Homilija na spomendanu Drinskih mučenica 15.12.2018. Ispis
Subota, 15 Prosinac 2018 09:28
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na spomendanu Drinskih mučenica

Sisačka katedrala, 15. prosinca 2018.

 

Časne sestre Kćeri Božje ljubavi, koje su došle u Sarajevo na poziv nadbiskupa Stadlera, otvorile su 1911. godine na Palama samostan „Marijin dom”. Tu su održavale nastavu osnovne škole i pomagale susjedima bez obzira na vjeru i narodnost te se ta kuća, prvotno namijenjena za odmor bolesnih i starijih sestara, prozvala „gostinjcem siromaha“. Ratne 1941. godine, u samostanu na Palama bile su: predstojnica č. s. Jula Ivanišević, Hrvatica, č. s. Berchmana Leidenix, Austrijanka, č. s. Krizina Bojanc, Slovenka, č.  s. Antonija Fabjan, Slovenka, i č. s. Bernadeta Banja, Hrvatica mađarskog porijekla.

Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili „Marijin dom”, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženim.

Dana 24. rujna 2011. bila je u Sarajevu beatifikacija Drinskih mučenica u olimpijskoj dvorani Zetra. Beatifikaciju je predvodio papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca kardinal Angelo Amato.

U prigodnoj je propovijedi kardinal Amato istaknuo, da je mučeništvo pet redovnica Družbe Kćeri Božje ljubavi "tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu Bosne i Hercegovine... Njihova pobjeda ima značenje mučenika prvih stoljeća, kada su poganski idoli zahtijevali nevine žrtve za nastavak njihovog prolaznog i nesigurnog postojanja. Tragedija njihovog ubojstva se dogodila za vrijeme nasilnog civilnog rata 1941-1945. godine", rekao je kardinal te podsjetio kako su ubojice, oslijepljeni protukatoličkom mržnjom i beskonačnim egoizmom, počinili pokolj grupe nemoćnih ali neukrotivih žena. "Sestre, budući da se nisu htjele podvrgnuti neurednoj volji ratnika, pokušavaju pobjeći da bi obranile dostojanstvo svoga posvećenja", kazao je kardinal i dodao da povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer ljudi poniznih, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi. Ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage“, istaknuo je kardinal Amato.

Mi smo čuli Riječ Božju:

Poslanicu sv. Pavla ap. Rimljanima (Rim 8,31b-39) u kojoj Apostol snažno ističe kako nas od Krista ne može ništa na ovom svijetu rastaviti, pa bila to i „nevolja… pogibao, mač“. I nastavlja: „Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.“ I zaključuje: „U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi.“

Doista, kad je Krist za nas umro, što nam mogu njegovi mrzitelji i oni  koji nas zbog njega progone i ubijaju? Koji nam podmeću i „sve zlo slažu protiv nas“ (Mt 5,11)? Gospodin u svojim blaženstvima na gori za progonjene radi kraljevstva nebeskoga kaže: „Radujte se i kličite! Velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,12)

Tako se upravo dogodilo Drinskim mučenicama. One su bile progonjene, nad njima se vršilo nasilje i one su ubijene „iz mržnje na vjeru“. Zato su one svojim hrabrim otporom nasilnicima primjer svima nama da se ne bojimo oduprijeti se svakome tko nas zbog naše vjere progoni i pokazuje svoju mržnju. Mi ne uzvraćamo nikome mržnjom, ali branimo svoju vjeru i ljubav prema Kristu, pa i pod cijenu smrti. To je prava vjernost, za koju Gospodin u Otkrivenju sv. Ivana kaže: „Esto fidelis usque ad mortem et tibi dabo coronam vitae – budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života!“ (Otk 2,10)

U Evanđelju (Lk 9,23-26) Isus nam poručuje da trebamo uzeti križ svoj i ići za njim jer: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.“

Ovaj paradoks, koji se čini nelogičnim, zapravo nam kaže kako je pravi život samo – život s Kristom i za Krista. I on nagrađuje onoga tko se je spreman za njega žrtvovati. Isus postavlja alternativu pitanjem što je vrednije: zadobiti sav svijet ili sačuvati samoga sebe? Naime, čuvajući svoj zemaljski život pod svaku cijenu često znači odreći se sebe, svojih stavova i uvjerenja. Ako je cijena vjernosti sebi, Isusu i vjeri u njega vlastiti život, što je veće: ovaj prolazni život u kojem nikada i nikako ne možemo zadobiti čitav svijet ili vječni život koji Gospodin obećava onima koji ga ljube?

Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice, znale su dobro izabrati i zato su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede.

Molimo ih da za nas zagovaraju i nama isprose hrabrost da se ne bojimo za svoju vjeru žrtvovati, da se hrabro suprotstavimo svakom nasilju i da ostanemo vjerni Kristu Gospodinu. Amen.