Homilija u Mariji Bistrici 18.8.2018. Ispis E-mail
Subota, 18 Kolovoz 2018 12:08
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na zavjetnom hodočašću vjernika biskupije u Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke

Marija Bistrica ,18. kolovoza 2018.

 

/Čit. iz Zbirke misa BDM, br. 32 i 33: 1. i 2. čit., tj. Izr 8,17-21.34-

35, str. 326 i Dj i,i2-i4;2,i-4, str. 331; Ev Mt 19,16-22 - iz Evanđelistara; Misa BDM duhovne majke i učiteljice, br. 32 - str. 112/

Dragi svećenici i dragi vjernici, hodočasnici iz naše Sisačke biskupije!

Kako je već običaj na proštenju u Mariji Bistrici molimo se Majci Božjoj za sve naše potrebe: najprije se zahvaljujemo za prošlu godinu, od našega prošlog Hodočašća - za sve milosti duše i tijela, za zdravlje nas i svih naših dragih, za naše župe, biskupiju i Domovinu. Ali mi svoje oči upiremo i u budućnost i molimo BD Mariju da moli za nas i zagovara nas pred Bogom i svojim Sinom da nam on udijeli svoj blagoslov...

Na ovom hodočašću zadajemo si temu ili geslo pod kojim ćemo proživjeti i pokušati nešto učiniti u novoj pastoralnoj godini...

 

Prošla je pastoralna godina bila pod znakom bl. Alojzija Stepinca jer se ove godine navršilo 120 godina od njegova rođenja, a 3. listopada bit će 20 godina otkako je proglašen blaženim, upravo ovdje u Mariji Bistrici. Mi smo, Bogu hvala, uspjeli pred sisačkom katedralom podići lijep spomenik našem dragom svetom Blaženiku, a na 20. godišnjicu beatifikacije bit će hodočašće svećenika Zagrebačke metropolije u Stepinčev rodni Krašić. To će biti za nas i formalno zaključenje te Godine, ali i dalje nastavljamo moliti se za njegovo proglašenje svetim i kad se to dogodi, bit će zapravo dosegnut cilj ove naše prošle Godine. Ipak, te se „godine" nastavljaju, kao da se preklapaju i međusobno prožimaju jer bi. Alojziju ćemo se i dalje moliti u zagovor kada ćemo moliti za naše druge nakane.

 

Mi smo osobitu pozornost davali prošlih godina našim obiteljima jer shvaćamo koliko je današnja obitelj u velikim teškoćama te joj je potrebna Božja pomoć. Tako smo bili proglasili Godinu obitelji pa potom Godinu očeva i majki, a to je pratilo inicijativu svetog Oca Pape koji je sazvao dvije biskupske sinode na temu obitelji. Ove jeseni održat će se u Rimu biskupska sinoda o mladima pa sam i ja odlučio da ova naša sljedeća pastoralna godina bude posvećenima mladima.

Godina mladih u Sisačkoj biskupiji imat će na svom početku, točnije 29. rujna jedno hodočašće mladih iz cijele naše biskupije koje će se održati u Gori, a završit će hodočašćem mladih naše biskupije sljedeće godine na 30. međunarodni festival mladih tzv. Mladifest početkom kolovoza u Međugorje.

U ovoj godini mladih koju otvaramo za novu pastoralnu godinu želimo da svaka naša župa dobije od biskupa imenovane mlade koji će biti voditelji zajednice mladih u svojoj župi. To ne znači da se župnik ili kapelan neće i dalje trebati brinuti za okupljanje mladih, jer oni ostaju i dalje najodgovorniji za sav pastoral u svojoj župi, ali ti mladi voditelji će lakše doći do svih mladih, pozvati ih na susrete i druženja, prenijeti im zajednički plan i organizirati njihove aktivnosti. Otprilike pola župa je to već učinilo, a pozivam i druge koji to nisu da jave imena svojih mladih koji su sposobni bili voditelji zajednice mladih u svojoj župi. I tom voditelju župnik treba dati, lijekom ove godine nekoliko puta na kraju nedjeljne mise, priliku da uputi poziv mladima i da ih uputi u događaje i zbivanja za mlade koji slijede u župi, dekanatu, u Biskupiji.

Kada dakle zažive ove godine te zajednice mladih po svim našim župama, željeli bismo da te zajednice nastave aktivno djelovati i nakon što u našoj biskupiji formalno završi Godina mladih. Bit će ne samo nama nego i cijeloj Crkvi na čitavom svijetu zanimljiva biskupska sinoda u Rimu, njezini naglasci i zaključci. Već sada možemo reći da naš Papa Franjo ima veliko povjerenje u mlade i često kaže kako oni ne mogu biti samo pasivni objekt nego da moraju biti aktivni subjekt evangelizacije...

 

Tema biskupske sinode je: MLADI, VJERA I RAZLUČIVANJE ZVANJA. Dakako, u središtu je vjera mladih... koja je zbog raznih čimbenika dovedena danas u pitanje. Možda najviše zbog životnog stila suvremenog čovjeka koji se više povodi za onim „vrijednostima" - što ih je bolje nazvati protuvrijednostima - koje mu podastiru zlonamjerni mediji i javnost negoli da se dade voditi pravim istinskim vrijednostima koje dolaze iz Evanđelja i svjedočanstva svetih.

 

Netko će možda reći da ne treba mladima govoriti o svetosti, ali mislim daje upravo to potrebno: postaviti visoko „ljestvicu" očekivanja za mlade, tj. očekivati od njih puno - jer oni i mogu dati puno. Mladi vole ideale, mladi su spremni na žrtvu za ono što shvate da vrijedi. Npr. u našem Domovinskom ratu upravo su mladi, štono se kaže u trapericama, odlazili u rat da bi branili napadnute dijelove Domovine. I mnogi su poginuli, mnogi ostali ranjeni... no nisu se štedjeli kada su shvatili što se događa jer - mlađi su ljudi željni ostvariti ideale i ne boje se boriti se za njih i ako treba i sama sebe žrtvovati. Mogli bismo reći da su i sveci uglavnom započinjali svoj put s Bogom kao mladi ljudi: sv. Franjo Asiški sv. Klara, sv. Dominik, bl. Alojzije Stepinac...

 

Svećenici naše Biskupije održat će ove jeseni po dekanatima svoje svećeničke sastanke, tzv. korone, na kojima će raspravljati o pastoralu mladih na temelju dviju knjižica: Papa Franjo, „Bog je mlad" te papa Franjo, „Gaudete et exsultate - Radujte se i kličite“ i Kongregacija za nauk vjere „Placuit Deo - Bogu se svidjelo“. Upravo se u apostolskoj pobudnici pape Franje „Gaudete et exsultate“ govori o pozivu na svetost u suvremenom svijetu. Papa tu kaže i ovo: „Volim vidjeti svetost u strpljivome Božjem narodu: u roditeljima koji s neizmjernom ljubavlju podižu djecu, u muškarcima i ženama koji naporno rade kako bi uzdržavali svoje obitelji, u bolesnima, starijim redovnicama koje ne skidaju osmijeh s lice. U njihovoj svakodnevnoj ustrajnosti, kojom iz dana u dan kroče naprijed kroz život, vidim svetost vojujuće Crkve. To je često 'svetost iz susjedstva', svetost onih koji žive u našoj blizini i odraz su Božje prisutnosti, odnosno da upotrijebim drugi izraz, 'srednja klasa svetosti'." (ib.7) Usudi se, dakle, i ti!

 

Mladi su danas zbunjeni jer ne znaju često što je njihov poziv pa lutaju i vrijeme im prolazi a oni niti da se žene ili udaju, niti izabiru put duhovnog, svećeničkog ili redovničkog zvanja. Stoga će i biskupska sinoda na jesen u Rimu razmatrati kako mladi, osnaženi i vodeni vjerom, mogu razlučiti koje je njihovo zvanje, koji je njihov poziv na ovome svijetu.

Papa Franjo u spomenutoj pobudnici kaže i ovo: „Očev naum je Krist i mi u njemu...“ (br.21) „To je snažan poziv za sve nas. I ti moraš shvaćati cjelinu svoga života kao poslanje. Pokušaj to učiniti slušajući Boga u molitvi i prepoznajući znakove koje ti daje. Uvijek pitaj Duha Svetoga što Isus očekuje od tebe u svakom trenutku tvoga života i u svakoj odluci koju moraš donijeti kako bi raspoznao mjesto koje to zauzima u poslanju koje si primio. I dopusti Duhu da oblikuje u tebi ono osobno otajstvo koje može odražavati Isusa Krista u današnjem svijetu.“ (br.23)

To je najvažnije: otkriti Krista i njega slijediti, a način će nam upravo on pokazati.

 

U našoj dijecezi, neka se nadalje organiziraju na razini dekanata križni putovi mladih... Mladi rado na njima sudjeluju, samo treba uzeti u obzir sve uvjete: da dan bude slobodan kad se može okupiti veći broj mladih, da raspored bude većini prihvatljiv i da ne bude put ni prezahtjevan ni prelagan. Važna je molitva i zajedništvo na tim susretima, nije u prvom planu fizička izdržljivost i zahtjevnost.

Pronaći ćemo još mnogo oblika i pokrenuti mnoge inicijative u pastoralnu mladih, a to će biti aktivnosti koje će pokretati voditelji zajednica mladih po župama, naši župnici i kapelani te povjerenik za pastoral mladih naše Sisačke biskupije. Budimo samo otvoreni Duhu Svetome.

 

U današnjem Evanđelju (Mt 19,16-22) čuli smo kako je Isus pozvao mladića koji je „sve (Božje zapovijedi) očuvao“ od djetinjstva, ali koji je želio biti savršen. No nije očekivao da će mu Isus staviti tako velike zahtjeve: „Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima

pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.“ Mladić je u evanđelju otišao žalostan, kaže sv. Matej, i dodaje: „jer imaše velik

imetak“.

Vidite, draga braćo i sestre, u ovoj točki je bitna razlika između ovog mladića i Blažene Djevice Marije: on se nije mogao otrgnuti od svog imetka, od svoga bogatstva, a Marija je - i ne shvaćajući što ju čeka - na riječ Božjeg anđela odgovorila: „Neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1,38). Vidite, tu je poenta - prihvatiti Božju riječ, povjerovati mu da bismo pošli na novi put, usuditi se poći u avanturu s Bogom. Nemoguće je vidjeti sve što taj korak nosi, ali treba ga učiniti s povjerenjem. Tada će i čitav put biti blagoslovljen.

 

Molimo danas BI. Djevicu Mariju da svojim zagovorom pomogne našim mladima, djevojkama i mladićima, da se ne boje poći za njezinim Sinom, Isusom našim Spasiteljem. Sv. papa Ivan Pavao II. govorio je mladima: „Otvorite svoje srce Kristu! Ne bojte se!“ Marija se nije bojala vjerovati Bogu, neka 0na moli za mlade naše Biskupije i naše Domovine da budu hrabri i da se smjelo zapute za Kristom. To ujedno znači da budu sposobni ostaviti sve što nije bitno, sva ona „blaga i bogatstva“ u koja se često posve pogrešno pouzdajemo misleći da su naša sigurnost, ali samo je jedna sigurnost: Krist! Kada čovjek otkrije Krista, radosno ostavlja sve i poput Marije i poput apostola ide za njim...

Knjiga Mudrih izreka (Izr 8,17-21.34-35) govori u Božje ime: „Ja ljubim one koji mene ljube i nalaze me koji me traže. U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. Moj je plod bolji od čista i žežena zlata... ja kročim putem pravde... tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Gospodina.“ Kada nađemo Gospodina, ili bolje: kad on nas nađe, tada nas on obogaćuje boljim i većim blagom od svih blaga ovoga svijeta, jer njega naći znači naći život. Zar nije besciljan i besmislen život ako ga želim sačuvati i uživati samo na ovome svijetu? Zar nije puno dublji smisao života u Bogu a ne u stvarima i stvorenjima, već na ovome svijetu?

Iz Djela apostolskih (Dj 1,12-14:2,1-4) čuli smo izvješće o molitvi apostola za dar Duha Svetoga. I Marija je s njima. I ona s njima i za njih moli. I na dan Pedesetnice silazi Duh, u znaku vjetra i vatre te im daje govor drugih jezika, tj. međusobno razumijevanje i ljubav. Vjetar je tu da pokaže silu Duha Svetoga koji „puše gdje hoće, čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je od Duha.“ (Iv 3,8) Duh je slobodan poput vjetra, s njim se ne može manipulirati. Tako je i s ljubavlju, kako zapisa Đibran: „Ne mislite da možete upravljati putem ljubavi, jer ona, vidi li da ste toga dostojni, upravlja vašim putem.“ A vatra je simbol žara, oduševljenja i gorljivosti. Samo onaj koji gori može i druge zapaliti. Stoga i učenik Kristov mora gorjeti - za njega, za njegovo evanđelje, za kraljevstvo nebesko koje je po njemu došlo na ovaj svijet. Bez vatre Duha Svetoga nismo sposobni biti Kristovi učenici. No, tu vatru ne palimo mi nego on, samo mu to mi trebamo dopustiti. A onda govor ljubavi koji nadilazi sve jezike jer su svi jezici u njemu i svi se ljudi razumiju, govorili bilo kojim jezikom, govore li jezikom ljubavi. Sveti Pavao lijepo napisa: „Kad bih govorio sve jezike, ljudske i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi i cimbal što zveči." (1 Kor 13,1)

Molimo, braćo i sestre, Presvetu Bogorodicu za dar Duha Svetoga našim mladim, najmlađim i malo zrelijim članovima zajednice Crkve, naših župnih zajednica, naše Biskupije, naše Domovine i čitave Crkve Katoličke, da ih zahvati sila Duha Svetoga, da im svojom vatrom Duh ražali srca te radosno otkriju Spasitelja i podu za njim bez računa, poput Marije, spremni činiti volju Božju, govoreći s njom: „Neka mi bude po tvojoj riječi". Amen.

 

Twitter