Homilija na dan ređenja, 25. lipnja 2011. Ispis E-mail
Subota, 25 Lipanj 2011 00:00
Share

mons. dr. Vlado Košić

Homilija na dan ređenja
subota, 25. lipnja 2011.
Katedrala Uzvišenja Svetog Križa, Sisak

Dragi uskoro novi svećenici Sisačke Crkve Ivane i Janko!

            Na vas sam mislio kad sam slušao riječi Svetoga Oca pape Benedikta XVI. koje je izrekao u zagrebačkoj katedrali 5. lipnja o.g. Stoga si i mi sada dozovimo u svijest Papine riječi i poticaje. Najprije, Papa je podsjetio sve – i biskupe i prezbitere, redovnike, redovnice, bogoslove, sjemeništarce te redovničke kandidate i kandidatice, kao i vjernike laike – na lik bl. Alojzija Stepinca, na čiji se grob došao pomoliti u katedrali. Istaknuo je njegovu veliku vjeru iz koje je izvirala spremnost na žrtvu za Krista. Rekao je među ostalim: „Ovu se večer želimo u molitvi i pobožnosti prisjetiti blaženoga Alojzija Stepinca, neustrašivoga pastira, primjera apostolskog žara i kršćanske čvrstoće, čiji herojski život još i danas prosvjetljava vjernike hrvatskih biskupija, podržavajući ih u vjeri i crkvenom životu. Zasluge toga nezaboravnoga biskupa bitno proizlaze iz njegove vjere: u svojem je životu uvijek čvrsto upravljao pogled na Isusa i Njemu se uvijek suobličavao, sve do toga da je postao živa slika Krista, pa i Krista patnika. Upravo zahvaljujući njegovoj čvrstoj kršćanskoj savjesti, znao se oduprijeti svakom totalitarizmu, te u vrijeme nacističke i fašističke diktature postao braniteljem Židova, pravoslavnih i svih progonjenih, a potom, u doba komunizma, "odvjetnik" svojih vjernika, napose mnogih progonjenih i ubijenih svećenika. Da, postao je "branitelj" Boga na ovoj zemlji, jer je postojano branio istinu i pravo čovjeka da živi s Bogom.“

            Papa je također rekao o bl. Alojziju i ovo, što i svima nama, a osobito danas vama, dragi mladomisnici treba odzvanjati u srcu: „Blaženi Alojzije Stepinac odgovorio je svojim svećeništvom, svojim biskupstvom, svojom žrtvom života: jednim jedincatim "da" sjedinjenim s onim Kristovim. Njegovo mučeništvo označava vrhunac nasilja usmjerenih protiv Crkve tijekom užasnoga razdoblja komunističkoga progona. Hrvatski katolici, a posebno kler, bili su predmetom mučenja i sustavnih nasilja, koji su išli za tim da razore katoličku Crkvu, počevši od najvišeg mjesnog autoriteta. Ono posebno teško doba obilježio je jedan naraštaj biskupa, svećenika i redovnika, spremnih umrijeti da ne bi izdali Krista, Crkvu i Papu. Narod je vidio da svećenici nisu nikad gubili vjeru, nadu, ljubav, te su tako ostali uvijek sjedinjeni. To jedinstvo objašnjava ono što je ljudski neobjašnjivo: da tako kruti režim nije mogao slomiti Crkvu.“ Sveti Otac na temelju primjera bl. Alojzija poručio nam je: „I danas je Crkva u Hrvatskoj pozvana na jedinstvo kako bi se suočila s izazovima u promijenjenom društvenom okruženju, nalazeći misionarskom spremnošću nove putove evangelizacije, posebice u službi mladim naraštajima... S tim u vezi blaženi se kardinal Stepinac ovako izrazio: "Jedno od najvećih zala našega vremena jest osrednjost u pitanjima vjere. Nemojmo si umišljati… Ili jesmo ili nismo katolici. Ako jesmo, onda se to mora očitovati na svim područjima našega života"

            Tu bih se želio zaustaviti i s vama, draga braćo u svećeništvu, razmišljati kako nas primjer bl. Alojzija nadahnjuje. Njegova riječ nije bila i „da“ i „ne“, nego samo „da“ (usp. Mt 5,37; 2 Kor 1,19). Tako neka bude i vaša: što ste sada pred svima nama posvjedočili, dragi mladi uskoro prezbiteri, to i ustrajno u svome životu živite. Vaš „Evo me!“ neka bude neopoziv „da“ Kristu i njegovoj Crkvi! Po uzoru na bl. Alojzija.

            Osobita je poruka pape Benedikta XVI. vama, draga braćo prezbiteri, koju je izrekao 5.lipnja u Zagrebu:

            „Dragi svećenici... potičem vas da ne klonete duhom, nego da ostanete budni u molitvi i u duhovnom životu da biste plodonosno mogli ispunjavati vaše služenje: naučavajući, posvećujući i vodeći sve koji su povjereni vašoj brizi. Velikodušno primajte one koji kucaju na vrata vašega srca, nudeći svakome darove koje vam je božanska dobrota povjerila. Ustrajte u zajedništvu sa svojim biskupom i u međusobnoj suradnji. Hranite svoje brižno zauzimanje na izvorima Svetoga pisma, sakramenata, neprestane hvale Bogu, otvoreni i poučljivi djelovanju Duha Svetoga; tako ćete biti učinkoviti djelatnici nove evangelizacije na koju ste pozvani da je ostvarite zajedno s vjernicima laicima, skladno i bez miješanja onoga što ovisi o zaređenom službeniku s onim što pripada sveopćem svećeništvu krštenih. Neka vam na srcu bude briga za duhovna zvanja: trudite se svojim oduševljenjem i vjernošću prenijeti živu želju da se velikodušno i bez oklijevanja odgovori Kristu, koji poziva na najdublje sjedinjenje s Njime, Glavom i Pastirom.“

            Draga braćo, dragi prijatelji!Svećeničko zvanje izvire iz misterija Božje ljubavi. Ono se jedino u tom misteriju može do kraja razumjeti i ostvariti. Zato je svećenik neshvatljiv ako ga se promatra jedino logikom ovoga svijeta, nego je potrebno zastati nad tim darom koji On daje ljudima razmatrajući Božju Riječ.

            U Knjizi proroka Jeremije Bog šalje proroka riječima: „Idik onima kojima te šaljem.“ (Jer 1,7) Jeremija se boji, smatra da nije dorastao toj zadaći te kaže: „ja ne umijem govoriti: dijete sam“ (Jer 1,6). Međutim, Gospodin ga hrabri te mu obećava svoju pomoć i trajnu blizinu: „Ne boj ih se jer ja sam s tobom!“ (Jer 1,8). Koga se to mi bojimo? Koga se vi bojite, dragi mladomisnici? Danas ima mnogo prijetnji, mnogo zlonamjernih i teških zamki. Ali ne treba se nikoga i ničega bojati. Budite trajno s Bogom, ostanite povezani s njime i on će vam dati snagu, on će pobijediti u vama sva neprijateljstva i otkloniti sve zapreke.

            Sv. Pavao pak svojem ljubljenom učeniku Timoteju, na kojega je položio svoje ruke i zaredio ga za službu prezbitera, čuli smo,poručuje: „Ne zanemari milosnog dara koji je u tebi, koji ti je dan polaganjem ruku starješinstva.“ Očito, potrebno je s Bogom surađivati da bi se njegovi darovi umnožili, da bi se ispunilo poslanje koje nam On daje. S druge pak strane Pavao opominje vjernike da ne preziru Timotejevu mladost. To bih i ja vama mogao reći, dragi mladomisnici. Svakome od vas stoga s Pavlom poručujem: „Budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći... posveti se čitanju, poticanju, poučavanju... pripazi na samog sebe... ustraj u tome!“ (ib.)

            U evanđelju Gospodin Isus i vama poručuje: „Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom...“ (Iv 12,26). Vi ste već pošli za Kristom Gospodinom – kad ste bili kršteni, kad ste primali svete sakramente, kad ste se molili u svojim obiteljima iz kojih ste potekli, kad ste slavili Euharistiju u svojim župnim zajednicama iz kojih ste, kad ste osjetili glas u svome srcu da se posvetite svećeničkom pozivu te mu odgovorili pošavši u sjemenište. Ipak, ovo je trenutak kada konačno Njemu obećavate svoju vjernost, kada krećete posve i samo za Njim. Možda će se neki čuditi, možda vas neki neće razumjeti, možda će vas neki i žaliti, ali – najvažnije je što je u vašem srcu. Ako ste vi u svome srcu sretni i radosni, tada ste sigurno pošli pravim putem, putem na kojemu iz bližega slijedite Krista jedinoga svećenika koji se prinio Ocu za sve ljude. Vaše „Da“ danas znači umiranje poput pšeničnog zrna, vi gubite svoj život na ovome svijetu, da biste ga sačuvali za vječnost. Ovaj paradoks oživotvoruje se posebno zorno baš u našem svećeničkom pozivu, draga mlada braćo. Ne bojte se! Biti spreman sve izgubiti radi Krista neće vas učiniti nesretnima jer vi znate – sreća nije u imanju, nego u blizini s Bogom. A s Bogom ste kad činite dobro, i to osobito kad činite dobro drugima, svojoj braći i sestrama, kojima vas Gospodin šalje – da služite vjernicima u povjerenoj vam zajednici.

            Hrabri budite, niste sami! Gospodin koji vas je pozvao je uvijek s vama! I mi smo s vama, vaša braća u milosti, i vaše obitelji iz kojih ste došli i nove obitelji kojima idete donijeti Radosnu vijest. Neka vas Gospodin čuva. Amen.

 

Twitter