Homilija Bogojavljenje 2019. Ispis
Nedjelja, 06 Siječanj 2019 12:56
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Bogojavljenje

Sisačka katedrala, 6. siječnja 2019.


Draga braćo i sestre,

Danas slavimo blagdan Bogojavljenja te razmatramo o tome kako se Bog želi objaviti i približiti svim ljudima na zemlji. Nakon što su ga u Betlehemu poslije rođenja upoznali pastiri i poklonili mu se, dolaze sada iz daleka tri mudraca odnosno tri kralja tražeći novorođenog kralja židovskog da mu se poklone i obdare ga svojim darovima.

Tako danas možemo razmatrati o tome: 1. kako i znanstvenici traže i nalaze Boga te se klanjaju Spasitelju svijeta, Isusu; 2. kako kraljevi tj. političari također trebaju poći pokloniti se Spasitelju; i 3. o misijskoj naravi Crkve, o misionarima i poslanju naviještanja Evanđelja poganima i svim narodima svijeta.

 

I. Znanstvenici se klanjaju Kristu

„Mudraci s Istoka“ su prikazani u Matejevu evanđelju kao zvjezdoznanci i oni koji su proučavali svete knjige te su se, kad su vidjeli sjajnu zvijezdu, uputili u Jeruzalem, židovsku prijestolnicu, tražeći novog kralja koji je bio naviješten u židovskoj Tori i prorocima. Oni dakle predstavljaju astronome /tada: astrologe/, književnike i teologe. Mi znamo da postoji više grana znanosti, premda se danas nekako u prvi plan stavljaju prirodne znanosti, kao što su matematika, fizika, kemija, astronomija, mehanika… no postoje i humanističke ili društvene znanosti, kao što su antropologija, medicina, povijest, zemljopis, književnost, filozofija i teologija… Što više čovjek istražuje kako svemir i prirodu, tako i čovjeka i njegovu kulturu, otkriva ljepotu i red koji je u sve to unio Stvoritelj. Dakako, ako sve gleda očima vjere. Ako pak ne gleda svijet kao vjernik, tada mu je sve to što otkriva, bez smisla. Današnji ateistički, ili još češće agnostički pogled na svijet poziva se na sekularizam – što bi trebalo značiti strogu podjelu na svjetovni i duhovni dio života, pri čemu bi duhovni bio ograničen samo na vjerske obrede i zatvoren u izolaciju, čak do te mjere da se vjernicima niječe pravo da uopće išta govore o javnom životu i njegovim problemima. Također taj se ateistički nazor pokušava argumentirati znanošću, pa često čujemo kako mi nismo više u srednjem vijeku – što bi trebalo značiti: da nema više Crkva nikakvu ulogu u društvu – nego da mi moramo utemeljiti svoje spoznaje na znanstvenim postignućima. No, takvi zaboravljaju da su najveći i svjetski i hrvatski znanstvenici bili ujedno veliki vjernici, da spomenem samo neke: Isaac Newton, Nikola Kopernik,  Galileo Galilei, Johannes Kepler, Marie Curie, Louis Pasteur, Max Planck, Albert Einstein, Marko Marulić, Ruđer Bošković, Ivan Gundulić, Faust Vrančić, Bartol Kašić, Julije Klović, Nikola Tesla, Lavoslav Ružička, Vladimir Prelog, Ivan Meštrović, Davor Pavuna, Josip Pečarić…

Poklonite se, dakle, i vi današnji znanstvenici, Kristu Kralju jer vjerom ništa nećete izgubiti od znanosti, nego ćete samo oplemeniti svoje spoznaje nadom u vječnost i dobiti svjetlo istinito, ono koje obasjava svakog čovjeka… to je Istina, za kojom tragaju svi znanstvenici, a zove se Isus Krist.

 

II. Političari su pozvani pokloniti se Gospodinu

Sveta tri kralja Gašpar, Melkior i Baltazar predstavljali su također, kako ih katolička tradicija od srednjeg vijeka do danas promatra, one koji imaju odgovorne službe vladanja u društvu, mi bismo danas rekli: političare.

Zanimljiva je stoga ovogodišnja poruka pape Franje za Dan mira, 1. siječnja 2019. godine ima naslov „Dobra politika je u službi mira“, koju bi mislim trebao pročitati svaki hrvatski katolik koji je političar.

Polazeći od toga da je potrebno da svi ljudi rade u cilju ostvarenja mira među ljudima i narodima Papa je napisao:  „Politika je temeljni način unaprjeđivanja društva i promicanja ljudskih projekata, ali kada se politički život ne promatra kao oblik služenja društvu u cjelini, može postati sredstvo ugnjetavanja, marginalizacije, pa čak i uništenja.“ Nadalje Papa kaže: „Zapravo, uloga i odgovornost politike predstavljaju stalni izazov svima kojima je povjerena zadaća služiti svojoj državi, štititi one koji u njoj žive i stvoriti uvjete za budućnost u kojoj će se živjeti u dostojanstvu i pravdi. Ako se ostvaruje u temeljnom poštivanju života, slobode i dostojanstva osoba, politika doista može postati izvanredan oblik ljubavi.“

Međutim, kaže Papa: „Nažalost, zajedno s vrlinama politika ima i svoje poroke, uvjetovane bilo osobnom nesposobnošću bilo nepravilnostima u sustavu i njegovim institucijama. Jasno je svima da poroci političkog života oduzimaju vjerodostojnost političkom životu u cjelini, kao i ugledu, odlukama i djelovanjima onih koji u njemu sudjeluju. Ti poroci, koji potkopavaju ideal autentične demokracije, sramota su javnog života i dovode u opasnost društveni mir. U te se poroke ubrajaju korupcija, u svojim mnogostrukim oblicima zloupotrebe javnih dobara ili instrumentalizacije pojedinaca, zatim nijekanje prava, nepoštivanje društvenih pravila, nezakonito bogaćenje, opravdavanje vlasti silom ili proizvoljnom izlikom državnog razloga (raison d’état) kao i težnja da se trajno zadrži vlast u rukama. Tome možemo dodati ksenofobiju, rasizam, nebrigu za prirodni okoliš, neobuzdano iskorištavanje prirodnih resursa radi brze zarade i prijezir onih koji su prisiljeni na izgnanstvo.“

I zaključuje zanimljivim blaženstvima: „Blažen političar kojeg resi uzvišeni osjećaj i duboka svijest o vlastitoj ulozi; blažen političar koji je oličenje vjerodostojnosti; blažen političar koji radi za opće dobro, a ne za vlastiti interes; blažen političar koji je vjeran i dosljedan; blažen političar koji se zalaže za jedinstvo; blažen političar koji se zalaže za radikalnu promjenu; blažen političar koji zna slušati; blažen političar koji nema straha.“

Ja bih još dodao: Blaženi političar koji se vodi moralnim načelima.

 

III. Budući da su „mudraci s Istoka“ kao predstavnici poganskih naroda upoznali Krista, to nam doziva u svijest naše misijsko poslanje.

Svjesni svoje odgovornosti za misijsko poslanje naše Crkve hrvatski su biskupi 2005. godine donijeli odluku da blagdan Bogojavljenja – Sv. Tri Kralja bude Dan Djela svetog Djetinjstva. Na taj blagdan svi prijatelji misija, a osobito djeca imaju prigodu molitvama i darovima pomoći Dječje misijsko djelo i tako se uključiti "u velebni zbor kojem pripadaju djeca cijeloga svijeta, koja svojom molitvom i oduševljenjem u konkretnim pothvatima, zajednički pjevaju Bogu svoj 'Evo me, Gospodine'."

Djelo svetog Djetinjstva nastalo je u Francuskoj već 1843. godine. Osnivač Charles de Forbin-Janson, biskup Nancya, pitao se kako spasiti kinesku djecu, koja su zbog siromaštva i neznanja svojih roditelja bila prepuštana umiranju od gladi i to bez sakramenta krštenja.

 

Mi se danas pitamo, je li Crkva izgubila svoju misijsku svijest? Naime, sam je Gospodin slao svoje učenike, govoreći im: „Idite i naviještajte evanđelje svemu stvorenju učeći ih svemu što sam vam govorio … i krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ (Mt 28,19)

Pa ipak, nakon Drugog vatikanskog sabora, koji je promovirao dijalog s onima koji ne vjeruju, s onima koji nisu kršćani te s onima koji nisu katolici, kao da zamire ta svijest nas katolika da smo onima koji ne vjeruju u Boga, onima koji ne vjeruju u Krista ili onima koji nisu u Katoličkoj Crkvi poslani navijestiti Evanđelje i pomoći im da se spase. Ako je svakom čovjeku moguće da se spasi u svojoj vjeri, ili nevjerniku po svojoj savjesti, zašto bismo onda uopće i išli k njima i pozivali ih da prihvate Krista? To je doista postao problem za neke koji ne razumiju da je jedno gajiti dobre odnose i dijalog sa svim ljudima, a drugo vršiti Isusove zapovijedi jer njegove su riječi Života vječnoga..

Današnji nam blagdan govori o susretu Isusa s drugim narodima, s predstavnicima znanosti /mudracima, ali i politike /kad govorimo o kraljevima koji dolaze tražiti novog kralja i pokloniti mu se. U svakom slučaju ovi posjetitelji koji dolaze najprije u Jeruzalem a onda i u Betlehem, traže i nalaze dijete Isusa i klanjaju mu se kao kralju te ga darivaju skupocjenim darovima, predstavljaju narode koji još ne poznaju Krista ali koji čeznu za njim i traže ga. Premda oni idu k njemu, možemo reći da oni označuju i sve one kojima mi trebamo pohrliti u susret jer u njima se nalazi žeđ za Bogom i čežnja za Spasiteljem svega svijeta.

Takav susret od nas traži sam Gospodin koji je rekao da je došao svim ljudima, ne samo Židovima, pa to znači da je zadaća nas kršćana i dalje, jučer, danas i sutra, tj. uvijek – navješćivati Krista svemu svijetu.

Kakvo je danas stanje na misijskom području u svijetu?

Zaklada 'Pomoć Crkvi u nevolji' izvješćuje prije mjesec dana kako je danas progonjeno oko 300 milijuna kršćana /izvješće: prosinac 2018./

Zaklada papinskoga prava 'Pomoć Crkvi u nevolji' objavila je XIV. izvještaj o slobodi vjeroispovijesti u svijetu. U dokumentu, koji se odnosi na razdoblje od lipnja 2016. do lipnja 2018. godine, vidljivo je da su kršćani najviše progonjena vjerska zajednica. Međutim, u porastu je i učestalo kršenje vjerskih sloboda pripadnicima brojnih drugih religija. U izvještaju su također predstavljena iskustva ljudi progonjenih zbog vjere koja su suradnici projekta prikupili u više od 150 zemalja svijeta.

Istraživanje zaklade papinskoga prava potvrdilo je ozbiljne ili ekstremne povrede vjerske slobode u 38 zemalja u svijetu; od kojih se u 21 zemlji provode vjerski progoni, a u 17 se zemalja provodi diskriminacija na temelju vjere. Stanje se tijekom promatranog razdoblja pogoršalo u 17 od 38 zemalja. U nekima, kao što su Sjeverna Koreja, Saudijska Arabija, Nigerija, Afganistan i Eritreja, stanje je ostalo nepromijenjeno, jer je, prema istraživanju zaklade 'Pomoć Crkvi u nevolji', tako ozbiljno da se ne može pogoršati. U izvještaju postoje i znakovi nade; primjerice u Tanzaniji i Keniji, koje su prije bile klasificirane kao zemlje progona, primijećen je znatan pad učestalosti nasilja.

U Indiji je nasilje nad vjerskim manjinama sve češće, s motivima koji jasno uključuju vjersku mržnju. Manjine su – po mišljenju jednoga indijskoga zastupnika – prijetnja jedinstvu te zemlje. Prema izvještaju zaklade, izraziti nacionalizam ne mora biti nužno povezan s religijom, već se često očituje kao opće neprijateljstvo države prema svim vjerama. To je naročito vidljivo u restriktivnim mjerama koje uvelike ograničavaju slobodu vjeroispovijesti. Izvještaj tako podsjeća da je, primjerice, u Kini u posljednje dvije godine Vlada poduzela nove mjere za suzbijanje vjerskih skupina koje smatra protivnicima komunističke vlasti.

Na predstavljanju izvještaja u Rimu, među ostalima bio je prisutan i kardinal Mauro Piacenza, međunarodni predsjednik Zaklade papinskoga prava 'Pomoć Crkvi u nevolji'. Tom je prilikom kazao da su kršćani pridonijeli pravilnom sazrijevanju ideje slobode te da sloboda vjeroispovijesti nije samo jedno od mnogih ljudskih prava, nego je stijena na kojoj se čvrsto drže sva ljudska prava zbog toga što se odnosi na transcendentalnu dimenziju ljudske osobe.

Tijekom 2018. godine ubijeno je ukupno 40 katoličkih vjerskih službenika, što je gotovo dvostruko više nego 2017. godine, navodi se u izvještaju koji je sastavila i objavila katolička agencija FIDES. Većinu ubijenih misionara čine svećenici, njih ukupno 35. Najviše ih je stradalo u Africi. I ove su godine mnogi bili žrtve pljačkaša u zemljama u kojima vlada siromaštvo i nasilje, gdje je vlast oslabljena korupcijom, a religija se zloupotrebljava.

Thérese Deshade Kapangala, iz Demokratske Republike Kongo, imala je samo 24 godine i pripremala se za postulaturu u kongregaciji sestara Svete obitelji. Ubijena je u siječnju 2018. godine tijekom nasilnog gušenja prosvjeda protiv Predsjednika te zemlje. Thérese je pjevala u župnom zboru i bila aktivna u Marijinoj legiji, a toga je dana nakon mise u gradu Kintambo, sjeverno od Kinshase, pokušala organizirati prosvjedni hod. Vojska, raspoređena ispred crkve, otvorila je vatru na prosvjednike, a oni su se sklonili i potražili utočište u crkvi. Thérese je pogođena dok je svojim tijelom pokušavala zaštititi jedno dijete.

Svećenike Josepha Gora i Felixa Tyolahu 24. su travnja 2018., u središnjem dijelu Nigerije, na granici većinski muslimanskog sjevera i većinski kršćanskog juga, ubili džihadisti. Jutarnja sveta misa je tek bila započela i vjernici su još uvijek ulazili u crkvu kada su naoružani muškarci na njih otvorili paljbu iz vatrenog oružja. Smrtno je stradalo ukupno devetnaest ljudi.

Španjolski isusovac Carlos Riudavets Montes ove je godine pronađen mrtav, vezan i sa znakovima nasilja na tijelu. Imao je 75 godina, a posvećivao se školovanju domorodaca u plemenskim zajednicama peruanske Amazonije. Obrazovao je stotine vođa autohtonih zajednica te bio potpuno posvećen svojoj misiji i uvijek na raspolaganju. Ono što je zajedničko misionarima koji su dali svoj život, a koje agencija FIDES spominje u svom izvještaju za 2018. godinu, jest svjedočanstvo evanđeoske ljubavi i služenja svima, hrabrost i ostajanje uz povjereni narod usred opasnosti te vjernost primljenom poslanju. (IKA)

Znamo i kako je Asia Bibi u Pakistanu osuđena na smrt jer je kršćanka, a većinski muslimani su ju optužili za svetogrđe. Na kraju je pomilovana, ali se još boje pustiti ju iz dugogodišnjeg zatvora jer bi ju radikalni islamisti mogli sami ubiti, dok su njezini odvjetnici već pobjegli iz zemlje.

Gledajući ove tužne podatke o velikim nevoljama kroz koje prolaze naša braća kršćani koji su progonjeni ili su im njihova prava uskraćena ili su zbog njih diskriminirani, pitamo se što učiniti.

Prvo, i najvažnije je: moliti se za kršćane po svem svijetu, a posebno za progonjene kršćane u zemljama gdje su manjina.

Drugo je: moliti se da upoznaju Krista i oni koji ga ne poznaju, dapače i oni koji ga ne voli i progone.

Treće: učiniti sve što možemo da se Krista navijesti svim ljudima, osobito onima koji još ne prihvaćaju Isusa Krista kao svoga Spasitelja.

Jedan od načina kako da pomažemo da se širi Kristovo kraljevstvo je i to da uključimo djecu u brizi za djecu koja su siromašna po čitavom svijetu da im pomažu: najprije, imati osnovno za život; imati prava koja imaju djeca u slobodnim zemljama, a prvo je pravo na slobodu vjeroispovijesti; upoznati Isusa Krista i imati slobodu ići za njima i živjeti svoju kršćansku vjeru, a onda i moći ju svjedočiti i naviještati onima koji u Krista ne vjeruju.

Nikada navještaj vjere ne smije biti prinuda, ali mora biti ponuda.

Molimo danas, na blagdan svetih Triju kraljeva za znanstvenike, za političare i za misionare i kršćane u zemljama u kojima se progoni kršćanska vjera, da se ona ne guši, da mogu svi slobodno živjeti po svojoj vjeri i da se Kraljevstvo Kristovo širi. Amen.