Ispis E-mail


mons. dr. Vlado Košić
biskup sisački

 - + - + - + - + - + - + - + - + - + - + - + - + -

Vlado Košić rođen je 20. svibnja 1959. godine u Varaždinu, od roditelja Ivana i Marte Košić r. Dombaj. Kršten je 31. svibnja 1959. u crkvi sv. Petra i Pavla u Petrijancu s krsnim imenom Vladimir Ivan. Odrastao je u Družbincu, u župi Petrijanec, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu na Šalati 1978. godine. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje 1985. godine diplomira, iste godine biva zaređen za prezbitera Zagrebačke nadbiskupije. Godine 1989. magistrira u specijalizaciji dogmatske teologije radom Traktat “De libero arbitrio et de gratia” Ivana Paštrića (1636-1708.). Pastoralno djeluje u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao kapelan u Karlovcu - Dubovcu (1985.-1988.) i u Zagrebu – Španskom (1988.-1990.), te kao župnik Hrastovice (1990.-1995.) i Petrinje (1992.-1995.), dakle u vrijeme Domovinskog rata, kad i sam kao prognanik živi u petrinjskoj filijali u Mošćenici, uz samu crtu razdvajanja s okupiranim područjem. Od 1995. godine radi kao asistent pri Katedri dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 23. lipnja 1997. obranio doktorsku disertaciju Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) - značajke, pod vodstvom red. prof. dr. sc. Ivana Goluba. Na Sveučilištu u Zagrebu 28. studenog 1997. promoviran je u doktora teoloških znanosti te je 1998. izabran za višeg asistenta, a 2003. za naslovnog docenta. 

Redovni je član, a od 25. siječnja 2001. i predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, član je Odjela za kršćanski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Križanić” i Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”.

Objavljuje svoje radove iz dogmatske teologije i povijesti hrvatske teologije u Bogoslovskoj smotri, Riječkom teološkom časopisu, Katehezi, Vita consecrata i drugim časopisima.

Tiskana su mu djela:

- Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) – značajke, Kršćanska sadašnjost,     Zagreb 1997. (disertacija);

- Župnik na prvoj crti, MH Petrinja – Tonimir, Varaždinske Toplice 1999.;

- Zapisi s ruba, Teovizija, Zagreb 1999.;                                     

- Vrijednosti svakodnevice, Glas Koncila, Zagreb 2002.;

- Marija, Majka Sina Božjega, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2003.;

- „Veće ljubavi nitko nema od ove“, križni put, KS, Zagreb 2004.;

- Novo staro lice Boga, KS, Zagreb 2005.

Preveo je s njemačkog jezika dogmatsko djelo „Bog trojstvene ljubavi“ Franza Courtha, izišlo u izdanju KS u Zagrebu 1999.

Uređuje zbornike Hrvatskog mariološkog instituta, u kojima objavljuje i svoje studije. Objavljuje svoje radove i u drugim zbornicima, kao npr. rad „Mariologija u misli Ivana Pavla II.“ u „Ivan Pavao II. Poslanje i djelovanje“, zbornik radova; GK i drugi, Zagreb 2007., str. 169-182; „Katoličko-pravoslavni odnosi u Hrvatskoj i Europi: šanse i perspektive“ u „U služenju Božjemu narodu“, zbornik radova u čast msgr. Dr. Antunu Škvorčeviću, Požega 2007., str. 391-413; „Il contributo croato alla mariologia del Concilio Vaticano II“ u zborniku Poljskog mariološkog društva „W službie Bogarodzicy“, Polskie Towarzystwo mariologiczne, Czestochowa 2009, str. 188-208. Uredio je s Gordanom Črpićem zbornik „U službi pravde i mira. For the Sake of Justice and Peace“ izjava, priopćenja, apela i izvještaja Komisije HBK „Justitia et pax“ 1989.-2009., KS, Zagreb 2009.
Osobita su mu znanstvena zanimanja: dogmatska teologija – prvenstveno mariologija i pneumatologija, te povijest - osobito hrvatske - teologije, ekumenizam i dijalog.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 29. prosinca 1998. pomoćnim biskupom zagrebačkim i titularnim biskupom Ruspe te je 6. veljače 1999. zajedno s mons. Josipom Mrzljakom u zagrebačkoj katedrali zaređen za biskupa. U Zagrebačkoj nadbiskupiji bio je generalni vikar te pastoralno odgovoran za Sisačko-gorski i Čazmansko-moslavački arhiđakonat (također je bio odgovoran i za Zagorski te Turopoljski arhiđakonat). Bio je predsjednik je Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije, predsjednik Odbora za promicanje štovanja bl. Augustina Kažotića. Bio je na čelu ili sudjelovao u radu više povjerenstava Nadbiskupije.

Od rujna 2001. godine bio je član a od lipnja 2007. do veljače 2010. i veliki prepozit Prvostolnoga Kaptola zagrebačkog.

U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji bio je od travnja 1999. (do rujna 2000.) predsjednik Odbora za sredstva društvene komunikacije, a od rujna 2000. je predsjednik Vijeća za ekumenizam i dijalog, te od travnja 2004. i predsjednik komisije HBK „Justitia et pax“, ujedno i predsjednik Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK. Član je komisija HBK za odnos sa SPC i za Papinski zavod sv. Jeronima u Rimu.

5. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. bulom „Antiquam fidem“ ponovno je uspostavio Sisačku biskupiju te Vladu Košića imenovao sisačkim biskupom. Dana 6. veljače 2010. preuzeo je vodstvo Sisačke biskupije. 
 

Aktualnosti

  • BOŽIĆNA ČESTITKA 2011.

    Promatrajući što nam svijet nudi kao odgovor na pitanje: što je Božić, vidimo da su to urešene ulice, okićeni borovi po trgovima, rasvijetljeni izlozi u trgovinama, da su to reklame na televiziji i privid bajkovitog ozračja koje dočaravaju snijeg, djed mraz, darovi i puna obećanja uspjeha i sreće.

    Međutim, ništa od toga nije se dogodilo one stvarne, povijesne božićne noći u Betlehemu kada se rodio Isus.

    Najprije valja reći kako je Isusovo rođenje povijesni događaj, smještan u konkretno vrijeme i sasvim konkretan prostor. Isus se rodio u Betlehemu, u Palestini, provinciji Rimskog carstva za vrijeme vladanja cara Augusta. Taj je car, kao vojskovođa Oktavijan, živio u našoj Sisciji, budući da je 35. godine prije Kristova rođenja sa svojom vojskom razorio keltski grad Segesticu i upravo on izgradio je ovdje rimski grad – Sisciju. Kako veli evanđelist Luka:“U one dane iziđe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta... Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.“ (Lk 2,1-5) I tu se dogodilo Isusovo rođenje.

  • 25 kateheza za mlade

    Priručnik za animatore mladih „U svjetlosti hodimo“ koji sadrži 25 kateheza za animiranje pripremnih župnih okupljanja mladih, koji će sudjelovati na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Sisku 5.i 6. svibnja 2012.godine predstavio je na Svećeničkom danu Sisačke biskupije, u četvrtak 6. listopada, vlč. Branko Koretić, povjerenik za pastoral mladih. Naslov priručnika "U svjetlosti hodimo" (1 Iv 1,7) istovremeno je i geslo pod kojim će Susret biti održan. Mlade iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, te svih krajeva gdje djeluju Hrvatske katoličke misije, na susret je pozvao mons. Vlado Košić, sisački biskup, poručujući im: "Mladi, vi to znate, to je vama vlastito: otvorena srca susretati druge, graditi zajedništvo i pokazati u molitvi i druženju što je to Crkva. Neka nas Susret hrvatske katoličke mladeži sve osposobi da još više svjedočimo u svojem životu kako je lijepo biti Kristov prijatelj!"

     

  • Biskupova uskrsna čestitka

    Dragi vjernici, poštovani prijatelji!

    Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Kristova pobjeda koju je On izvojevao nad zlom, grijehom i smrću važna za sve nas ljude. „Svojom smrću on je smrt usmrtio da bi nama smrtnicima darovao besmrtnost“ –kaže jedna stara otačka formula. „Radi nas ljudi i radi našega spasenja“ (Credo) Sin Božji je došao među nas ljude i radi nas on je podnio smrt na križu i radi nas je uskrsnuo. Tako je naš ljudski život dobio novi smisao, te je čovjek postao dionik uskrsnuća, dionik Kristove pobjede nad zlom, grijehom i smrću. Stoga svima koji u Krista vjeruju i koji u svojem životu slijede njegov nauk vršeći djela ljubavi prema Bogu i prema svakom čovjeku kao prema svome bližnjemu, Bog daje svoj božanski život, život koji je jači od smrti. Mi smo pozvani da svojim životom i svojim postupcima svjedočimo da je dobro jače od zla, da je ljubav jača od mržnje, da je život jači od smrti, te tako, kao Kristovi učenici imamo s njime udjela u uskrsnuću.

  • Vilim Cecelja - hrvatska Caritas

    Mons. dr. Vlado Košić, sisački biskup na Cvjetnicu 17. travnja predvodio je misno slavlje u crkvi Svetog Bartola u Hrastovici. Prije misnog slavlja blagoslovio je spomenik Vilimu Cecelji, negdašnjem hrastovićkom župniku.

    U propovijedi je kazao kako biskupi inače trebaju biti na Cvjetnicu u svojim katedralama, a ja sam ipak želio danas, ove Cvjetnice biti ovdje, s vama, u crkvi Svetog Bartola u Hrastovici. Povod je postavljanje spomenika vlč. Vilimu Cecelji, koga je izradio naš umjetnik gosp. Tomislav Kršnjavi. Vilim Cecelja je bio župnik Hrastovice od 1935.-1939., prije II. svjetskog rata, a onda je odavde otišao u Zagreb i na Kustošiji postao župnik i graditelj crkve Svetog Nikole Tavelića. Nakon toga je od kardinala Stepinca imenovan vojnim kapelanom tako da se brinuo za hrvatsku vojsku. Godinu dana prije završetka rata otputovao je u Beč gdje je dočekao završetak rata Bio je zatvoren neko vrijeme u jednom logoru kod Salzburga. Nakon puštanja, pomagao je svima onima koji su preživjeli Bleiburg, tu najveću tragediju našega naroda, te posto simbol štovanja Bleiburga. Dolično je da svom župniku Hrastovčani podignu spomenik i gaje pri tom spomeniku uspomenu na njegovu veličinu istaknu je biskup Vlado, te pojasnio. Jedan od razloga je i taj što je Vilim Cecelja 1942. godine, spasio selo Taborište, čije stanovnike su već htjeli Kozaci, kao sastavna komponenta njemačke vojske, pobiti. Nakon što su već počeli paliti kuće, postrojili su sve civile mještane po cesti i namjeravali ih kao osvetu pobiti, jer je prije toga stradalo nešto njihovih pripadnika. Mislili su da su to neki partizani. Tada je Vilim dojurio na motoru iz Zagreba i rekao: „To su moji katolici, to je moj hrvatski narod“, i spasio ih od sigurne smrti. Upravo je i to dobar razlog da se u ovoj župi podigne njemu spomenik, pojasnio je biskup Vlado.

  • Od Ivanića do Siska s križem na ramenima