Homilija na Dan kršćanski pokreta, zajednica i udruga 25.11.2018. Ispis
Ponedjeljak, 26 Studeni 2018 09:00
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Dan kršćanski pokreta, zajednica i udruga

Sisačka katedrala, 25. studenoga 2018.

 

Braćo i sestre, članovi kršćanskih pokreta, zajednica i udruga s područja Sisačke biskupije, poštovani povjereniče preč. Krešimire Buliću, preč.  Andrija Vrane!

Ovogodišnji Dan naših pokreta, zajednica i udruga održava se na temu „Doprinos pokreta pastoralu Crkve“. Danas je i blagdan Krista Kralja svega stvorenoga, lijepa prigoda da razmišljamo upravo o našoj zadaći koju nam je naš Kralj, Krist Gospodin, dodijelio kada nas je pozvao da u njegovoj Crkvi budemo nositelji onih aktivnosti koje predstavlja karizmu našeg pokreta, zajednice ili udruge.

Možemo reći kako imamo nekoliko različitih razina na kojima se pokreti, zajednice i udruge uključuju u pastoralno djelovanje Crkve. Tako su npr. posebno kod nas prisutne molitvene zajednice, kao što su: Marijina legija, Klanjatelji Krvi Kristove, Schönstadski pokret… Zatim imamo evangelizacijske zajednice, kao što su: Kursiljo, Mir i dobro, Fokolari, Neokatekumenski put… Imamo i posebno poslanje svake vjerničke udruge, kao npr. Hrvatska zajednica bračnih susreta, Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika, Hrvatsko katoličko liječničko društvo, a onda su tu i zajednice koje okupljaju strukovne skupine na karitativnoj osnovi: Betlehem, Cenacolo, 40 dana za život, a tu se ističe i Vjera i svjetlo koja okuplja osobe s invaliditetom. Sve je to naše bogatstvo. I premda svi nemamo istu karizmu, niti nam je moguće da svi sve čine, ipak su osobite karizme poticaj i svima drugima, dapače čitavoj Crkvi da svi vjernici idu putem kojim hode i članovi crkvenih pokreta, zajednica i udruga. Naime, ne može biti nitko vjernik a da se ne moli, premda su molitvene zajednice preuzele dužnost da predvode tu djelatnost u Crkvi. Također i evangelizacijski djelovati trebaju svi članovi Crkve, jer to je ta misijska zadaća, naviještati Radosnu vijest svime, što je zadaća svakog kršćanina. I Caritas, tj. ljubav prema bližnjima, treba biti sastavnica života i rada svakog vjernika.

Mogli bismo tako reći i da su svi naši pokreti i zajednice u Crkvi kao kvasac koji treba potaknuti sve da čitava Crkva ne zaboravi svoje temeljno poslanje i razvija sve sastavnice svoga poziva.

Zato je danas prilika da kao biskup zahvalim svima vama koji se trudite da u vašim zajednicama, pokretima i udrugama živite svoju vjeru i produbljujete svoje kršćansko poslanje. Vi time dajete dragocjeni doprinos pastoralnom djelovanju Crkve, tj. naviještanju vjere i životu po vjeri.

Volio bih ipak reći i neke sugestije koje bi, mislim, dobro došle svima koji ste članovi bilo koje zajednice. Svi su ti pokreti i zajednice nastali zbog potrebe da se vjera svjedoči i živi i osobno, a ne samo kao dio velike često anonimne crkvene zajednice. To je dobro jer svatko od nas je osobno pozvan biti vjernik i aktivirati se u manjim zajednicama koje se mogu razvijati i djelovati unutar župe, biskupije, Crkve. Tako govorimo o tome da je župa zajednica zajednicâ. No, da bi čitava župa, pa i šire, biskupija, mogla skladno djelovati potrebno je uskladiti sve te zajednice koje postoje unutar veće zajednice, a ne da svatko vuče na svoju stranu te se može izgubiti ona prvotna pripadnost, a to je da smo mi prvo članovi Crkve Katoličke, a onda i ove ili one zajednice.

Nadalje, u nekim – osobito početnim, obraćeničkim - iskustvima pojedinci mogu toliko biti poneseni aktivnošću te svoje male zajednice da zaborave i svoje temeljne obveze i zanemare npr. svoje obiteljske ili profesionalne odgovornosti. Ako je netko otac ili majka, ne može biti na molitvi cijelu noć, i to često, svaki dan ili svaki tjedan, jer kršćanska se svijest pokazuje upravo u tome da se ne bježi od svojih obiteljskih odnosa nego se oni žive s još većom ljubavlju. Kad bi se npr. jedan bračni drug ili djeca osjetila zanemarena mojim sudjelovanjem u molitvi ili nekom drugom djelu pokreta ili zajednice kojoj pripadam, tada se moram upitati, je li to pravi put koji Bog od mene želi.

Blagdan Krista Kralja stavlja pred nas Riječ Božju koja nas izgrađuje.

Odlomak iz Knjige proroka Daniela (Dn 7, 13-14) donosi nam proroštvo kako će Sinu čovječjem vječni Bog predati „vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna, nikada proći neće; i kraljevstvo njegovo vječno, nikada propasti neće.“

To je govor o Kristu, Sinu Božjemu koji je postao i Sinom čovječjim, čije je kraljevstvo vječno. Doista, mnoga su zemaljska carstva i kraljevstva, mnogi vladari i zemaljski gospodari imali veliku moć, ali nisu trajali vječno. Samo je Kristovo kraljevstvo vječno jer je on nebeski Kralj.

tome govori danas Evanđelje po Ivanu (Iv 18, 33b-37), u kojem Isus pred Pilatom govori: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.«

U ovom odlomku je važno vidjeti kako je Kristovo kraljevstvo različito od zemaljskih kraljevstava. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. On je sam rekao: „Znate da vladari narodima svojim gospoduju i velikaši njihovi drže ih pod vlašću (Mt 20,25). Među braćom neće biti tako (usp. Mt 20,26a). I tko hoće da među vama bude najveći neka vam bude poslužitelj (Mt 20,26b) … 

Kad promatramo vladare ovog svijeta, kraljeve i careve, oni nose zlatne krune na glavi. Krist je međutim bio okrunjen trnovom krunom! On, premda vođa i učitelj, prao je noge svojim apostolima. On, koji je jedini pravi i vječni kralj, „nije došao da bude služen nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (Mk 10,45)

Isusovo je prijestolje njegov križ; on nema skupocjenih haljina, s njega su na križu svukli njegovo odijelo; on nema žezla u ruci, njemu su rimski vojnici stavili trstiku u ruke i udarali ga izrugujući ga: „Zdravo, kralju židovski!“

Na njegov je križ Pilat dao napisao: „Isus iz Nazareta - Kralj židovski“. Premda je ta optužnica bila neistinita, jer Pilat ga je krivo osudio kao nekoga tko je rušio cara da bi sa preuzeo židovsko kraljevstvo, taj natpis na njegovu križu stoji do danas, u kraticama: INRI – Iesus Nazarenus Rex Iudeorum, i zapravo kaže istinu: Isus iz Nazareta jest kralj novog Izraela, Crkve koja okuplja sve narode, plemena i jezike, one koji njega slijede kao svoga učitelja i Spasitelja.

Bl. Alojzije Stepinac na blagdan Krista Kralja 1941.u zagrebačkoj je katedrali poručio: Više nego ikada potrebni su danas čovječanstvu heroji Kristove ljubavi, da sagrade što je porušeno u ljudskim dušama; da izliječe, što je bolesno; da zaviju, što je ranjeno; da svežu, što je slomljeno; da utješe što je žalosno; da obrišu suze onima, što plaču. A tih je mnogo, neizmjerno mnogo danas po čitavom svijetu.

Budite vi glasnici te divne kršćanske ljubavi. Ona će vam biti najbolje svjedočanstvo pred Bogom, najbolja legitimacija pred svakim pravim čovjekom, najbolji radni program ne samo za ovu godinu, nego i za čitav život."

A na isti ovaj blagdan 1942.grmio je riječima: „Mi tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci imadu jednako pravo da govore: »Oče naš koji jesi na nebesima! « (Mt 6,9). A ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati? Svi narodi bez razlike kako se zvali imadu jednaku dužnost, da se udaraju u prsa i da govore: »I otpusti nam duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima našim!« (Mt 6,12)… Zato je Katolička Crkva uvijek osuđivala, a i danas osuđuje svaku nepravdu i nasilje, koje se počinja u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija. Ne može se istrijebiti s lica zemlje inteligencija jer to možda prija radničkoj klasi, kao što je učio i učinio boljševizam. Ne može se istrijebiti s lica zemlje Cigane ili Židove, jer ih se smatra inferiornom rasom. Ako se budu na laku ruku primjenjivali principi rasnih teorija, koje nemaju temelja, da li uopće postoji za bilo koji narod još kakva sigurnost na zemlji?...

Neka si budu svi svjesni svoga dostojanstva čovjeka! Neka si budu svjesni svoga kraljevskog poziva djeteta Božjega napose danas, kad slavimo blagdan Krista Kralja, Kralja vjekova, Kralja naroda, ali nadasve Kralja neumrlih ljudskih duša, kojemu slava i čast u vijeke. Amen.“