Biskup predvodio misi zahvalnicu o 25. godišnjici zavjeta Majke Karle Marije, vrhovne poglavarice sestara Karmelićanki BSI Ispis E-mail
Utorak, 07 Srpanj 2020 19:31
Share

U kapeli sv. Josipa u Hrvatskom Leskovcu u utorak, 7. srpnja 2020. sisački biskup Vlado Košić predvodio je misu zahvalnicu o 25. godišnjici zavjeta Majke Karle Marije, vrhovne poglavarice sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, inače prve Hrvatice na čelu te Družbe. S biskupom su koncelebrirali župnik župe Stupnik-Lučko Dubravko Škrlec Hren i don Stjepan Bolkovac. Uz Majku Karlu Mariju (Magdalenu Peranović) te bivšu višegodišnju Majku Angelinu na misi su sudjelovale brojne sestre Karmelićanke BSI na čelu s provincijalnom glavaricom s. Kristinom Pišković.

U homiliji biskup je rekao kako izabrana svetopisamska čitanja uvode u razmišljanje i molitvu. „Tri pročitane rečenice iz knjige Proroka Izaije (63,7-9) nose naslov Psalam. Istaknuo bih barem jednu rečenicu iz ovog odlomka: Slavit ću ljubav Gospodnju, slavna djela njegova – za sve što nam Gospod učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi... Nije slao poslanika ni anđela, nego ih je sâm spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sâm ih je otkupio, podigao ih i nosio...  Posebno uočavamo riječi: 'ljubav' i 'samilost' koje prorok pripisuje Bogu kao svojem spasitelju. I zanimljivo je da ističe kako nije poslao svojeg poslanika ili anđela, nego ih je sam došao spasiti, te ih otkupio, podigao i nosio… Očito se niti prorok, niti Izrael o kojem govori na primjeru svoje sudbine, ne mogu smatrati dostojnim Božje pomoći. Stoga kaže da ih je Bog spasio 'u svojoj samilosti'. Možda bismo mogli – kako to voli papa Franjo isticati – ovu riječ 'samilost' zamijeniti riječju 'milosrđe'. Bog se smilovao svome narodu jer mu je iskazao svoje beskrajno milosrđe. Milosrđe je na početku i na kraju, njime nas Bog obuhvaća i pokazuje nam put. A to da nije došao po svom poslaniku nego sam, osobno, i te kako naviješta upravo Spasitelja Isusa. U poslanici Hebrejima kaže se: 'Bog je nekoć govorio ocima našim u prorocima… konačno u ove dane progovori nam u Sinu'. Nekoć je Bog slao svoje glasnike i proroke, svete pisce i davao im svoju riječ da ju prenesu ljudima, njegovu narodu… no ljudi su radije ostali pri svojim stavovima, nisu razumjeli ili nisu ni mogli shvatiti što to Bog želi, dok im nije došao Bog sam u svome Sinu. Konkretnost Božje ljubavi najbolje se može doživjeti u ljudskom prijateljstvu s Isusom Kristom, znala je – otprilike – kazivati vaša sveta Terezija iz Avile. Baš čovještvo Isusovo znak je najvećeg Božjeg prijateljstva koje čovjek ikada može doživjeti. Zato ako želimo doći k Bogu, slijedimo prijateljsku ljudsku ljubav Isusovu. Jednom reče profesor Ivan Golub: Čovjek može poći samo za čovjekom. Zato je Bog i postao čovjekom da bi čovjek mogao poći za Bogom“.

Biskupova homilija u cijelosti

Govoreći o Prvoj poslanici Korinćanima biskup je podsjetio kako u njoj sveti Pavao zahvaljuje Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu: „Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu…“. „Važno je vidjeti tu socijalnu dimenziju: Pavao zahvaljuje Bogu ali ne tek za sebe, on zahvaljuje za svoje Korinćane, što im je Bog darovao milost vjere, te kaže da su se to oni u njemu 'obogatili u svemu' – 'ne oskudijevate ni na jednom daru'. Bogatstvo i oskudica – dvije suprotnosti. Bogatstvo je dakle obilje, obilje koje se od Boga prelijeva u njega, Pavla, ali i sve one kojima je on donio Radosnu vijest. I što moli Apostol za svoje Korinćane? – Da ih Bog 'čini postojanima do kraja'. Ovo podsjeća na Ivanovu riječ iz Apokalipse gdje svoga anđela tj. biskupa u Smirni kori Gospodin te mu kaže: 'Esto fidelis usque ad mortem et tibi dabo coronam vitae – Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života'. (Otk 2,10) Corona vitae – vijenac života. Toliko spominjana u zadnjim mjesecima, ali po zlu, ova lijepa svetopisamska riječ! Vijenac života, kruna… Gospodin obećava nagradu vječnosti onima koji ostanu vjerni. Ali zapravo kako i Apostol kaže, 'vjeran je onaj koji nas pozva'. On je taj koji izvodi u nama dobre misli, želje, nakane, ali i daje snagu da ustrajemo i proslavimo ga, ako je to njegova volja. Zato imamo i te koliko razloga zahvalnosti“, poručio je biskup.

Na kraju biskup je pozvao sve okupljene na molitvu za majku Karlu. „Napast je svake vlasti – govorim to i iz vlastitog iskustva – bila ona civilna bila crkvena, da zaboravi kako smo svi samo krhki ljudi, jer puno toga moramo pa pomislimo i da možemo, da puno ovisi o nama, što je i istina, ali djelomična, jer sve – ovisi samo o Bogu. Tako se vlast u sebi pokazuje kao bezbožna djelatnost i doista joj treba neprestana molitva za poniznošću, kako onih koji nose vlast tako i onih koji o njoj ovise. Moj mi je prvi duhovni učitelj, pater Ilija kapucin, često na razglednici znao napisati: Oremus pro invicem! – molimo se jedni za druge! Molimo se jedni za druge, dok Gospodinu zahvaljujemo, molimo Ga da nas ne prestaje obdarivati svojom milošću, da nas vodi i dalje. Neka sestru Karlu, vašu Majku, drage sestre, podupre u svima vama vašoj sestrinskom ljubavlju, prijateljstvom i razumijevanjem, da joj budete potpora, da jedne u drugima imate radost, i da vaša radost bude potpuna“.

Nakon mise slavlje se nastavilo za obiteljskim stolom te uz prikaz života sestre Utemeljiteljice bl. Majke Marije Terezije od sv. Josipa (Tauscher) koji su izvele mlađe sestre i programa djece koja su u Domu u Hrvatskom Leskovcu.

 

Twitter