Homilija na Duhove 2019. Ispis
Nedjelja, 09 Lipanj 2019 12:29
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Duhove

Sisačka katedrala 9. lipnja 2019.

 

Dragi krizmanici, draga braćo i sestre,

Upravo na današnji dan slavimo svetu Potvrdu kada čitava Crkva slavi blagdan silaska Duha Svetoga. Naime, Potvrda i jest sakrament Duha Svetoga pa je ta podudarnost tim ljepša i znakovitija.

Što su to doživjeli apostoli na dan Pedesetnice, kad su primili Duha Svetoga i što do imamo doživjeti mi danas, osobito vi, dragi krizmanici, koji u svetoj Potvrdi primate istog Duha Svetoga koga su primili apostoli i koji je nadahnjivao i vodio Crkvu kroz sva ta stoljeća od tada pa do danas?

Duh Sveti, Duh Tješitelj, Duh Branitelj, Duh je Oca i Sina, Duh ljubavi koja povezuje i koja užiže vatru u srcu. Apostoli su Duha primijetili u „razdijeljenim ognjenim jezicima“ koji „siđe po jedan na svakoga od njih“ (Dj 2). Ta je vatra zapalila njihova srca, oni su osjetili žar ljubavi prema Isusu, i to takav da nisu tu ljubav više mogli samo čuvati za sebe, morali su ju posvjedočiti svima. Apostoli su izišli iz dvorane u kojoj su se okupili, otključali su vrata koja su bili zaključali zbog straha od Židova, te je sveti Petar u ime sviju hrabro, ovaj puta bez straha i skrivanja, posvjedočio što se to s Isusom dogodilo, kako je umro i uskrsnuo, te kako je potrebno povjerovati u njega da bismo se spasili. Slušali su to ljudi okupljeni u Jeruzalemu iz mnogih naroda i jezika, a svi su ga razumjeli, pa su se čudili, kako to da svatko razumije na svojem materinjem jeziku ono što Petar i apostoli govore.

Nekoliko se dakle čudesnih stvari zbilo: apostoli su se promijenili i od plašljivih ljudi koji se skrivaju i zaključavaju postali su u taj čas, kada ih je Duh Sveti pohodio i ispunio, hrabri ljudi koji se ne boje svjedočiti za Isusa; također je čudo bilo i to da su apostole razumjeli svi koji su ih slušali jer su ih čuli kao da govore na njihovom jeziku.

Dragi mladi krizmanici, i vi se možete promijeniti ako se otvorite Duhu Svetome. Promijeniti tako da od zatvorenih i strašljivih postanete hrabri i poletni kršćani, da se ne bojite svoju vjeru u Isusa Krista svjedočiti i svima pokazivati djela Božja. Ako vas ispuni Duh Sveti, on će vas obdariti radošću i zanosom, jer on je Ljubav Božja koja u srcu gori kao vatra.

Također vaše će svjedočanstvo svi razumjeti jer ljubav svi razumiju. Kad je Majka Terezija njegovala na ulicama Kalkute umiruće hinduse i muslimane, svi su to djelo ljubavi razumjeli. I ne trebaju riječi koje su često izvor nesporazuma, u komunikaciji nam je najpotrebnija ljubav koja ujedinjuje i koja nam daje da se, ako i ne znamo naći prave riječi, razumijemo.

Svjedočanstvo za Isusa nije samo riječima, kako je to Petar učinio na dan Pedesetnice, na dan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu. On je pošao i u Antiohiju i potom u Rim, tu je osnovao prvu zajednicu kršćana i tu je i dao svoj život za Isusa. Svjedočanstvo za Krista nije samo mudra riječ, najbolje je kad je zajedno i riječ i djelo, zapravo sav život. Na kraju upravo mučeništvo, davanje života, najveće je svjedočanstvo za Krista. Poput svetog Petra i svi su drugi apostoli dali živote kao mučenici za Krista. Progon kršćana traje kroz svu povijest kršćanstva, od početka pa do danas. Iz prvih kršćanskih vremena mi se, Siščani, ponosimo svojim zaštitnikom svetim biskupom Kvirinom. On je bio također mučenik, bio je progonjen zbog vjere i s kamenom o vratu bačen u rijeku jer se nije htio odreći Krista. U naše vrijeme imamo također jednog svetog biskupa, to je Alojzije Stepinac, koga su nevina progonili i  zatvorili, mučili i trovali te je umro kao mučenik za Krista koga se nije ni pod koju cijenu htio odreći. Njegov spomenik je pred našom katedralom. S njime je prikazano i dvoje djece jer je upravo on zaslužan za spašavanje velikog broja siročadi, djece koja su ostala u ratnim događajima 1942. bez roditelja, a on nije gledao tko su ta djeca – bila su uglavnom pravoslavnih roditelja – nego njihovu nevolju i organizirao je njihovo spašavanje, udomljivanje u našem Sisku i okolici. U Zagrebu je udomljeno oko 850 takve kozaračke djece, a u Sisku oko 700, a ukupno je spašeno samo u Sisku preko 6 tisuća te djece. A na kraju što su mu učinili „osloboditelji“? Osudili su ga na robiju i ubili.

Često je nas čitav život svjedočanstvo. Drugi ne slušaju samo naše riječi, nego promatraju ukupno naše ponašanje, sav naš život, koji je – zajedno sa smrću – najbolja propovijed, najbolje svjedočanstvo. Zar nije ljubav roditelja, koji ostaju uz svoju djecu i kad im to nije lako, svjedočanstvo kršćanske vjere, nade i ljubavi? Zar nije prisutnost naših najmilijih kada ih najviše trebamo upravo onaj oslonac koji nam daje snage da izdržimo kad je teško i kad se osjećamo sami? Zar nisu dobri ljudi oni koji nam ulijevaju nadu da treba ustrajati i kad je teško, jer oni su s nama i razumiju nas?

Evo, takvi budite i vi, dragi krizmanici, puni Duha Svetoga i ljubavi! Budite najprije u sebi radosni što ste Isusovi učenici, a onda tu radost širite i svjedočite svima s kojima se susrećete.

Čuli smo i u drugom čitanju iz poslanice Rimljanima (Rim 8,8-17) riječi svetoga Pavla: „Oni koji su u tijelu ne mogu se Bogu svidjeti. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.“ Što to znači da ne trebamo tijelu živjeti? Tjelesno prolazi, sve zemaljsko je privremeno, dok ono što je od Duha je vječno, nikada ne prolazi. Nama se dakle voditi za onim što je vječno, a ne prolazno. Vrijednosti koje trebamo živjeti, koje su od Duha Božjega, nisu tek za danas, nego nas trebaju i mogu voditi kroz čitav život, i dovesti u vječni život. Zato se ne trebamo ravnati po tijelu, nego po Duhu. Duh nas čini hrabrim Božjim sinovima i kćerima, koji Boga smiju zvati „Abba! Oče!“

Isus nam u evanđelju (Iv 14,15-16.23b-26) govori: „ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek.“ Taj Branitelj je Duh Sveti. On dolazi po Isusovim molitvama od Oca da nas brani od zla, da nas vodi Isusovim putem. „Branitelj – Duh Sveti koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh“, kaže nam Isus.

Molimo zato: „Dođi, Duše Sveti, i ognjem svoje ljubavi zapali naše srce!“ Gospodin je rekao da je došao oganj baciti na zemlju i da želi da on plane! Budimo, dragi krizmanici, vatreni, gorljivi, oduševljeni kršćani! Ako itko na svijetu ima razloga biti ponosan, to smo mi vjernici koji Kristu pripadamo. Ne stidite se svoje vjere, ne uzmičite pred onima koji vas ne razumiju ili dapače ismijavaju, ne bojte se i trpjeti za Isusa. Po svetoj Potvrdi postajete sposobni boriti se za vjeru i svjedočiti za Krista kao njegovi vojnici. Dakako, oboružani mačem Duha, tj. ljubavlju!

Gospodin kaže: „Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati… tko mene ne ljubi, riječi mojih ne čuva.“ Gospodine, daj nam svoga Duha Svetoga da možemo čuvati i živjeti tvoju zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjima. Amen.“