| O povijesti Sisačke biskupije |
 |
 |
|
Sisačka biskupija osnovana je u prvim stoljećima kršćanstva i jedna je od najstarijih na području današnje Hrvatske.
Iz tih najranijih vremena poznato je 7 biskupa, koji su stolovali u ovom gradu i nosili naziv „episcopus Siscianae“; njihova prisutnost zabilježena je na crkvenim saborima ili u papinskim odlukama, a to su: Kasto 249. godina
Vjerojatno je negdje oko 600. godine Siscija bila razrušena, no rijetki i slučajni arheološki nalazi iz 7. i 8. stoljeća potvrđuju kako se život u gradu nastavio. Ono što se posebno ističe, je kontinuitet imena koje traje i kroz nekoliko slijedećih stoljeća. U 9. stoljeću ovdje stoluje knez Panonske Hrvatske Ljudevit Posavski, a franački kroničar Einhard, koji bilježi borbe Franaka i Ljudevita, Sisciju naziva „Civitas“. Civitas znači grad i u pravilu označava grad sjedište biskupije, za razliku od riječi castrum, koja znači utvrđeno mjesto. Einhard, koji je napisao i životopis cara Karla Velikog, ističe kako su franačkim kraljevima bile „najvažnije svete zgrade – crkve“ i kako su naređivali biskupima popravak starih i izgradnju novih crkvi.
U 10. stoljeću Sisačka biskupija se spominje na Splitskim crkvenim saborima 925. i 928. godine. Na Saboru 928. godine bile su ponuđene ninskom biskupu Grguru, u zamjenu za ukinutu biskupiju, čak tri biskupske stolice, među kojima i sisačka. Sve tri su tada bile upražnjene, ali premu istom zapisniku „dobro napućene i proviđene brojnim svečenstvom“. Nema sumnje kako je Sisak kroz čitavo antičko i ranosrednjovjekovno razdoblje bio glavno središte šire regije i istovremeno sjedište biskupije. Tek novi politički odnosi i širenje mađarske dinastije Arpadovića, doprinose stvaranju Zagreba kao novog sjedišta političke i crkvene vlasti; a tada nestaje drevna Sisačka biskupija.
Pozlaćeno raspelo, 11. st., pronađeno u Sisku Sisačka biskupija ponovno se spominje kao naslovna biskupija 22. svibnja 1999. kad je mons. dr. sc. Nikola Eterović imenovan naslovnim nadbiskupom Siska. Taj je naslov nosio deset godina, do 30. studenoga 2009. 5. prosinca 2009.godine, papa Benedikt XVI je bulom "Antiquam fidem" ponovno uspostavio Sisačku biskupiju, a mons. dr. sc. Vladu Košića imenovao je njezinim biskupom. |
Aktualnosti
-
Promatrajući što nam svijet nudi kao odgovor na pitanje: što je Božić, vidimo da su to urešene ulice, okićeni borovi po trgovima, rasvijetljeni izlozi u trgovinama, da su to reklame na televiziji i privid bajkovitog ozračja koje dočaravaju snijeg, djed mraz, darovi i puna obećanja uspjeha i sreće.
Međutim, ništa od toga nije se dogodilo one stvarne, povijesne božićne noći u Betlehemu kada se rodio Isus.
Najprije valja reći kako je Isusovo rođenje povijesni događaj, smještan u konkretno vrijeme i sasvim konkretan prostor. Isus se rodio u Betlehemu, u Palestini, provinciji Rimskog carstva za vrijeme vladanja cara Augusta. Taj je car, kao vojskovođa Oktavijan, živio u našoj Sisciji, budući da je 35. godine prije Kristova rođenja sa svojom vojskom razorio keltski grad Segesticu i upravo on izgradio je ovdje rimski grad – Sisciju. Kako veli evanđelist Luka:“U one dane iziđe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta... Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.“ (Lk 2,1-5) I tu se dogodilo Isusovo rođenje.
-
Priručnik za animatore mladih „U svjetlosti hodimo“ koji sadrži 25 kateheza za animiranje pripremnih župnih okupljanja mladih, koji će sudjelovati na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Sisku 5.i 6. svibnja 2012.godine predstavio je na Svećeničkom danu Sisačke biskupije, u četvrtak 6. listopada, vlč. Branko Koretić, povjerenik za pastoral mladih. Naslov priručnika "U svjetlosti hodimo" (1 Iv 1,7) istovremeno je i geslo pod kojim će Susret biti održan. Mlade iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, te svih krajeva gdje djeluju Hrvatske katoličke misije, na susret je pozvao mons. Vlado Košić, sisački biskup, poručujući im: "Mladi, vi to znate, to je vama vlastito: otvorena srca susretati druge, graditi zajedništvo i pokazati u molitvi i druženju što je to Crkva. Neka nas Susret hrvatske katoličke mladeži sve osposobi da još više svjedočimo u svojem životu kako je lijepo biti Kristov prijatelj!"
-
Dragi vjernici, poštovani prijatelji!Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Kristova pobjeda koju je On izvojevao nad zlom, grijehom i smrću važna za sve nas ljude. „Svojom smrću on je smrt usmrtio da bi nama smrtnicima darovao besmrtnost“ –kaže jedna stara otačka formula. „Radi nas ljudi i radi našega spasenja“ (Credo) Sin Božji je došao među nas ljude i radi nas on je podnio smrt na križu i radi nas je uskrsnuo. Tako je naš ljudski život dobio novi smisao, te je čovjek postao dionik uskrsnuća, dionik Kristove pobjede nad zlom, grijehom i smrću. Stoga svima koji u Krista vjeruju i koji u svojem životu slijede njegov nauk vršeći djela ljubavi prema Bogu i prema svakom čovjeku kao prema svome bližnjemu, Bog daje svoj božanski život, život koji je jači od smrti. Mi smo pozvani da svojim životom i svojim postupcima svjedočimo da je dobro jače od zla, da je ljubav jača od mržnje, da je život jači od smrti, te tako, kao Kristovi učenici imamo s njime udjela u uskrsnuću.
Vilim Cecelja - hrvatska Caritas
Mons. dr. Vlado Košić, sisački biskup na Cvjetnicu 17. travnja predvodio je misno slavlje u crkvi Svetog Bartola u Hrastovici. Prije misnog slavlja blagoslovio je spomenik Vilimu Cecelji, negdašnjem hrastovićkom župniku.U propovijedi je kazao kako biskupi inače trebaju biti na Cvjetnicu u svojim katedralama, a ja sam ipak želio danas, ove Cvjetnice biti ovdje, s vama, u crkvi Svetog Bartola u Hrastovici. Povod je postavljanje spomenika vlč. Vilimu Cecelji, koga je izradio naš umjetnik gosp. Tomislav Kršnjavi. Vilim Cecelja je bio župnik Hrastovice od 1935.-1939., prije II. svjetskog rata, a onda je odavde otišao u Zagreb i na Kustošiji postao župnik i graditelj crkve Svetog Nikole Tavelića. Nakon toga je od kardinala Stepinca imenovan vojnim kapelanom tako da se brinuo za hrvatsku vojsku. Godinu dana prije završetka rata otputovao je u Beč gdje je dočekao završetak rata Bio je zatvoren neko vrijeme u jednom logoru kod Salzburga. Nakon puštanja, pomagao je svima onima koji su preživjeli Bleiburg, tu najveću tragediju našega naroda, te posto simbol štovanja Bleiburga. Dolično je da svom župniku Hrastovčani podignu spomenik i gaje pri tom spomeniku uspomenu na njegovu veličinu istaknu je biskup Vlado, te pojasnio. Jedan od razloga je i taj što je Vilim Cecelja 1942. godine, spasio selo Taborište, čije stanovnike su već htjeli Kozaci, kao sastavna komponenta njemačke vojske, pobiti. Nakon što su već počeli paliti kuće, postrojili su sve civile mještane po cesti i namjeravali ih kao osvetu pobiti, jer je prije toga stradalo nešto njihovih pripadnika. Mislili su da su to neki partizani. Tada je Vilim dojurio na motoru iz Zagreba i rekao: „To su moji katolici, to je moj hrvatski narod“, i spasio ih od sigurne smrti. Upravo je i to dobar razlog da se u ovoj župi podigne njemu spomenik, pojasnio je biskup Vlado.
Od Ivanića do Siska s križem na ramenima
