Homilija na zaključenju Godine Stjepana Kranjčića 10.4.2019. Ispis
Srijeda, 10 Travanj 2019 22:59
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na zaključenju Godine Stjepana Kranjčića

Križevci, 10. travnja 2019.

Draga braćo i sestre,

Danas zaključujemo Godinu Stjepana Kranjčića, glasovitog župnika križevačkog, budući da je 10. travnja 1968., dakle, prije 51 godinu preminuo, pa se ova, njemu posvećena, godina od prošlogodišnjeg 10. travnja, kada smo se spomenuli 50 godine njegove smrti – danas završava. Također te je prošle godine bio i njegov 100. rođendan. Naime, Stjepan Kranjčić rođen je 5. prosinca 1918., i to u mojem rodnom Petrijancu. Kada je zaređen za svećenika, 1943. godine, po rukama nadbiskupa bl. Alojzija Stepinca, mladu misu je slavio u Ozlju, budući da je tamo bio župnik njegov rođeni brat Matija, kojeg su 1945. ubili komunisti. Kada je jednom bio upitan gdje je slavio svoju mladu misu, odgovorio je: „Tamo gdje je sve magla pojela“. Doista, za njega je to bio veliki gubitak, jer mu je stariji brat Matija bio i otac i majka, koje je rano izgubio, a komunizam je bio ta magla koja se nadvila nad tužnu i opustošenu Hrvatsku i osobito proganjala Crkvu. I sam Stjepan bio je na neki način mučenik, jer je kao mlad svećenik – za vrijeme tek uspostavljene nove, komunističke Jugoslavije, surađivao s nadbiskupom bl. Alojzijem Stepincem, ali i sa Slugom Božjim Franjom Kuharićem, koji je bio župnik Rakovom Potoku a upravljao je i župom Sv. Martina pod Okićem gdje mu pomagao je Stjepan Kranjčić koji je bio u Hrvatskom Leskovcu. Naime, i tu u Sv. Martinu  su 1946. komunisti ubili mladog župnika Pavla Bedenika, rodom također iz moje i njegove rodne župe. A on je jednom rekao: „Ponekad nekrvno mučeništvo može biti teže nego krvno.“ Suprotstavio se još kao kapelan u Sv. Marku u Zagrebu tadanjem župniku Svetozaru Rittigu koji je htio da stavi zastavu nove države na crkvu sv. Marka: „Na crkvi sv. Marka nikada neće visjeti zastava s crvenom zvijezdom!“ I uzeli su ga komunisti na popis svojih neprijatelja i progonili ga te je morao što dalje od Zagreba. Vidimo kako je to vrijeme bilo teško, kako je bjesnio progon na Crkvu i posebno na svećenike i biskupe koji su bili nemilice, bez suđenja ubijani i zatvarani. Obistinile su se i na svećeniku Stjepanu Kranjčiću riječi bl. Alojzija Stepinca, koji je poslije svećeničkog ređenja Franje Kuharića, rekao mladomisnicima: „Šaljem vas u krvavu kupelj!“ On je 1952. došao u Križevce, gdje je djelovao kao župnik na glasu svetosti, do svoje smrti 1968. Preminuo je na današnji dan, 10.travnja 1968. u Rimu, a njegovi su ga župljani obasuli svojim molitvama, ljubavlju i štovanjem. Prekrasna su svjedočanstva koja su dali o njemu i njegovom svećeničkom životu i radu koji je bio pun dobrote, sućuti s potrebnima i žalosnima, brige za nemoćne i bolesne, ljubavi prema djeci i mladima, neumornom pastoralnom djelovanju za duše. Bio je uvijek spreman služiti ljudima ma kad god bi to oni tražili, po danu i po noći, i kad bi bila župna kuća puna gostiju, on bi na poziv odlazio bolesniku i donio mu duhovnu pomoć. Zato su ga ljudi voljeli, a komunisti mrzili. On je svojim župljanima znao reći: „Nisam vaš pop, nego vaš brat.“ Bratski je volio svoje župljane i sve ljude, svima je nastojao biti sve, i to s ljubavlju i ne odlažući im pomoći. Htio je biti poput BD Marije, koju je u Lurdu doživio kao brižnu majku koja pomaže u bolesti svima koji ju zamole. Želio je nasljedovati „zrake ljubavi, te drage krjeposti, to su: obzirnost prema svima u dnevnim odnosima života, pažnja na sve, ljubežljivost prema svima…“

Sakristanka crkve sv. marije Koruške Izidora Jambrek posvjedočila je da je „Kranjčićev svećenički život bio pun žara..“

Mi se danas ponosimo ovim dobrim svećenikom, križevačkim župnikom, osobom sveta i za Kristovo kraljevstvo zauzeta života.

Njegove su riječi, kako je to izrekao njegov bivši kapelan Petar Lovašen: „Ili jesi ili nisi!“ u kojima se odražava hrabrost i radikalnost njegova shvaćanja svećeništva, poput pravog učenika bl. Alojzija Stepinca.

„Nešto je bilo posebno u tom čovjeku“, posvjedočila je za njega Branka Pavlović, Kranjčevićeva župljanka, a njegova vjeroučenica Daniela Sisgoreo-Morsan napisala je i pjesmu o njemu u kojoj kaže: „Gledala sam dobro lice tvoje /Nježnost oca iz pogleda tvog /Iako dijete, duša je prepoznala /Da iz tvog oka gleda me Bog… Još uvijek mislim o vremenu /Kad iz tvog oka gledao me Bog.“ A mons. Velimir Čapek, koji ga je posjećivao u rimskoj bolnici gdje je bio operiran i gdje je umro, zapisao je o njemu: „Nije se nimalo bojao smrti. Strpljivo je podnosio svu tu bolest, nije se bunio, sa svime je bio zadovoljan. Kranjčić je bio jedan svet svećenik.“

Današnja nas biblijska čitanja potiču da se ne bojimo nevolja i da se uvijek kada je teško pouzdamo u Boga. Bog naime svojih ne napušta, nego ih spašava u pogibeljima, kako nas izvješćuje Knjiga proroka Danijela koja govori da je car Nabukodonosor bacio tri židovska mladića, koji se nisu htjeli pokloniti njegovom bogu u vatru, ali ih je Bog jedini, Bog živi, izbavio od smrti. Na kraju ne samo da su oni blagoslivljali Boga što ih je zaštitio, nego su i mučitelji njihovi spoznali da nema Boga osim Gospodina koji spašava svoj narod.

Isus u evanđelju (po Ivanu) raspravlja sa Židovima o tome što je sloboda. On im nudi pravu slobodu, no oni ne razumiju da im govori o oproštenju grijeha jer se oni ponose kako nikada nisu bili robovi i da su djeca Abrahamova, čime žele reći da je sama ta činjenica da je Bog sklopio savez s Abrahamom dovoljna te da kao njegovi potomci uživaju Božji blagoslov. Međutim, Isus ih uči da bi trebali njega prihvatiti kojega i Abraham poštuje i da dopuste da ih on oslobodi te da samo oni koji slijede istinu mogu biti slobodni. U tom kontekstu Isus izgovara poznatu i često citiranu rečenicu: „Istina će vas osloboditi.“

No, ljudi često nisu prijatelji istine. Radije govore, misle i čine laži želeći prikriti što stvarno jesu, no Bog to zna i on ne misli da će ljudska slabost svladati čovjeka, ako ju on prizna, dapače, Bog tada pomaže i čovjeka, koji je iskren, koji priznaje svoju istinu, oslobađa, dariva milošću i čini novim. To je ta sloboda za koju je potrebna istina.

I nama je potrebna istina. Istina o nama, istina o našoj povijesti, istina o našem narodu, istina o drugima, našim bližnjima, istina o životu, o našoj vječnosti, istina o Bogu. Tu istinu međutim nije lako spoznati, potrebno je poći u školu Isusovu. On je kadar i kao najbolji učitelj može nas ne samo poučiti što je istina, nego nam i pokazati istinu, jer on je „Put, Istina i Život“. Upravo na taj nas Put zove i župnik Kranjčić. Amen.