Zaštitnik Sisačke biskupije - Sveti Kvirin Sisački Ispis E-mail
Petak, 18 Veljača 2011 11:13

Zaštitnik je Sisačke biskupije sveti mučenik Kvirin. Najstariji podatak o njegovu mučeništvu nalazi se u Martirologiju sv. Jeronima, koji se poziva na kroniku euzebija Cezarejskoga, iz godine 309. U toj pasiji jasno je naveden Kvirinov položaj »beatus Quirinus episcopus Siscianus« (»blaženi Kvirin, siscijski biskup«), opisano je privođenje i tijek ispitivanja. Kvirinova nepokolebljivost, naglašena u cijelom tekstu, posebno se ističe na kraju suđenja: »vere modo sacerdos efectus sum, si me ipsum vero Deo sacrifcium obtulero« (»ustinu sam postao svećenikom ako sama sebe pravomu Bogu prinesem za žrtvu«). Biskup Kvirin zbog svoje je vjere osuđen na smrt utapanjem s mlinskim kamenom. Kada je bačen s mosta u rijeku, dugo je vremena plutao i s promatračima svojeg mučenja razgovarao prenoseći im radosnu vijest, a da se oni ne bi zastrašili, ishodio je molitvom svoje potonuće i smrt. Zbog toga čudesnog događaja raširio se cijelvim kršćanskim svijetom glas o Kvirinovu mučeništvu i propovijedanju.

Vjerodostojnost tih podataka potvrđena je i tzv. trećom Delehayevom grupom (H. Delehay izvršio je podjelu koja polazi od povijesne vrijednosti izvora), što upućuje na to da je legenda o Kvirinu nastala preradom originalnih dokumenata.

I mnogi drugi povijesni izvori potvrđuju izvješće o mučeništvu sv. Kvirina. Svi izvori slažu se da je dan Kvirinove smrti 4. lipnja, no još se raspravlja je li to bilo 303., 308. ili neke druge godine. Negdje na prijelazu iz 4. u 5. stoljeće tijelo je sv. Kvirina preneseno u Rim i pokopano u mauzoleju Platonia, iza apside svetog Sebastijana na Apijevoj cesti. Ondje je pronađen i glasovit natpis na mjestu ad catacumbas, koji se odnosi na sisačkog biskupa Kvirina: »haec populis (cunctis clarescet) gloria facti; haec Quirine tuas ... probabi« (»ova slava postala je jasna svim narodima; ova, Kvirine, tvoje...«). Tvrdi se da je taj natpis stajao na Kvirinovu grobu, a njegov tekst dokazuje i prijenos mučenikova tijela iz Panonije u Rim, gdje su ga častili rimski hodočasnici u 7. stoljeću, kako nam svjedoče razni hodočasnički zapisi. Relikvije svetoga Kvirina premještene su u 12. stoljeću u baziliku svete Marije na Trastevereu.

Poseban položaj sisačkog biskupa Kvirina u vrijeme kasnoga Rimskog Carstva svjedoči i himan što ga je napisao latinski pjesnik Prudencije (aurelius Prudentius Clemens) 505. godine. Početni stihovi glase:
Insignem meriti virum
Quirinum placitum Deo,
Urbis moenia Sisciae
Concessum sibi martyrem
Complexu patrio fovent.

Taj poseban položaj potvrđuju i drugi vrlo vrijedni spomenici. U katedrali mjesta Grado čuva se srebrni relikvijar s prikazom Kvirina i drugih svetaca koji su bili čašćeni u Akvileji, potvrđujući raširenost Kvirinova kulta u 5. stoljeću. I u riznici Zagrebačke katedrale čuvaju se predmeti koji prikazuju svetoga Kvirina: korice Misala Jurja topuskog iz 15. stoljeća i relikvijar svetoga Kvirina iz 18. stoljeća. Lik svetoga Kvirina s blaženim Augustinom Kažotićem nalazi se i na prozoru svetišta katedrale, a izrađen je sredinom 19. stoljeća. Posebno je vrijedan prikaz u sakristiji, na najstarijoj očuvanoj freski Zagrebačke katedrale iz 13. stoljeća, gdje se nalaze tri svetačka lika: sveti Kvirin, sveti Dominik i sveti Franjo.
Na širemu sisačkom području svetomu Kvirinu bilo je posvećeno nekoliko župa: stara župa u Hrastovici, u Boviću, u Smrekoviću kod Vojnića, u Dobretinu kod Dvora na Uni, a kod Gvozda nalazi se selo Kvirin. I u Sisku je sve do 1974. godine postojala kapela posvećena svetomu Kvirinu, a 1993. godine osnovana je župa i započela je izgradnja crkve posvećene svetomu Kvirinu.

Danas je sveti Kvirin zaštitnik Grada Siska i Sisačke biskupije, Grada Krka i Krčke biskupije te jedan od zaštitnika Zagrebačke nadbiskupije.

 

Aktualnosti

  • BOŽIĆNA ČESTITKA 2011.

    Promatrajući što nam svijet nudi kao odgovor na pitanje: što je Božić, vidimo da su to urešene ulice, okićeni borovi po trgovima, rasvijetljeni izlozi u trgovinama, da su to reklame na televiziji i privid bajkovitog ozračja koje dočaravaju snijeg, djed mraz, darovi i puna obećanja uspjeha i sreće.

    Međutim, ništa od toga nije se dogodilo one stvarne, povijesne božićne noći u Betlehemu kada se rodio Isus.

    Najprije valja reći kako je Isusovo rođenje povijesni događaj, smještan u konkretno vrijeme i sasvim konkretan prostor. Isus se rodio u Betlehemu, u Palestini, provinciji Rimskog carstva za vrijeme vladanja cara Augusta. Taj je car, kao vojskovođa Oktavijan, živio u našoj Sisciji, budući da je 35. godine prije Kristova rođenja sa svojom vojskom razorio keltski grad Segesticu i upravo on izgradio je ovdje rimski grad – Sisciju. Kako veli evanđelist Luka:“U one dane iziđe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta... Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov, koji se zove Betlehem – da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna.“ (Lk 2,1-5) I tu se dogodilo Isusovo rođenje.

  • 25 kateheza za mlade

    Priručnik za animatore mladih „U svjetlosti hodimo“ koji sadrži 25 kateheza za animiranje pripremnih župnih okupljanja mladih, koji će sudjelovati na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Sisku 5.i 6. svibnja 2012.godine predstavio je na Svećeničkom danu Sisačke biskupije, u četvrtak 6. listopada, vlč. Branko Koretić, povjerenik za pastoral mladih. Naslov priručnika "U svjetlosti hodimo" (1 Iv 1,7) istovremeno je i geslo pod kojim će Susret biti održan. Mlade iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine, te svih krajeva gdje djeluju Hrvatske katoličke misije, na susret je pozvao mons. Vlado Košić, sisački biskup, poručujući im: "Mladi, vi to znate, to je vama vlastito: otvorena srca susretati druge, graditi zajedništvo i pokazati u molitvi i druženju što je to Crkva. Neka nas Susret hrvatske katoličke mladeži sve osposobi da još više svjedočimo u svojem životu kako je lijepo biti Kristov prijatelj!"

     

  • Biskupova uskrsna čestitka

    Dragi vjernici, poštovani prijatelji!

    Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Kristova pobjeda koju je On izvojevao nad zlom, grijehom i smrću važna za sve nas ljude. „Svojom smrću on je smrt usmrtio da bi nama smrtnicima darovao besmrtnost“ –kaže jedna stara otačka formula. „Radi nas ljudi i radi našega spasenja“ (Credo) Sin Božji je došao među nas ljude i radi nas on je podnio smrt na križu i radi nas je uskrsnuo. Tako je naš ljudski život dobio novi smisao, te je čovjek postao dionik uskrsnuća, dionik Kristove pobjede nad zlom, grijehom i smrću. Stoga svima koji u Krista vjeruju i koji u svojem životu slijede njegov nauk vršeći djela ljubavi prema Bogu i prema svakom čovjeku kao prema svome bližnjemu, Bog daje svoj božanski život, život koji je jači od smrti. Mi smo pozvani da svojim životom i svojim postupcima svjedočimo da je dobro jače od zla, da je ljubav jača od mržnje, da je život jači od smrti, te tako, kao Kristovi učenici imamo s njime udjela u uskrsnuću.

  • Vilim Cecelja - hrvatska Caritas

    Mons. dr. Vlado Košić, sisački biskup na Cvjetnicu 17. travnja predvodio je misno slavlje u crkvi Svetog Bartola u Hrastovici. Prije misnog slavlja blagoslovio je spomenik Vilimu Cecelji, negdašnjem hrastovićkom župniku.

    U propovijedi je kazao kako biskupi inače trebaju biti na Cvjetnicu u svojim katedralama, a ja sam ipak želio danas, ove Cvjetnice biti ovdje, s vama, u crkvi Svetog Bartola u Hrastovici. Povod je postavljanje spomenika vlč. Vilimu Cecelji, koga je izradio naš umjetnik gosp. Tomislav Kršnjavi. Vilim Cecelja je bio župnik Hrastovice od 1935.-1939., prije II. svjetskog rata, a onda je odavde otišao u Zagreb i na Kustošiji postao župnik i graditelj crkve Svetog Nikole Tavelića. Nakon toga je od kardinala Stepinca imenovan vojnim kapelanom tako da se brinuo za hrvatsku vojsku. Godinu dana prije završetka rata otputovao je u Beč gdje je dočekao završetak rata Bio je zatvoren neko vrijeme u jednom logoru kod Salzburga. Nakon puštanja, pomagao je svima onima koji su preživjeli Bleiburg, tu najveću tragediju našega naroda, te posto simbol štovanja Bleiburga. Dolično je da svom župniku Hrastovčani podignu spomenik i gaje pri tom spomeniku uspomenu na njegovu veličinu istaknu je biskup Vlado, te pojasnio. Jedan od razloga je i taj što je Vilim Cecelja 1942. godine, spasio selo Taborište, čije stanovnike su već htjeli Kozaci, kao sastavna komponenta njemačke vojske, pobiti. Nakon što su već počeli paliti kuće, postrojili su sve civile mještane po cesti i namjeravali ih kao osvetu pobiti, jer je prije toga stradalo nešto njihovih pripadnika. Mislili su da su to neki partizani. Tada je Vilim dojurio na motoru iz Zagreba i rekao: „To su moji katolici, to je moj hrvatski narod“, i spasio ih od sigurne smrti. Upravo je i to dobar razlog da se u ovoj župi podigne njemu spomenik, pojasnio je biskup Vlado.

  • Od Ivanića do Siska s križem na ramenima