Vjernički puk u svetištu Majke naših stradanja u Gori pripravio se trodnevnicom na proslavu svetkovine Uznesenja Bl. Dj. Marije, koju je predvodio generalni vikar sisačke biskupije mons. Marko Cvitkušić. U prigodnoj propovijedi prvoga dana trodnevnice mons. Cvitkušić je istaknuo da je Isus sa križa, u osobi učenika Ivana, svojoj Majci predao cijelo čovječanstvo, posebno Crkvu koju je utemeljio i sve koji će u njega povjerovati i Marijinu pomoć moliti. Prema ovom tumačenju u Marijine sinove i kćeri spadamo i mi. Posljednja Isusova oporuke jest, da smo Marijina djeca a ona naša Majka.

Druga dana propovjednik je razmatrao Marijnu veliku ljubav prema bližnjemu, još prije nego je Isus rekao da je najveća zapovijed ljubiti Boga i bližnjega. Marija ne misli na sebe, već misli na druge. Misli kako će jedan njezin pohod obradovati njezinu rođakinju Elizabetu. Ona joj želi pomoći u posljednjim mjesecima trudnoće, njoj već u već poodmakloj dobi.

U trećem nagovoru propovjednik je ustvrdio da smo mi grješni ljudi, a naša duhovna, nebeska Majka je bez grijeha. Ona, koja je kao Majka svojim očima gledala i u majčinskom srcu doživjela patnje i smrt svojega Sina, kojima je on ispaštao za ljuske grijehe, najbolje znade, koliko je zlo grijeh, kakva je to uvrjeda Bogu i nezahvalnost njezinu Sinu. I zato je majčinski zabrinuta za svoju djecu.

Potom je propovjednik dodao bi netko mogao pomisliti da Marija, koja nije bila grješna i nije bila podložna grijehu, ne može razumjeti nas grješnike. Naprotiv! Upravo zato jer nije grješna, njoj je žao onih koji su grješni. Ona zna kako je grijeh nešto ružno, odvratno, najveće zlo. A jer nas voli kao najčistija i najsvetija zato nas ona zagovara pred svojim Sinom i nebeskim Ocem. Željno nas čeka da se poslije smrti smjestimo uz nju i njezina Sina Isusa.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo svečano je u srijedu, 15. kolovoza proslavljena u Marijanskom svetištu Majke naših stradanja u Gori, misnim slavljem koje je predvodio sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su svećenici Petrinjskog i Glinskog dekanata, generalni vikar mons. Marko Cvitkušić te rektor svetišta preč. Paško Glasnović, koji je na početku i pozdravio sve okupljene.

Blagdanskom slavlju nazočilo je nekoliko tisuća hodočasnika, od kojih je dio pristigao pješice iz tri petrinjske župe te iz Gline, a prisutni su bili i predstavnici gradskih i županijskih vlasti.

U homiliji, govoreći o ovome blagdanu biskup je rekao kako je danas bitna upravo riječ „uznesenje“ jer promatramo Mariju i njezinu konačnu proslavu u Bogu. „Premda je ona Bogorodica, njoj za života ljudi nisu podigli ni jedan spomenik, nisu joj dali nikakvo priznanje ni posebnu počast. Pa ipak ona je bila i jest nagrađena više od svih ljudi jer nju je - nagradio sam Bog uznesenjem na nebo! Braćo i sestre, nama je Marija neizmjerno važna jer ona je majka našega Spasitelja, ali ona je i naša zagovornica, naš uzor u vjeri. Ali i još više! Ona i sada u nebeskoj slavi majčinski ljubi Crkvu (LG 65) i svojom moćnom ljubavlju utječe na naše putove, na naš sadašnji život. Smijemo čak i to reći: bez nje bili bismo izgubljeni jer ona je kompas, putokaz, ona je vrelo radosti i nježna majčinska ruka nad svakim od nas, koja nas usmjeruje da se na putu života ne izgubimo, da na kraju dođemo - pa i preko lutanja, padova i kroz vlastite rane - do našeg životnog cilja. Ona je to uspjela jedino Božjom milošću. I kad ju danas promatramo Uznesenu u nebesku slavu, znamo, to je Bog njoj učinio, ta velika djela. No, ona je bila ponizna službenica Gospodnja i surađivala je s Božjom milošću. Sve su to poruke i za nas, da Djevicu i mi nasljedujemo“, ustvrdio je biskup.

Središnja proslava blagdana Svetog Lovre, zaštitnika Grada Petrinje, počela je procesijom vjernika oko Šetališta Josipa Jurja Strossmayera i nastavljena svetom misom koju je, u zajedništvu sa svećenicima iz Sisačke biskupije, predvodio mons. Stjepan Ptiček, generalni vikar Bjelovarsko-križevačke biskupije, ali i župnik u Petrinji od 2001. do 2004. godine.

Mons. Ptiček je propovijedi naveo nekoliko primjera iz života, a jedan od njih je i susret sa ženom u Zagrebu, koja ga je zamolila: „Velečasni, dajte vi recite časnama neka dođu malo k meni ovdje pomoći počistiti kuću, kupiti stvari koje mi trebaju, praviti mi društvo i kada sam je pitao, a gdje su vaša djeca, odgovorila je, znate muž i ja smo se dogovorili da nemamo djece jer djeca su samo briga i trošak. Evo, sve vidimo danas kako su ljubimci u kući, u obitelji, postaju psi i mačke, iako nemam ništa protiv njih, ali njima mora biti najbolja hrana, jedno udobno mjesto u kući, najbolja njega i eto nisu ni briga, ni teret.“

Nakon toga je dodao: „Braćo i sestre, što smo stariji otkrivamo stvarnost naše ljudske bijede, zabluda, tvrdoće i zaslijepljenosti našega srca. Bilo je toga uvijek, povodili smo se za drugima, ali kao da nas to nije diralo sve dok se čovjek time ozbiljno ne susretne. To vi Petrinjci dobro znate kada ste morali bježati iz svojih domova koji su postali zgarište i kada se uništavalo sve, pogotovo što je sakralno, a posebno kada je sv. Lovro bio srušen i uništen, zgažen, rekli bismo, kao što ste to proživjeli i svi vi koji ste prognani iz Bosne i Hercegovine.“

Još je naglasio: „Skoro smo bili đavolski zavedeni, gledali materijalnim očima što se zbivalo, što se uništavalo ovdje u cijeloj domovini. Skoro da nismo prepoznali kako smo stavljeni na kušnju da se vidi kolika je naša vjera i kakva je naša ljubav. Mnogi su i tada dragoga Boga pozivali na red, zašto to dopušta. No, vjernik s Biblijom u rukama vidi da Bog sve znade i sve je u njegovoj moći i što se ljudi više udaljuju od Boga to se više udaljuju jedni od drugih i od samih sebe.“

Svetkovina Preobraženja Gospodnjeg svečano je u ponedjeljak 6. kolovoza proslavila istoimena petrinjska župa, koja nosi svoje ime na vječni spomen oslobođenja Petrinje 6. kolovoza 1995. godine. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić koji je tom prigodom i blagoslovio novoizgrađenu župnu crkvu.

U koncelebraciji bilo je desetak svećenika, između ostalih generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, novi župnik te župe Damir Ceković te župnik na odlasku Josip Karas, koji je na početku i pozdravio sve okupljene vjernike, hodočasnike iz drugih petrinjskih župa, predstavnike javnog i društvenog života Grada Petrinje i brojne branitelje.

U homiliji biskup je rekao da kao što je 5. kolovoza bio dan oslobođenja koji je slavila čitava naša Domovina, tako je 6. kolovoza taj dan za Petrinju. „Naime, 6. kolovoza 1995. Petrinja je oslobođena. Bio je to blagdan Preobraženja Gospodnjeg i ujedno preobraženja Petrinje. I danas mi smo blagoslovili ovu crkvu, ovdje u Petrinji, koja nosi titul Preobraženja Gospodnjega, što je i naslov nove petrinjske župe. Premda još nije crkva dovršena, ona je u fazi dovršenosti kada se u njoj može slaviti misa i zato je potreban blagoslov, kao službeni početak slavlja svetih otajstava u ovom prostoru. Ako Bog da, za godinu, ili vjerojatnije dvije, mogla bi biti i posveta crkve, što znači da će ona biti potpuno dovršena", rekao je biskup, pozvavši okupljene da se mole Bogu da ti planovi uspiju.