trudne majke. Majke koje nose život, svoju djecu: Isusa i Ivana Krstitelja. Trudne majke, djeca koja su začeta i kojima se majke i očevi raduju – to je naša budućnost. Mi smo pozvani poštivati i cijeniti život kao Božji dar i kao najveću svetinju na zemlji. Svaki je čovjek Božje dijete i ima pravo roditi se i biti voljeno dijete, rasti u miru i ljubavi svojih najbližih. A koliko se danas djece ubija još u majčinoj utrobi! Molimo se danas i za to da svako začeto dijete bude rođeno, da donese novu nadu za budućnost svijeta! Bog nas još voli kad se rađaju djeca jer su ona naša budućnost.

 

-         Molimo B. D. Mariju za naše obitelji, za djecu i mlade, za poštivanje svakog čovjeka. Molimo i zagovor svetoga Kvirina za naša društva i sve korisne udruge koje nas čuvaju, koje bdiju nad nama i njeguju kulturu i tako čuvaju naš identitet.

-         Molimo za naš hrvatski narod i u Hrvatskoj i BIH i ovdje u Mađarskoj, da zajedno s mađarskim i njemačkim narodom gradi dobre odnose prijateljstva, poštivanja, zajedništva i mira te tko stvara svoju sretnu budućnost. Neka Božji blagoslov bude nad svima nama, zaštita Marije, naše majke i kraljice te zagovor svetoga Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika! Amen.

 

Twitter