Homilija na 10. obljetnicu ponovne uspostave biskupije i đakonskom ređenju 7.12.2019. Ispis E-mail
Subota, 07 Prosinac 2019 19:26
Share

Homilija na 10. obljetnicu ponovne uspostave biskupije i đakonskom ređenju

Sisačka katedrala, 7. prosinca 2019.

/Čit.: Iz 61,1-3a (br.3); Ps 84,3-4.5.11; 1 Tim 3,8-10 (br.9); Iv 15,9-17 (br.10)/

Draga braćo i sestre, braćo svećenici, sestre redovnice, dragi bogoslovi i sjemeništarci, poštovani prefekte Bogoslovnog sjemeništa, dragi kandidati za đakonat, dragi roditelji, rodbino i prijatelji naših ređenika, poštovani visoki predstavnici civilne vlasti – župane sa suradnicima, gg. gradonačelnici, dragi prijatelji!

Ovim svetim slavljem danas Bogu zahvaljujemo na deset godina ponovno uspostavljene naše Sisačke biskupije. Dana 5. prosinca 2009. Papa Benedikt XVI. bulom „Antiquam fidem“ od prijašnje velike Zagrebačke nadbiskupije odijelio je određene dekanate i župe proglasivši ih novom, Sisačkom biskupijom.

Život naše mjesne Crkve bio je kroz ovih deset godina samostalnog postojanja bogat na različitim razinama i djelatnostima, a ja bih istaknuo posebnu važnost upravo ovoga što i danas doživljavamo, a to su ljudi, naši mladi suradnici koje nam je Bog darivao i sad nam dariva. Naime, znakovito je da u proslavi ovog jubileje Biskupije slavimo također i ređenje dvojice novih đakona. Kao da nam Bog želi reći da su najveća vrijednost naše Biskupije ljudi, i to mladi, koji trebaju sve više preuzimati odgovornost za našu mjesnu Crkvu. Bogu hvala na tome! Bog nam je do sada kroz ovih 10 godina darovao 15 mladih svećenika, a u bogosloviji imamo do sada najviše – 15 bogoslova. U sve njih gledamo s velikom nadom. Na žalost nisu svi ustrajali, tako da je od 15 zaređenih njih 12 u službi. Bojim se da današnji mladi nedovoljno ozbiljno shvaćaju da je sakrament svetog reda konačni izbor koji se daje i Bogu i Crkvi, te da on obvezuje. To je kao i sakrament ženidbe. Nije dovoljna samo trenutna zaljubljenost, već se traži i životna odluka od koje se onda ne smije odstupiti. Ili čovjek sam sebe proglašava nezrelim te jedan dan odlučuje ovako da drugi dan suprotno. Kao da bi život bio na pokus. Isus je rekao svojim učenicima: „Kad jednom staviš ruku na plug, ne okreći se natrag!“ Donijeti jednom životnu odluku znak je zrelosti, a još više: tu odluku ustrajno živjeti i ne mijenjati.

To govorim i vama, dragi ređenici Tomislave Antune i Igore! Držim naime da je nakon toliko godina vaše formacije ovaj današnji čin doista plod vašeg izbora i životne odluke koja se ne mijenja. A ona glasi: želim cijeli svoj život služiti Kristu u Katoličkoj Crkvi, pod vodstvom biskupa Sisačke biskupije. Ja vas, dragi ređenici, radosno primam u sveti red i podjeljujem vam prvi stupanj svećeništva, đakonat, da biste služili Crkvi u konkretnoj zajednici kamo vas šaljem, te da biste se uputili i prema drugom stupnju svećeničkog reda, a to je prezbiterat. Bit će mi velika radost da vam, ako Bog da, na kraju vašeg đakonskog praktikuma podijelim i red prezbiterata.

Dakako da su mnoge zamke na našem životnom putu, a posebnoo pred nama, koji smo se odlučili svoj život posvetiti Crkvi. Mnogi se danas trude da bace što više blata na Crkvu, na svećenike i biskupe, to neka vas ne čudi. Đavao se boji svećenika, boji se iskrenih i dobrih vjernika, boji se vjernosti u dobru i zato želi zamagliti sve ono lijepo što Crkva pruža ljudima, a što upravo mi, pripadnici svećeničkog reda, u sva tri stupnja – đakona, svećenika i biskupa – predstavljamo. No, mi zato moramo biti svjesni da smo izloženi, da su u nas uprte oči svijeta koji nas prosuđuje, često nedobronamjerno, ali pozvani smo, kako veli sv. Petar u poslanici: „budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama,  ali blago i u dobroj savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju.“ (1 Pt 3,15-17)

I drugo današnje svetopisamsko čitanje – sv. Pavla ap. Timoteju – govori o savjesti. Tu se nalaze temeljni obrisi đakonske svetosti, osobito redak: „đakoni… trebaju imati otajstvo vjere u čistoj savjesti“. Čistoća savjesti je ideal kojem trebamo svi težiti, a osobito crkveni službenici, odnosno poslužitelji spasenja. Osobit primjer čiste savjesti dao nam je bl. Alojzije Stepinac koji je najčešće odgovarao na namještenom sudskom postupku 1946.: „Moja je savjest čista.“ Međutim, savjest bl. Alojzija bila je oblikovana Sv. Pismom, crkvenim naukom i moralom te je prema takvom orijentiru on znao da je učinio sve što je mogao i nije se osjećao krv s obzirom na lažne optužbe. U tom smislu je njegova savjest bila i čista i mirna.

Da biste takvi bili i vi, dragi uskoro đakoni Tomislave i Igore, uzmite za primjer bl. Alojzija koji je radije negoli naloge zatirača ljudskih prava i života slušao svoju savjest koju je odgajao na Svetom Pismu i pod utjecajem Kristova evanđelja.

Međunarodnoj teološkoj komisiji, koja je prije nekoliko dana (27.-29.XI.2019.) proslavila 50 godina djelovanja, papa emeritus Benedikt XVI. poslao je poruku u kojoj je naveo da “samo poniznost može pronaći Istinu i Istina je zauzvrat temelj Ljubavi, o kojoj u konačnici sve ovisi”. A evanđelje ljudima nudi Istinu, Isusa Krista. Hoćemo li ga naći pa onda i drugima moći naviještati, ovisi o našem stavu. Papa Benedikt XVI., koji je osnovao našu Biskupiju, doista je poslao ne samo Međunarodnoj teološkoj komisiji nego i svima nama snažnu poruku: taj stav treba biti samo poniznost u traženju. Mi trebamo neprestano tražiti, a naći ćemo ako imamo poniznosti te će nam se Istina sama otkriti, da bismo dosegli temelj o kojem sve ovisi, a to je Ljubav. Kako jednostavno, a duboko rečeno!

Tomislav Antun ima više afiniteta za traženje teološke, ali i prirodoznanstvene istine. On se, čini se, posvećuje više znanju i znanosti, ali ne smije zanemariti ni pastoralnu djelatnost. Zapravo prava pastoralna djelatnost treba znanstveno istraživanje i iz njega izvire, kao što bi to rekao prof. Bajsić: dobra teorija je najpraktičnija. Naime, ako se dobro poznaje stvar i prouči kako se nešto treba učiniti, tada se to i lako učini, dok naprotiv samo djelovanje bez motrenja /a to znači grčka riječ „theoria“/ može biti vrtnja u krug.

Igor je također okrenut duhovnosti i razmatranju /“theoria“/. Od tog gledanja treba prijeći na praktično djelovanje jer je to potrebno, kako i sv. Benedikt uči: Ora et labora! Ni samo ora, ni samo labora, nego iz molitve treba proizlaziti rad koji molitva prožima, a djelovanje potiče na molitvu jer pronalazi nove motive zbog kojih trebamo doći pred Boga i s njim razgovarati i moliti ga za pomoć.

Radujemo se, dragi prijatelji, i s pravom. Neka naše slavlje 10.godišnjice Biskupije povezano s ovim đakonskim ređenjem bude najbolji put u budućnost naša Crkve. Crkva ima budućnost, ona rađa nova zvanja, u njoj mladi preuzimaju službe kojima preuzimaju sve više odgovornost za zajednicu. Zahvalimo Bogu na tom daru, zahvalimo mu i na ovoj poruci koja otvara budućnost!

Isusove riječi iz Evanđelja su veoma utješne: on vas je izabrao, Tomislave i Igore, on je izabrao i sve nas, draga braćo svećenici i đakoni, on nam je dao i zapovijed – a to je da ljubimo jedni druge. „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ Kako je lijepo čuti nakon ove izjave Isusove riječi: “Vi ste moji prijatelji.“ Te se riječi odnose ne samo na njegove apostole koji su ga slijedili putovima Galileja i Judeje, nego i na sve nas, današnje njegove apostole i učenike.

To, da smo njegovi učenici, njegovo je a ne naše djelo. Istina, traži se neprestano naš odaziv, ali poziv je na njemu. A to je poziv prijatelja prijatelju. Prijatelji se razumiju, oni ne kriju ništa jedan od drugoga, oni si sve povjeravaju, oni zajedno idu kroz život, a najdublje prijateljstvo očituje se u žrtvovanju vlastitog života radi života prijatelja.

Molimo, dragi ređenici, draga braćo svećenici i đakoni, sestre redovnice, dragi vjeroučitelji, braćo i sestre vjernici, da naša Sisačka biskupija napreduje u Duhu i Istini u vremenu koje dolazi.

Molimo za duhovna zvanja, da se mladi odazovu na poziv Gospodinov i da ga iskreno i velikodušno slijede! Molimo osobito danas za naše nove đakone, da sakrament sv. reda bude početak njihova posvemašnjeg žrtvovanja za druge, za Crkvu i naš narod!

Molimo za naše obitelji, djecu i mlade, za naše starije i bolesne, za ljude koji su na vlasti, za naše branitelje i sve koji se bore za dobro naše Domovine, za poginule i nestale, za naše drage pokojne. Neka nas sve Gospodin danas pohodi i obdari svojim blagoslovom. Amen.

 

Twitter