Homilija na đakonskom ređenju Ivana Ćorića 22.12.2018. Ispis
Subota, 22 Prosinac 2018 14:10
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na đakonskom ređenu Ivana Ćorića

Sisačka katedrala, 22. prosinca 2018.

 

Dragi ređeniče Ivane, draga braćo svećenici, rektore Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu mons. Anđelko Košćak, naš generalni vikaru mons. Marko Cvitkušiću, preč. Đuro Puškariću, katedralni župniče Marko Karača, petrinjski dekane Josipe Samaržija, draga braćo i sestre u vjeri!

Ovaj nesvakidašnji današnji skup za Ivana je osobito važan u životu jer po sakramentu svetog reda đakonata postaje dionik svećeništva prvog stupnja i ulazi u kler Sisačke biskupije.

Za nas sve je to također važan i radostan dan jer dobivamo novog suradnika.

Ipak nije samo broj đakona i svećenika važan, premda nam jest potreban jer bez svećenika ne bi mogla djelovati naša Biskupija. Važnije je međutim da naši svećenici i đakoni budu doista oni koji dijele sakramente koji ne samo da djeluju „ex opere operato“ – time što je samo djelo izvršeno, u kojem je dana Božja posebna milost, nego je potrebna i djelotvornost „ex opere operantis Ecclesiae“ – djelo po kojem se u službeniku Crkve ogleda djelatnost te milosti. Mi uvijek, kako bi to sveti Pavao rekao, „imamo to blago u glinenim posudama“ (2 Kor 4,7) tj. slabi smo mi i nesavršeni, ali nositelji smo velike Božje milosti te smo pozvani da se neprestano borimo protiv svoje grješne naravi, protiv svojih slabosti i mana, da bismo što više sjajili krepostima i bili i osobni primjer vjernicima. Sveti Pavao je rekao i ovo: „Nasljedujte mene, kao što i ja nasljedujem Krista!" (1 Kor 11,1)

 

U današnjem čitanju Prve knjige o Samuelu (1Sam 1, 24-28) prikazana je

Ana koja je svoga dječaka Samuela isprosila molitvama u Hramu od Boga i zato se došla zahvaliti. Rekla je tada Eliju: » Molila sam za ovo dijete, i Gospodin mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. Zato i ja njega ustupam Gospodinu za sve dane njegova života: ta isprošen je od Gospodina.«

I Tvoji roditelji, dragi Ivane, primili su Tebe kao dar od Boga. Možda oni nisu Tebe uputili da pođeš u Dom Gospodnji da se Bogu prikažeš, ali mi jesmo. Mi smo Te prihvatili i danas Te darujemo Bogu. O Tebi dakako ovisi hoćeš li Ti taj dar živjeti ili nećeš. Dobrovoljno, prikazujući se svaki dan ponovno Bogu, u molitvi, u poslušnosti Božjoj volji i volji poglavara, suradnika i nadređenih, ali slušajući i ljude, naše vjernike, koji također imaju pravo da ih Božji službenik s poštovanjem sasluša, posluži im ono što trebaju i tako ih vodi putem Božjim.

Ime „Samuel“ naime znači: „onaj koji Boga sluša“, odnosno „Slušatelj Božji“. A to upravo treba biti đakon, svećenik, biskup, dakle služitelji u Crkvi, nositelji ministerijalnog svećeništva samoga Krista Gospodina, koji nije došao da bude služen nego da služi i život svoj dade za nas.

 

Neka Ti, dragi Ivane, Blažena Djevica Marija bude zagovornica  i primjer. U Evanđelju po Luki (Lk 1, 46-56) čuli smo njezinu prelijepu pjesmu – molitvu Veliča duša moja Gospodina. Ona hvali Gospodina što joj je učinio velika djela. Svjesna je da je „neznatna službenica“ Božja, ali sve što jest i što ima zna da duguje Gospodinu i zato mu zahvaljuje. Jesi li i Ti, Ivane, svjestan da je svaki sakrament dar Božji, čista milost, nezasluženo blago koje nije naše nego Gospodinovo?

Tvoj život od sada treba biti drukčiji nego do sada. Zato tako živi i radi da svaki koji Te susretne u Tebi upozna samoga Gospodina koji je milosrdan, koji je blag, koji je pun sućuti, koji je željan pomoći, koji se sam žrtvuje za dobro čovjeka i ne gleda na svoju komociju, nego se sav posvećuje tome kako da bude na raspolaganje čovjeku koji treba duhovni život, koji dolazi do svećenika, do đakona, do nas Božjih slugu da se po nama susretne s Bogom.

Ljudi su danas žedni Boga, ali ne mogu ga naći ako smo mi otresiti, ako se ne obraćamo ljudima s poštovanjem i ljubavlju.

 

Sveti Pavao svojem učeniku Timoteju opisuje upravo ovo naše služenje Božjem narodu i daje korisne savjete, dapače i zapovijedi. Te dvije pastoralne poslanice pune su dobrih misli i uputa kojima se treba više puta vraćati da bismo mogli napredovati u svojem zvanju. Stara je latinska poslovica: non progredi est regredi – ako se ne napreduje nazaduje se.

 

Zato bih Ti uputio još nekoliko misli iz poruka svetoga Pavla svojem učeniku Timoteju. To su poruke za svećenički red, a to znači za sva tri stupnja: i za biskupe, prezbitere i za đakone. Pavao to osobno govori Timoteju, a to isto ja, biskup Vlado, poručujem osobno Tebi, Ivane. Upravo tako to shvati.

 

Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim – ne po našim djelima nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih, a očitovana je sada pojavkom Spasitelja našega Krista Isusa, koji obeskrijepi smrt i učini da zasja život i neraspadljivost – po evanđelju za koje sam ja postavljen propovjednikom, apostolom i učiteljem. Poradi toga i ovo trpim, ali se ne stidim jer znam komu sam povjerovao i uvjeren sam da je on moćan poklad moj sačuvati uza onaj Dan. Uzorom neka ti budu zdrave riječi koje si od mene čuo u vjeri i ljubavi u Kristu Isusu. Lijepi poklad čuvaj po Duhu Svetom koji prebiva u nama…“ (2 Tim 1,6-14)

Ti se dakle, dijete moje, jačaj milošću u Kristu Isusu i što si od mene po mnogim svjedocima čuo, to predaj vjernim ljudima koji će biti podobni i druge poučiti. S njima se zlopati kao dobar vojnik Krista Isusa…“ (ib. 2, 1-3)

A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina. Lude pak i neobuzdane raspre odbijaj znajući da rađaju svađama. A sluga Gospodnji treba da se ne svađa, nego da bude nježan prema svima, sposoban poučavati, zlo podnositi, da s blagošću preodgaja protivnike, ne bi li ih Bog podario obraćenjem te spoznaju istinu i ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje.

A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni!... A ti si pošao za  mnom u poučavanju, u ponašanju, u naumu, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti; u progonstvima, u patnjama… Kakva li sam progonstva podnio! I iz svih me izbavio Gospodin! A i svi koji hoće živjeti pobožno u Kristu Isusu, bit će progonjeni. Zli pak ljudi i vračari napredovat će sve više u zlu – kao zavodnici i zavedeni. Ti naprotiv ostani u onome u čemu si poučen i čemu si vjeru dao, svjestan od koga si sve poučen i da od malena poznaješ Sveta pisma koja su vrsna učiniti te mudrim tebi na spasenje po vjeri, vjeri u Kristu Isusu.“ (ib., 2,22-3,5.10-15)

 

Đakoni treba da budu ozbiljni, ne dvolični, ne odani mnogom vinu ni prljavu dobitku – imajući otajstvo vjere u čistoj savjesti. I neka se najprije iskušavaju, pa onda, budu li besprigovorni, neka obavljaju službu.“ (1 Tim 3,8-10)

Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći. Dok ne dođem, posveti se čitanju, poticanju, poučavanju. Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan po proroštvu zajedno s polaganjem ruku... Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima očit. Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer to vršeći spasite ćeš sebe i one koji te slušaju. Na starca se ne otresaj, nego ga nagovaraj kao oca, mladiće kao braću, starice kao majke, djevojke kao sestre – u svoj čistoći.“ (ib. 4,12-5,2)

Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. A ti se, Božji, čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si da ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima! Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Nejga će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može. Njemu čast i vlast vjekovječna! Amen.“ (ib.6,10-16)