Homilija na blagdan Male Gospe 8.9.2020. Ispis E-mail
Srijeda, 09 Rujan 2020 09:16
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na blagdan Male Gospe

Kloštar Ivanić, svetište Majke Milosrđa, 8. rujna 2020.

 

Dragi vjernici, svećenici, braćo i sestre,

Slavimo danas Rođenje Presvete Bogorodice i zato danas:

  1. zahvaljujemo Bogu što nam je dao onu iz koje se rodio Spasitelj;
  2. razmišljamo o veličini svakog rođenja koje je zalog nade čitavog naroda i čovječanstva;
  3. svoje molitve upućujemo onoj koja je Majka milosrđa, kako ju ovdje nazivamo i slavimo utječući se u njezin zagovor…

Ad 1.

Zahvaljujući Bogu za Mariju zahvalni smo i Marijinoj majci Ani i njezinom ocu Joakimu po čijoj se ljubavi začela i rodila mala Marija, ili kako ju danas zovemo Mala Gospa. Mi u Sisačkoj biskupiji želimo misliti na vrijednost naših djedova i baka jer smo ovu godinu proglasili Godinom djedova i baka. A sveti par Joakim i Ana bili su Isusov djed i baka. Oni su dakako najprije primili svoju kći malu Mariju da bi se poslije radovali i svojem unuku Isusu, sinu Marijinom i Sinu Božjemu kojeg su imali čast uzimati na ruke i pokazivati mu put života, pomažući Mariji i Josipu u njegovu odrastanju. Ovaj nam govor može izgledati neobičan i stran, naime kad govorimo o Isusovom djedu i baki jer o njima s ne govori često i ne na ovakav način. I inače su za ljudsko razmišljanje često skriveni i premalo vrednovani upravo djedovi i bake, a njihov je doprinos velik, dapače u nekim dijelovima života i odrastanja presudan za duhovni rast djece. Djeca ne samo da su vezani i potrebni svojih majki i očeva, nego su i te kako potrebni i često su i dublje vezani uz svoje djedove i bake. Djeca su roditeljima zahvalni za život, zdravlje, hranu i odjeću, a djedovima i bakama za nužnu nježnost i toplinu, razumijevanje i prihvaćanje koje ne mogu često doživjeti od očeva koji puno rade i nemaju vremena za djecu, ali i čije su majke danas sve više raspete između posla i obitelji te ne mogu pružiti djeci ni ono što bi trebale i željele. Zato se društvo ne smije odricati djedova i baka jer su oni tu da bi pomogli roditeljima. Tako danas zahvaljujmo i svetim Marijinim roditeljima Ani i Joakimu koji su primili u svoj život kći Mariju i odgojili ju tako da bude sposobna biti majka Sinu Božjemu, a kada se rodio Isus, vjerujemo da su i oni svojom blizinom i ljubavlju, brigom i pomoći bili Mariji i Josipu od velike koristi u njihovoj zadaći da dijete Isus postane dobar i zreo mlad čovjek. Sve nam tajne tog odnosa nisu poznate ali smo sigurni da su i Marijini roditelji zaslužni i za Isusov ne samo fizički nego iznad svega duhovni izgled…

Ad 2.

Dok smo slušali Isusovo rodoslovlje koje donosi evanđelista Matej, možda smo pomislili da je nepotrebno čitati ta strana židovska imena koja ne razumijemo. Ipak ta su imena veoma važna. Ona naime predstavljaju Isusove pretke iz koljena u koljeno, od kojih je u ovaj ljudski život došao i naš Spasitelj. Svi su oni sudjelovali kao nezamjenjive karike u tom lancu, u dolasku Sina Božjega na ovaj naš svijet. Među brojnim Isusovim predcima, uz veliku većinu muževa, zapažamo i četiri žene. One međutim nisu baš reprezentativne ni u nacionalnom ni moralnom u smislu. Naime, nisu sve Židovke, neke su strankinje, a onda nisu sve bile ni uzorne, dapače bile su sumnjive s moralnog gledišta. Pa ipak po Božjem promislu svi su ovi predci, i muški i ženski, doprinijeli da se pojavio „Josip, muž Marije od koje se rodio Isus koji se zove Krist“.

Dok se za sve druge navodi otac, za Isusa se navodi Josip, ali ne kaže se da se njemu rodio Isus, nego da je on bio „muž Marije“ te se Mariju jedinu ženu u ovom rodoslovlju stavlja u ulogu subjekta od koje se rodio sin, Isus. Katolički egzegete i teolozi ovaj redak tumače kao aluziju na Marijino djevičanstvo jer je ona ta koja rađa Spasitelja, a Josip je kao njezin muž važan, ali ne po tome – kao u svim drugim slučajevima gdje se nabrajaju drugi Isusovi predci – što bi bio otac tog djeteta Isusa kojega je rodila Marija.

O Marijinom se djevičanstvu u blagdanu Male Gospe ne govori. Dapače, teolozi su bili jasni i u naučavanju kako je začeta i rođena Marija: nju su začeli i rodili njezini roditelji Ana i Joakim bračnim sjedinjenjem, kao što se rađaju sva druga djeca. Samo je dakle Isus bio izuzet tog redovitog put, kad ga je Marija začela po Duhu Svetome, djevičanski.

No, ovo spominjanje predaka i Josipa kazuje nam kako su nam važni ljudi koji su nam dani za naše najbliže, a koje često zovemo i našim najmilijima. Premda po Duhu Svetom ni Isus se nije mogao roditi i doći na svijet sam. Trebao je Majku Mariju, koja ga je začela i rodila. Trebao je i svetog Josipa, zaručnika i muža Blažene Djevice Marije, koji je preuzeo ulogu oca premda nije bio Isusov fizički otac. On je vjerojatno toliko volio Mariju da je sve bio spreman za nju učiniti, premda sigurno nije razumio što se to s njom dogodilo. Povjerovao je poruci anđela koji mu je u snu otkrio Božji naum i s Marijom i s njime: da trebaju primiti to božansko Dijete i podići ga kao svoje dijete. I on se brinuo za njega i njegovu majku: radio je, branio ih je od nevolja, ali sigurno – i beskrajno volio. Premda se u ovom rodoslovlju nigdje ne spominju Marijini roditelji, oni su uključeni u utjelovljenje Sina Božjega jer bez njih ne bi bilo Marije.

Tako nas povijest spasenja poučava kako su često i na izgled nevažni događaji i ljudi u Božjem planu važni i neizostavni za ostvarenje njegovih velikih djela. Možda se i mi upitamo zašto smo mi dobili baš ovakve svoje roditelje, djedove i bake, zašto smo i mi često sa sličnim ne samo fizičkim nego i duhovnim osobinama, njima nalik? Bog je očito time želio i nas opskrbiti da nas naoruža za one bitke i one planove koje ima s nama. Jesmo li to uvijek prepoznali i pristali na njihovo ispunjenje?

Ad 3.

Zahvalni smo danas Bogu i njemu upućujemo svoje molitve. Ali svoje molitve smijemo uputiti i našim svetim zagovornicima, našim uzorima na putu vjere, našim prethodnicima u povijesti spasenja. Među njima je na prvom i najizvrsnijem mjestu u kršćanstvu oduvijek bila i jest Presveta Bogorodica Marija, Majka Sina Božjega. Njoj se smijemo utjecati u zagovor jer je ona prošla upravo sve te naše teškoće, sve naše nedoumice i borbe… ona se borila i pobijedila jer je bila preobilno ispunjena milošću, Božjom ljubavlju i puninom dara Duha Svetoga.

Što bismo mi danas zamolili Presvetu Bogorodicu koju u ovom drevnom marijanskom svetištu vjekovima naš narod zaziva kao Majku milosrđa?

Zamolili bismo ju danas za našu Domovinu, za sve naše obitelji, za naše očeve i majke, za djedove i bake. Posebno bismo, na početku školske godine, htjeli Mariju zamoliti da čuva naše prvačiće, da djeca budu sigurna u školama, na cestama, u svojim sredinama. Molimo Majčinsku zaštitu za to da najprije naše obitelji budu sigurni dom za djecu: da se ne odriču djece, da ih prihvaćaju velikodušno, da se ne boje začeti i roditi brojno potomstvo. To je danas u našoj Domovini velik problem – sve je manje djece, a to znači i da je sve manje nade u budućnost našega naroda. Marija je i sama bila dijete, mala Gospa, a kad je odrasla i postala djevojka postala je i majka, začela je i rodila sina Isusa. Bilo je i u njoj mnogo strahova i pitanja. Znamo kako je u razgovoru s anđelom Gabrijelom postavljala pitanja, jer nije razumjela, a željela je shvatiti kako će to biti… Dakle, Marija nije na slijepo prihvaćala ono što joj je Bog namijenio, ona je o tome razmišljala i razgovarala s Božjim glasnikom. I našim roditeljima je to potrebno: razgovarati i tražiti odgovore u molitvi, da bi mogli ispravno postupati, prihvaćati djecu i odgajati ih kako to Bog od njih hoće.

Nije lako, reći će netko i dodati: lako tebi, ti nemaš obitelj, djece. Da, ali potječem iz jedne obitelji i kroz svoj svećenički život već 35 godina susrećem svaki dan mnoge mlade obitelji koje rado podijele sa mnom i svoje radosti i svoje teškoće, pitanja i žalosti. I ne samo sa mnom. Crkva, a to smo svi mi – i biskupi i svećenici i redovnici i redovnice – živimo s našim narodom i osjećamo brige i mnoge tjeskobe koje muče naše vjernike koji se posvećuju Bogu u obiteljskom životu. I obiteljski je život, ne samo svećenički i redovnički, put posvećenja Bogu.

Molimo zato Blaženu Djevicu Mariju, Majku milosrđa, na njezin zemaljski rođendan za sve rođendane naših najmilijih, dapače da bude više rođendana, da obitelji, majke i očevi, rado prihvaćaju djecu, da im se raduju, da ih podupiru i pomažu u njihovoj zadaći djedovi i bake i šira rodbina, da se u tu potporu uključuje i šira zajednica, naše župe, ali i čitave Domovine.

Neka svaki život bude svet! Neka se svaki začeti život rodi! Neka se ne boje roditelji da će ostati sami, da neće moći i da će teško odgovoriti na sve te izazove i teškoće koje im dolaze ususret kad prihvaćaju djecu. Neka bude radosti dječjih osmjeha, neka se nitko ne usudi odbaciti ili pobaciti bilo koje dijete jer je ono glasnik Onoga koji još voli ovaj svijet i koji nas nikada ne ostavlja.

Draga Mala Gospo, draga naša Majko milosrđa, Presveta Djevice Bogorodice Marijo, moli za nas, za naše obitelji, za našu djecu, za naše djedove i bake, moli za naš hrvatski narod i našu Domovinu: da bude u nama svima radosti i milosti, da ne bude straha i bezvoljnosti, da bude hrabrosti, života i svetosti, mira i Božjeg blagoslova!

Amen.

 

 

Twitter