Homilija na blagdan sv. Klare 11.8.2020. Ispis E-mail
Srijeda, 12 Kolovoz 2020 06:35
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagdanu sv. Klare, zaštitnice televizije

Zagreb, Sv. Klara, 11. kolovoza 2020.

 

Dragi župniče, draga braćo i sestre!

Svetica kojoj je posvećena ova crkva i ova župa živjela je radikalno svoju kršćansku vjeru. Pošla je za svetim Franjom koji je propovijedao posvemašnje siromaštvo. Zato je sve napustila, svoju obitelj, budućnost koju su joj njezini najbliži namijenili da se udajom umnoži njihovo bogatstvo, i jednostavno je postala redovnica. Rođena je u Asizu, rodnom mjestu svetog Franje, 1193. Imala je tek 19 godina kada je shvatila da treba poći i siromašna slijediti  siromašnog Krista. Bila je poglavarica zatvorenog samostana „Siromašnih gospođa od San Damiana“ u Asizu. Za vrijeme posljednjeg Božića – godine 1252., jer je umrla 12. kolovoza 1253. – imala je viziju te je bolesna u svojoj sobi vidjela u bazilici sv. Franje svetu misu i prisustvovala joj. Zato ju je papa Pio XII. 1958. proglasio zaštitnicom televizije.

Što bi sveta Klara rekla danas na to sredstvo koje prenosi informacije, koje daje razne programe koji nisu svi edukativni – ili bolje reći jesu, ali u negativnom smislu, koje manipulira s nama i našim osjećajima i stavovima... što bi nam ona danas rekla?

Dobro je kad su mediji – to što im i ime kaže – sredstva, no pitanje je tko nam i zašto daje takve sadržaje koje ta sredstva prenose? I dolaze nam u naš dom, u našu obitelj, možemo pratiti danas mnoge događaje i putem interneta, različitih portala, društvenih mreža… svi su se povezali i svi su „on line“, a nikad ljudi nisu bili udaljeniji jedni od drugih! Kada se osobito mladi danas nađu zajedno, svi bulje u te svoje mobitele i svatko je u svojem svijetu, nitko ne vidi onoga kraj sebe…

Jedan profesor (I. Raguž) je napisao kako mu je smiješno to što se u ovoj korona-krizi stalno govori da treba uspostaviti „socijalnu distancu“ tj. tjelesni razmak među osobama u društvu, kao da već desetljećima nisu ljudi i te kako socijalno distancirani!? I kad se zajedno okupe, svatko bulji u tu svoju kutijicu, gleda neke slike, prati video-uratke, poruke prima i šalje… i uopće na zapaža da je u nekakvom društvu. Dakle ta društvena udaljenost je na žalost već prisutna, i te kako! Možda nas neki svjetski moćnici i u ovoj aktualnoj svjetskoj krizi treniraju kako da se još više jedni od drugih udaljimo? Čudno je kako sva ta sredstva utječu na nas, i na naše zdravlje…

Pričao mi je profesor Ivan Golub kako mu je jedan njegov prijatelj prepričao svoj posjet liječniku. On se žalio da ima visok tlak i povišeni šećer, a doktor ga je pitao, čita li novine i gleda li televiziju. Nakon što mu je ovaj potvrdno odgovorio, liječnik mu je – kao prvi hitni lijek – rekao neka ne čita više novine i neka više ne gleda televiziju, i da će imati bolji tlak i biti manje nervozan te oćenito imati bolje zdravlje!

Možda ne treba zauzeti tako radikalno negativni stav prema medijima, ali bi svakako bilo potrebno više kritičnosti i udaljenosti od ideja, načina i sadržaja koje nam nude mediji. Zauzeti - recimo to tako – medijsku distancu! Biti malo udaljeniji od onog što nam se nudi i često nameće preko sredstava društvenog priopćavanja, znati to kritički primati.

Trebamo svakako reći kako su mediji, a ponajviše televizija i Internet te društvene mreže, jako puno pomogli u „krunskoj krizi“ kada nisu bila dopuštena okupljanja ljudi, pa ni vjerska okupljanja, ali su se mise i pobožnosti prenosile tako da su vjernici mogli pratiti misna slavlja, moliti krunicu zajedno s udaljenim vjernicima, bili dionici poruka evanđelja… Tako se vidi kako se moderna sredstva mogu pozitivno koristiti. Bogu hvala da se s rastom zla sve više javljaju i inicijative koje kroz medije promiču dobro.

Sama riječ „televizija“ znači gledanje na daljinu /otud i prijevod „daljinovidnica“. Sveta je Klara čudesno vidjela događaj kojem nije fizički bila nazočna, ali ona je vidjela daleko jer je bila vizionar: vidjeti dalje, unaprijed, svojstvo je dalekovidnih ljudi. Pričao je pok. biskup Marko Culej – s kojim sam prije točno 20 godina bio kod vas u Svetoj Klari – kako je posjetio Benin, jednu državu u Africi. I začudilo ga je kako tamošnji narod nema riječ „nada“ te je jedan misionar, da bi narodu predočio što znači kršćanska nada poslije smrti, na jednom sprovodu rekao da mi kršćani „gledamo na onu stranu“. Nada je dakle moć vidjeti preko sadašnjih stvarnosti, vidjeti stvarnost koja dolazi, vidjeti vječnost. Stari su govorili da trebamo sve gledati sub specie aeternitatis – pod vidom vječnosti. To bi značilo sve gledati očima Božjim.

Molimo danas, braćo i sestre, po zagovoru svete Klare, asiške djevice i siromašne redovnice, zaštitnice televizije, da sva sredstva – posebno televizija i današnji mediji – služe Bogu a ne đavlu, pomažu ljudima da budu bolji a ne gori, da posebno mlade odgajaju za ono što je plemenito i sveto, a ne da budu zamke zloga koji vreba upropastiti ih, da starije ne preodgajaju nego ih utvrđuju u pravim vrijednostima…

Životopis svete Klare veoma je zanimljiv i bogat, obiluje dobrim porukama i privlači još i danas mnoge ljude koji vole Boga i žele mu služiti svim srcem. Ona nije bila neodlučna. I to zadivljuje: bila je mlada, tek 18/19 godina kada je hrabro i do kraja pošla slijediti Krista na Franjin način. Sveti Franjo ju je primio i odrezao joj kosu u znak posvete Bogu i novog života koji je započela. Ubrzo su za njom pošle i dvije njezine sestre i majka, te još nekoliko djevojaka iz Asiza. Njezin je život bio utjelovljeno evanđelje: htjela je samo Krista i zato je sve drugo spremno ostavila.

Evanđelje koje smo danas čuli /Iv 15,4-10/ govori o tome kako bez Isusa mi ne možemo ništa: on je naš trs, a mi smo njegove loze. I samo ta trajna povezanost s njim čini nas životnima i sposobna donositi rod. A koji je to rod? To je ljubav: „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas: ostanite u mojoj ljubavi.“ kaže nam Gospodin. Ta se ljubav pokazuje u poslušnosti Božjim zapovijedima: „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi, kao što sam ja čuvao zapovijedi Oca svoga i ostajem u ljubavi njegovoj.“

Danas se o ljubavi puno ali često pogrešno govori. Nije ljubav u osjećaju, odnosno nije i ne može biti samo u osjećaju; nije ljubav ni u lijepim riječima, odnosno nije samo u lijepim riječima. Ljubav je život za druge, ljubav je prije svega spremnost na žrtvu, i to žrtvu života – za onoga koga se ljubi, kojem se želi biti blizu. Tako je Isus ljubio nas te nam došao ususret, nazvao nas je svojim prijateljima i darovao je svoj život za nas na križu, prihvatio je dakle žrtvu i smrt, stoga trebamo i mi njemu posvetiti svoj život, ljubiti njega i naše bližnje, i to do smrti.

Radikalizam može prerasti u fanatizam, ali to nije dobro. Mi nismo niti želimo biti fanatici i naš kršćanski život ne treba velikih senzacija i spektakla. Da bismo bili Kristovi potrebno je da svaki dan slijedimo Krista, da se molimo, da slušamo njegovu riječ i provodimo je u život. Međutim da bismo to mogli, potrebno je često veoma jasno svoj život korjenito preusmjeriti, jer naši životi slijede pomodarstvo, današnji su ljudi često bez razmišljanja spremni da ih se zavede, da prihvate površna rješenja i krenu krivim putem.

Upravo nas sveti čuvaju na dobru putu da ne zalutamo u takvu površnost  i stramputicu. Stoga mi danas gledamo lik ove divne svetice, svete Klare, čije ima na hrvatski prevodimo kao Jasna, da i mi poput nje jasno vidimo što je istina, što laž, komu treba pokloniti povjerenje a komu ne treba. Ti izbori su neprestani u našem životu, svakodnevni.

Prelijepa je poslanici Korinćanima, koju smo čuli. Sveti Pavao kaže: „Bog zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.“ Svjetlo, slava, lice! „Da, lice Tvoje Gospodine, ja tražim, ne okreni lice svoje od mene!“ Lice je zapravo svjetlo, ako zrači vedrinom. I tada odražava Božju slavu. Da, Božju ne našu. Kako to lijepo Pavao kaže kad veli da „to blago imamo u glinenim posudama“. Mi smo krhki, slabi ljudi, samo Bog je neprocjenjivo blago, a mi ga nosimo u svojim slabostima, kao što je glinena posuda koja se svaki čas može razbiti. To je zato tako Bog dao da ne bismo mislili da mi nešto možemo, sve dobro je od Boga, ali i mi, premda slabi, jesmo posude, pa makar i od gline i možemo ponijeti to blago.

Neka nam svima sveta Klara isprosi jasnoću u gledanju Boga, hrabrost u tome da slijedimo Krista, nepodijeljeno srce da budemo radikalni i da dajemo ne tek dio nego sve, neka nam pomogne da u izboru Boga možemo razlikovati što je dobro a što zlo, te i u služenju televizijom, koje je ona zaštitnica, i suvremenim medijima općenito budemo razboriti, kritični i da prepoznamo zamke i izbjegnemo ih, a služimo se onime što može proslaviti Boga da bi i on jednom proslavio nas. Amen.

 

 

Twitter